Joško iz Cambija: 'Svoju Mateu upoznao sam u kazalištu'

Kad su u ožujku prošle godine oformili Cambi, Sandro Gerbec, Luka Čulić, Jure Nikolić i Joško Tranfić svojom pojavom, snažnim glasovima i interpretacijama s pratećim bendom pokazali su da naše estradno nebo ozbiljno može računati na njih. Dosad su s Giulianom snimili klasik ‘Zovem prijatelje moje’, s Nenom Belanom ‘Oceani ljubavi’, a s mladim Rokom Blaževićem ‘Božić nam dolazi’. U kolovozu prošle godine s Nenom Belanom otpjevali su ‘Ne volin jugo’ i osvojili prvu nagradu žirija na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. U ovom su markantnom i svestranom društvu - koje ćemo uskoro gledati na Dori, izboru za pjesmu Eurovizije - kineziolog, statičar, bivši prvak države u leđnom plivanju i solist u HNK, a sve ih spaja ljubav prema višeglasnom pjevanju.

Na poziv kolege još 2010. godine priključio sam se tadašnjoj klapi Cambi Split. Na prvu smo kliknuli, ekipa me odmah prihvatila i otada pjevamo zajedno. Družimo se i privatno - jedna smo mala obitelj. Tijekom godina imali smo mnogo uspješnih nastupa diljem zemlje i u inozemstvu pa sam upoznao mnoge sjajne glazbenike.

Story: Otkad gajite ljubav prema pjevanju? Koji glas pjevate?

Ljubav prema pjevaju otkrio sam još u osnovnoj školi: počeo sam u dječjem zboru Bijaćki slavuji iz Kaštela, a poslije­ kao tinejdžer pjevao sam u Bijaćkoj vili. Bio sam zaluđen klapskim pjevanjem pa sam u jednom razdoblju života istodobno bio u čak četiri klape. U Cambiju pjevam najdublji glas, bas.

Story: S mnogim domaćim pjevačima otpjevali ste duete, koja vam je suradnja najdraža?

Nedavno smo snimili duete s Giulianom, Nenom Belanom i Rokom Blaževićem. Pripremamo novi album ‘Zovem prijatelje moje’, a zamišljen je kao spoj suradnji s drugim glazbenicima. S obzirom na to da smo surađivali s mnogim kvalitetnim poznatim pjevačima, teško je nekoga staviti na prvo mjesto, ali izdvojio bih suradnju s našim dvjema legendama - Oliverom Dragojevićem i Vinkom Cocom - dva iznimna glasa s kojima smo se jako zbližili na našim turnejama po Sloveniji. Doživjeli smo mnogo lijepih dogodovština koje ću zauvijek pamtiti, bili su to doista posebni ljudi i često ih se sjetim.

Story: Kako se jedan zaljubljenik u metal glazbu našao u belcanto pjevanju? Pjevate li i danas katkad metal ili čuvate glasnice?

Zapravo me glazbi najviše privuklo višeglasno pjevanje, a žešći zvuk zavolio sam slušajući grupu Queen. U srednjoj školi imao sam svoj hard/heavy metal bend u kojem sam svirao gitaru. Jedva sam čekao završetak nastave kako bi se našao s prijateljima i svirao do kasno u noć. Više ne pjevam metal jer čuvam glasnice, ali dok se vozim automobilom, često slušam bendove poput Whitesnakea i Metallice.

Story: Zanimljivo je i da ste operni pjevač u splitskom HNK?

Osim heavy metalu, klapi, zborovima, oduvijek sam se divio i operi. Na tome mogu zahvaliti roditeljima koji su njezini veliki ljubitelji. Kod kuće smo često slušali poznate arije i opere, sjećam se da smo željno iščekivali svaki koncert Tri tenora. Godine 2007. prvi sam se put popeo na pozornicu u operi ‘Faust’ i shvatio da tamo pripadam. Diplomirao sam solo pjevanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi profesorice Cynthije Hansell-Bakić i posljednjih 14 godina pjevam u operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Story: Kako ste se upoznali s balerinom Mateom Milas?

A gdje drugdje nego u kazalištu? Često smo se susretali na hodnicima, probama i druženjima nakon predstava. Poznajemo se dugo, a ljubav se rodila prije četiri godine.

Story: Koliko vam preostaje zajedničkog vremena s obzirom na vaš bogati glazbeni život i kako ga najradije provodite?

Kad smo kod kuće, najviše volimo pogledati dobar film ili isprobavati nove recepte u kuhinji. Ljeto nam je najdraže godišnje doba i tada svaki slobodni trenutak provodimo na moru - surfamo, ronimo ili plovimo brodom po obližnjim otocima.

Story: Čime vas je Matea oborila s nogu?

Svojim vrlinama - lijepa je, pametna i plemenita.