Razgovarali smo s Markom Hergešićem, koji se odmah nakon razornog potresa uputio u pogođeni kraj kako bi pomogao onima kojima je to najpotrebnije
Izvor: privatna arhiva
Utorak, 29. prosinca, 12 sati i 19 minuta. Vrijeme je to kada je razorni potres pogodio područje Petrinje, Siska, Gline i okolicu. Posljedice istog su katastrofalne i još uvijek se zbrajaju. Potres je odnio ono najvrjednije - ljudske živote, tisuće mještana ostalo je bez domova, a tlo se i dalje neumorno trese. Ipak, i ovog smo puta, u jednoj od najvećih tragedija s kojima se naša zemlja suočila, pokazali da, kada se treba ujediniti i pomoći, svi dišemo 'kao jedno'. Odmah nakon potresa prema razorenim su područjima krenuli brojni kamioni s potrepštinama, diljem zemlje osigurava se smještaj, volonteri pristižu iz cijele zemlje, svatko pomaže - kako i koliko može. U akcije su se bez razmišljanja uključile i brojne osobe iz javnog života, među kojima je i Marko Hergešić, domaći glumac sa zagrebačkom adresom, a rodom iz Siska. Odmah nakon potresa Marko je otišao u Sisak, zatim i u Petrinju, a prvi dan ove godine proveo je u Glini, gdje se našao kako bi pomogao prijatelju kojemu je snažan potres uništio dom. Ovaj je 32-godišnjak za Story otkrio, između ostaloga, kako su izgledali zadnji sati kobne 2020. godine u Sisku i okolici, kakva je situacija u njegovom domu, ali i gdje je on bio u trenutku razornog potresa te kako je doživio te sekunde koje će se pamtiti jako, jako dugo.
Izvor: privatna arhiva
Kako su izgledali posljednji sati 2020. u vašem Sisku i okolici? Strah i neizvjesnost, pretpostavljam, i dalje su prisutni na licima ljudi? Je li bilo onih koji su se ipak uspjeli opustiti i obilježiti ulazak u 2021.?
Što se stanovnika tiče tiho, mirno i tužno, a neumornim službama, siguran sam, radno i na tome im beskrajno hvala!
Koliko se uopće spavalo nakon katastrofalnog potresa? Tlo neprestano podrhtava, imate li imalo mira?
Svi se žale na san, boje se naravno. Osobno zaspem, jer sam umoran i moram se odmoriti za sutra, ali skačem i na najmanju vibraciju. U prijevodu, spavam kao beba, budim se svaka dva sata.
Iako nije toliko kao okolni gradovi i mjesta i vaš Sisak je također stradao u potresu. Kakva je situacija kod vas doma?
Ma kad se sve zbroji, sanacija čitavog područja trajat će godinama, bilo bliže ili dalje od epicentra. S moje rodne kuće u Odri pala su dva stara dimnjaka koja ne koristimo. Kad sam za nekih dva sata došao iz Zagreba moj otac i prvi susjedi Tomislav i Matej već su mijenjali crijepove i od srca im hvala na tome.
Izvor: privatna arhiva
Gdje ste bili u trenutku razornog potresa, možete li nam opisati kako su izgledate te sekunde?
Bio sam u Botincu u Zagrebu, na katu kuće kod punice i punca gdje živim od zagrebačkog potresa koji je mene i zaručnicu odselio iz najma u Klaićevoj. Sjedio sam na kauču s četiri psa, čitao knjigu i pisao na laptopu, jer pripremam novu predstavu za svoje kazalište 'Žar ptica'. Počelo je hučati, vibrirati zatim i ljuljati kuću, a ovo je zapravo prvi put da sam uspio uopće stati pod neki štok. Posljedica nikakvih nije bilo. Misleći da je epicentar u Zagrebu, krenuo sam zvati bližnje da ih provjerim i kad sam shvatio da su linije pale oblio me hladan znoj. Da bih kroz neko vrijeme saznao da je nastradala Petrinja i moj rodni grad Sisak.
Izvor: Marko Lukunić/PIXSELL
Nakon potresa ste se zaputili u bolnicu, a potom ste pokušali ući i u Petrinju i pomoći ljudima ondje. Jesu li vas šokirale slike razorenih zgrada koje su vas ondje zatekle ili ste s obzirom na jačinu potresa i očekivali tako nešto?
Kao i mnoštvo drugih ljudi, pohrlio sam u grad sa željom da pomognem. Kao bivši medicinar otišao sam do bolnice, ali tamo su uspostavili neko svoje funkcioniranje. Čuo se sa Sašom iz Sisačkog kazališta i otišli smo do Petrinje, a već na ulazu vratili su nas nazad. Rekli su da je previše ljudi i da dođemo sutra i u narednim danima, što smo onda i učinili.
Bili ste i u Glini, ondje ste također pomagali prijatelju. Čega sve nedostaje ljudima na područjima pogođenim potresom?
Klasika - voda, konzerve, topla odjeća i deke. I naravno, krov nad glavom. Ali zahvaljujući našoj poznatoj solidarnosti na koju sam beskrajno ponosan, tone i tone svega su se skupile doslovno preko noći.
Izvor: bruno fantulin/pixsell
