Bivša manekenka koja je postala uspješna poduzetnica i dizajnerica interijera, 43-godišnja Iris Androšević Pinjuh, ovu će godinu pamtiti po brojnim izazovima, baš kao svi koji su pogođeni posljedicama pandemije. Majka trojice sinova, 11-godišnjeg Andrije, 13-godišnjeg Lovre i devetogodišnjeg Jakova Frana, koje je dobila u braku s poduzetnikom Mariom Pinjuhom, otkrila je samo za Story.hr zašto je 2020. ipak nije 'smlavila' i kako je na njoj uspjela i profitirati, s kojim se sve problemima susretala radeći od kuće većinu godine i koliko ju se isrcpilo održavati ravnotežu između posla i 'glumljenja' profesorice sinovima tijekom online nastave, te kako je izgledao 'covid' Božić u njenom domu.
Većinu ove godine ste zbog pandemije radili od kuće. Kakvo je bilo to iskustvo?
Okolnosti su nas natjerale da se orijentiramo na svoje obitelji
Ova godina na izmaku sve nas je protresla. Bilo je intenzivno, strahotno, neizvjesno, emotivno, natjerale su nas okolnosti da radimo na sebi, na svojim strahovima, ali i vjeri da će sutrašnji dan biti bolji. Okolnosti su nas natjerale da se orijentiramo na svoje obitelji, svoja kućanstva i da postanemo svjesni da je tu cijeli naš svemir. Ja sam inače jako pozitivna naspram svakakvih događaja koji su mi se događali u životu i naravno da nisu svi događaji bili lijepi, ali nekako si uvijek na koncu objasnim da nije svako zlo za zlo i da trebam u svemu pronaći nešto pozitivno. Tako i sada uživam u društvu svoja tri sina , supruga i našeg kućnog ljubimca Jezz-a i svi zajedno radimo na strpljenju, kompromisu i toleranciji. To će nam zasigurno biti dobri temelji za daljnje odnose u životu i zato ove godine naš bor ima više lampica nego ikada, uredili smo svoj dom tako da nas božićni ugođaj obgrli sa svih strana i da nas svjetlost lampica podsjeti na čaroliju života koji je ispred nas a ne iza nas. Sve se događalo proteklu godinu u našem domu. Školovali smo troje djece više manje od kuće, radilo se od kuće, družili smo se u ograničenim okolnostima od kuće tako da mi je bilo izuzetno važno da nam u toj limitiranoj sredini bude i ugodno.
Je li vam bilo teško prebaciti se na rad od kuće? Koje ste imali izazove? Nisu li vam djeca i suprug ometali pažnju?
O izazovu 24 dana izolacije zbog bolesti koja je uspjela ući i u naš dom neću vam ni pričati
Nije mi se bilo teško prebaciti na rad od kuće jer imam tu sreću da sam na taj rad od kuće i navikla. Naime, ja kao interijer dizajner tijekom dana sam najčešće na terenu u obilasku svojih projekata, prateći svaku fazu gradnje i uređenja, na sastancima sam s klijentima i dobavljačima tako da uredski posao obično radim do kasno u noć kada svi moji zaspu. Oduvijek najbolju inspiraciju za crtanje novih idejnih rješenja imam noću, tada me ništa ne ometa. Jedino što mogu reći da takav rad dosta iscrpljuje i da nekada radim i do četiri ujutro pa i ne ostane previše prostora za san. Takav vam je život interijer dizajnera, međutim jako ga volim! Jedini izazov bio je dok su djeca morala raditi školske obaveze od kuće gdje roditelj postaje profesor u svim fazama njihovog učenja, jer teško je motivirati troje djece na rad od kuće i učiti ih gradivo tri razreda osnovne škole. Tu sam srećom imala veliku podršku supruga Marija koji je zasukao rukave i sa puno strpljenja preuzeo dio odgovornosti. O izazovu 24 dana izolacije zbog bolesti koja je uspjela ući i u naš dom neću vam ni pričati. Nismo imali jake simptome bolesti, ali simptomi ludila bili si izuzetno snažni…
Otkako je izbila pandemija i ekonomska kriza mnogi su zatvorili tvrtke. Kako je utjecalo na vaše poslovanje?
Izuzetno sam potresena sudbinama ljudi koji su u ovoj pandemiji osim straha za život doživjeli i strah za egzistenciju svojih obitelji. Imala sam i sama teških perioda u životu kada nije bilo jednostavno i kada bi mi mjesec dana od stambenog kredita u švicarcima u treptaju prošlo i nisam znala kako ćemo uspjeti prebroditi tako velike izdatke. Nama je također jedan posao u ovim okolnostima u velikoj krizi, reorganizacija je bila neupitna. Morali smo se orijentirati na ono što ide, a moj posao uređenja interijera za sada zaista lijepo raste. Ljudi su osjetili važnost svojih domova i sada sređuju sve ono što nisu stizali svih ovih godina ubrzanog života kada su domovi mnogima bili samo prenoćište. Veseli me kada vidim nakon što dovršim projekte njihova presretna lica i poruke zahvale koje mi naknadno stižu kako uživaju u svom domu prvi puta u životu.
Ljudi su osjetili važnost svojih domova i sada sređuju sve ono što nisu stizali svih ovih godina
Koliko su se promijenili trendovi u unutarnjem dizajnu od izbijanja pandemije? Mijenjaju li klijenti ukus u odnosu na period prije krize?
Trendovi se mijenjaju oduvijek, ako ste primijetili stalno idu u krug i ponavljaju se. Trenutno su porasle i potrebe za radom od kuće te svi pokušavaju stvoriti mirnu i praktičnu radnu zonu u svom domu. Ja trendove kao takve volim samo kao inspiraciju za svoj rad. Trendove nikada ne pratim u isključivoj formi i jako ih miješam s nekom bazom koja je bezvremenska i ne nametljiva. Teško je klijentu za dvije godine promijeniti cijelu kupaonicu radi slijepog praćenja trendova. Međutim, ja jako pratim nove materijale, tehnologije i suvremenu izradu namještaja. To je nešto što čini razliku između jučer i sutra.
Kako ste vi i obitelj proživjeli potres u Zagrebu?
Potres je bio zaista iznenađenje u trenutku kada pomisliš da gore ne može jer smo svi bili u karanteni sa zabranom izlaska zbog pandemije. Kad ono priroda nas natjera na bijeg iz kuća i prodrma sve ono što nam je ulijevalo sigurnost. Zidovi naših domova dobili su ožiljke kao i naše duše, jako sam patila i danas patim gledajući fasade svoga grada Zagreba i slomljena srca svojih sugrađana. Srećom mi nismo imali većih posljedica osim dimnjaka i par kozmetičkih pukotina. Zato danas dajem sve od sebe da svojim radom vratim osmjehe na lica svojih klijenata kojima je bila neophodna obnova.
Što se u vama promijenilo tijekom ove izazovne 2020.? Što ste naučili?
Ova godina ostat će nam svima u pamćenju mađutim ne mogu reći da sam joj ne zahvalna. Shvatila sam koliko je život relativan i koliko ga ne smijem svaćati preozbiljno. Volim život i ljude i jako im se predajem dušom i srcem, ali mnogi su nekad važni ljudi baš tijekom ove pandemije otpušteni iz mog srca. Sebičnost i samoživost u novim vremenima nemaju prostora za preživljavanje. Zajedništvo je ovo što nas zacjeljuje, hrani i štiti. Samo ćemo se zajedništvom izboriti u ovim novim vremenima koja nas baš suprotno žele separirati. Ljubav liječi sve rane!
Koliko će se ovaj Božić u domu vaše obitelji razlikovati od prijašnjih? Tko će vam najviše nedostajati?
Ovaj Božić proveli smo s mojom kumom Antonijom i njenom obitelji i bio je predivan, pun smijeha, ljubavi i divnih trenutaka. To je naš prvi Božić i jako mi je prirastao srcu, nismo nikada imale priliku biti u tako intimnom božićnom trenutku za istim stolom stoga sam ispunjena i presretna što nam je nemoć putovanja k našim obiteljima ipak učinila nešto divno. Biti će to Božić za pamćenje. Nedostajali su nam naši najmiliji, ali ljubav će to već nadoknaditi!
Što se sve našlo na vašem božićnom blagdanskom stolu?
Blagdanski stol bio je pre bogat. Juha sa noklicama, patka s mlincima koja je bila toliko slatka za prste polizati, pečena teletina sa krumpirom, divna miješana salata i kolača svih mogućih vrsta. Moja Antonija je kuharica koja kada bude imala svoj restoran 'zvjezdice' će samo sustizati. Bogovski ručak!
Kakvu budućnost vidite Hrvatskoj iduće godine? Brinete li se?
Budućnost me ne brine, imam intuiciju da će iz svog zla ipak proizaći dobro. Veselim se da će i ovo proći, veselim se novim druženjima, poslovima, poznanstvima…. Svi smo mi sada shvatili da nismo nedodirljivi, da smo krhki i da bahatost nikoga ne može spasiti, Vjerujem i da će svijet iz tog razloga biti bolji i da će ljudi biti u konačnici zahvalni na ovom iskustvu.
