Iako se svi slažu u jednom - sreća je što su preživjeli razorni potres - pogled na domove kojih više nema ili će ih mjesecima obnavljati ne ispunjava ih optimizmom. Unatoč tome, prionuli su na posao i pokušavaju pokrpati što se može, pomažu jedni drugima, a pomaže im i cijela domovina. Ljudi koji su pokazali da u Hrvatskoj još vladaju solidarnost, zajedništvo i spremnost da pružimo ruku nekome čije ime do jučer nismo ni znali. Među njima je i mnogo žena koje se u stresnim i teškim situacijama snalaze podjednako, ako ne i bolje od muškaraca. Jedna od njih je i 30-godišnja Ivona Baniček, alpinistica koja je u srpnju prošle godine u ime volonterske grupe Alpinisti, speleolozi i visinci pomažu Zagrebu, čije su članovi nakon razornog zagrebačkog potresa tjednima uklanjali opasne dijelove zgrada, primila nagradu ‘Nada Dimić’. Upravo je ova magistrica geologije u ožujku inicirala volontersku akciju koja, nažalost, svrhu ispunjava i sad u Sisačko-moslavačkoj županiji. Iako je u Zagrebu većinom obilazila krovove, danas je isključivo na tlu i koordinira akcijom pomoći. Nije nimalo lak zadatak organizirati logistiku, osigurati da svi dobiju pomoć i rasporediti ekipe na sva potresom zahvaćena područja. Među njima su i 27-godišnje Tea Glumac te Marta Krištofić, dvije od desetak alpinistica volonterki na tom području koje smo zatekli na krovu jedne obiteljske kuće u Petrinji.
- Nije to uvijek rušenje dimnjaka nego i naručivanje različitih proizvoda, namirnica. Neki su ljudi sami popravili krovove pa ne trebaju ništa od nas, nekada idemo od kuće do kuće i pitamo ih što im treba. Većina ljudi ovdje sama brine o tim kućama, znaju ih popraviti, ali strah ih je ako je nešto opasno, ako visi i može pasti. Imaju dosta alata koji nam daju na raspolaganje, ne samo za sanaciju njihove nego i drugih kuća. Ljudi se drže zajedno, svi u ulici pomažu jedni drugima koliko mogu i to je lijepo vidjeti - kaže Marta, inače po struci prvostupnica krajobrazne arhitekture, a bavi se prirodnom gradnjom.
Tom je optimizmu posvjedočila i Tea, magistra ekonomije, koja sa suprugom Goranom danima pomaže na tom području.
- Kad sam došla, bili smo u jednoj polupraznoj ulici jer su se ljudi bojali spavati u kućama. Dečko kojem smo došli pomoći odmah je izvadio stol, skuhao svima čaj, kavu… Svi su traumatizirani zbog potresa i mislim da će im trebati puno vremena da se oporave, da postanu sigurni da će ta kuća izdržati, da će ih sačuvati, ali osjeća se pozitivan duh, svi nas počaste kad dođemo u kuću. Bake iz prve ulice ostale su mi u sjećanju. Već se smračilo, čekali smo još nekolicinu da se spusti s krova, a one vade rakiju, zovu nas da dođemo opet. Bile su pozitivne. Teško je jer vidiš da je cijeli grad stradao, ali ljudi te dignu - objašnjava.
Lijepim, ali nažalost više onim manje lijepim trenucima svjedoče i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja, među kojima je i dvadesetak žena. Jedna od njih je Zagrepčanka Maja Grozdanić iz stanice Novska, ispostave Sisak, koju smo zatekli s potražnim psom Borgom.
- Tu smo cijelo vrijeme sa psima, ali radimo i sve ostalo. U međuvremenu razvozimo potrepštine, ljudi nam javljaju što im sve treba pa šaljemo timove na lokacije, dečki rade visinske radove, navečer imamo dežurstva… - priča nam ekonomistica i objašnjava da najviše žena ima u timovima sa psima. A upravo oni imaju najvažniju ulogu jer sva moderna tehnologija nije ni do koljena ovim četveronožnim herojima koji su presudni u spašavanju života.
