Jelena i Stjepan Perić: 'Sinčić Jakov je savršen miks nas dvoje'

Prošli lipanj zauvijek će zlatnim slovima biti upisan u povijesti obitelji Jelene Jovanove i Stjepana Perića jer se tada rodio njihov sin Jakov. Koliko im je on uljepšao i oplemenio život, ne krije ovaj glumački par koji se zaljubio potkraj 2013. na setu serije ‘Tajne’, a bračne zavjete izrekli su 2015. godine. Otkrili su nam kako su protekli prvi mjeseci roditeljstva, kome više nalikuje sin, ali i kako se nose sa svim nedaćama koje su obilježile prošlu godinu. Da privatnu sreću prati i poslovna, pokazali su novim projektima. Stjepana gledamo u seriji Nove TV ‘Dar Mar’, u kojoj glumi svećenika koji baš ne voli ljude, uskoro ga čekaju premijere dva filma, a u pripremi su i novi projekti. Ni Jelena ne miruje. Nedavno se vratila iz Makedonije gdje je snimila petu sezonu hit-serije ‘Prespav’, a na setu ju je pratio i mali Jakov.

Stjepan: Rodio nam se sin Jakov i od toga nema veće sreće. Zato će 2020. godina za mene uvijek imati pozitivan predznak unatoč svemu negativnom što je donijela. Na kraju, vjerujem da ćemo iz svega, kao i uvijek, izići jači.
Jelena: Da je ova godina bila scenarij holivudskog filma, rekla bih: “Malo ste pretjerali.” Ali očito bih pogriješila! Pravi emocionalni vrtuljak donijela je 2020., a na vrhu pijedestala je, naravno, Jakov. Imat ćemo mu puno toga ispričati o godini u kojoj se rodio, to je sigurno!

Story: U lipnju ste postali roditelji, kako su protekli prvi mjeseci sa sinom?
Jelena: Prva dva, tri tjedna bila su vrlo zahtjevna. Posljedice porođaja, hormoni, prilagodba... sve je to trebalo doći na svoje mjesto. Nije bilo bajno, ali pomalo smo ulazili u rutinu. Svaki je dan postajalo sve lakše i zabavnije.
Stjepan: O trudnoći i porođaju kažu ti dosta, a onda dođe dijete. Došli smo kući, gledali ga i pitali se: I što sad? Bilo je stresno, ali uhodali smo se nakon nekoliko tjedana i sada uživamo. Nostalgično se smijemo sjećanjima na te prve tjedne.

Story: Kakva je Jakov beba?

Stjepan: Dobar je, bistar, zabavan i jako sladak. Isti ja.
Jelena: Vesela i nasmijana beba. Jako znatiželjan. Od srca svoj osmijeh s lakoćom dijeli sa svima. Isti ja!

Story: Nalikuje li malo više na nekoga od vas?
Jelena: Mislim da je savršen miks nas dvoje.
Stjepan: Slažem se.

Story: Imate li već svoju rutinu?

Stjepan: Imamo, to nam je bio jedan od prvih ciljeva.
Jelena: Zna nam ponekad izmaknuti, ali uvijek joj se vratimo. Jakov ima jednostavan i predvidiv raspored - jede svaka tri sata. Šetnja je ujutro ili poslijepodne, ovisno o našim obvezama, spava uvijek sat vremena nakon što pojede. Obožava slušati glazbu za laku noć ili priče koje mu čitamo. U devet je vrijeme za krevet.

Story: Je li vas roditeljstvo promijenilo?

Stjepan: Kako Jakov raste, postajem sve odgovorniji. Više pazim na zdravlje. Poku­šavam ga odgajati vlastitim primjerom iako je još jako mali. Više sam motiviran u poslu.
Jelena: Ne postoji tečaj roditeljstva. Lekcije učimo u hodu i svaki je dan donosi učenje nečeg novog. Ova promjena nije zatvoreni proces. Trudim se biti odlučnija i samopouzdanija. Ako trebam savjet, rado ga zatražim, a ako ga ne tražim, bolje bez sugestija. Vjerujem da sto baba odgoji kilavo dijete. Naravno da ima trenutaka kada nismo sigurni biramo li najbolje za njega ili taj odabir može biti bolji, ali mislim da se to nikada neće promijeniti. Sigurno je samo da ćemo nekada i pogriješiti.

Story: Je li vas rođenje sina još više povezalo?

Stjepan: Apsolutno! Prisustvovao sam porođaju, krenuo sam očekujući da ću se odmah zaljubiti u svog sina, a zaljubio sam se još više u Jelenu.

Story: Vidi li se već sada tko je stroži, a tko popustljiviji roditelj?

Jelena: Mislim da je za to još prerano. Sve nam je ovo i dalje novo, ali voljela bih da uvijek budemo podjednako strogi, odnosno popustljivi. Da se znamo slušati, razumjeti i podržavati prave odluke te da ih znamo prepoznati. Na tome se, naravno, treba raditi. Dok ovo govorim, shvaćam kako zapravo nemam pojma što nas čeka. Idemo otvorena srca, dan po dan.
Stjepan: Dok ovo slušam, mislim na to kako prosječan muškarac u danu izgovori 800 riječi, a prosječna žena 4000.

Story: Imate li pomoć, uskače li baka-servis?

Jelena: Ovdje su baka i teta servis, a u Makedoniji servisiraju baka i djed. Zasad serviseri jako dobro rade svoj posao. Zadovoljni smo i mi i Jakov.
Stjepan: Da, i svi su zaljubljeni preko ušiju.

Story: Jelena, jesu li vaši roditelji i brat imali priliku uživo vidjeti Jakova?

Jesu. Nepuna četiri mjeseca nakon što se rodio, otišla sam dolje snimati. Tata i brat vidjeli su ga, nažalost, jako kratko jer sam snimala u drugom gradu. Mama je bila s nama i brinula se o njemu dok sam radila. Jako sam joj zahvalna na tome. Nas troje odradili smo lavovski posao.

Story: Nakon što prođe babinje najčešće prijatelji i rodbina dolaze u goste, jeste li sada takve posjete morali srezati na minimum?

Jelena: Zbog korone ih nismo ni imali u klasičnom obliku.
Stjepan: Nažalost, morali smo smanjiti druženja. Nadam se da će cijela situacija što prije završiti jer ne bih volio da Jakov ni na koji način bude zakinut u društvenom smislu. On ‘staro normalno’ nije ni vidio pa se iskreno nadam da će sve proći dok još nije previše svjestan toga.

Story: Jelena, kako je protekla trudnoća, pogotovo s obzirom na lockdown i potres?

Jelena: Kao da ‘čari’ same trudnoće nisu bile dovoljne, još su morale biti začinjene koronom i potresom. Bilo je mnogo dana kada mi je duša od straha bila u petama, a Jakov uznemiren ispod srca. Pogotovo 22. ožujka! Tresla sam se danima kao da sam gola ispod snijega. Svaka kontrola bila je pak potencijalno izlaganje koroni. Zabave nikad dosta. Trudnoća nije ružičasta, porođaj boli, a o dojenju da i ne počinjemo. Malo se o tome iskreno govori. Važno je da je na kraju sve prošlo dobro.

Story: Kako ste općenito doživjeli i proživjeli sve što se događalo prošle godine?

Stjepan: Teško i stresno, ali vjerujem da nam Bog daje onoliki teret koliki možemo podnijeti. Najgore mi je bilo u razdoblju dok se o virusu vrlo malo znalo, a Jelena je bila trudna.
Jelena: Mislim da još nismo svjesni svih emotivnih nuspojava koje nam tek dolaze. Na test smo stavili puno toga, pogotovo vlastitu mentalnu kondiciju. Znali smo izvući najgore iz sebe. S druge strane, solidarnost se iz ljudskog vrela rasula bezrezervno. Puno smo toga naučili i dobili šansu zagrliti neke vrijednosti koje smo zaboravili. Volimo ljude, obožavamo naše prijatelje i nedostaju nam. Nismo baš od mobilnih aplikacija, online predstava, izložbi ili virtualnih kava. Nadam se da nas ovo neće zauvijek promijeniti te da ne živimo posljednje dane slobode kakvu smo dosad poznavali.

Story: Kako se nosite s potresima?

Jelena: Nikako! Nemoćni smo protiv prirode i maleni. Od puno ponuđenih lekcija ove godine važna je i ta da ništa nije sigurno te da trebamo živjeti ovdje i sada. Sutra ima svoje brige.
Stjepan: Malo nam je nastradala kuća, malo auto, malo živci, ali sve je to zanemarivo u usporedbi s ljudima koji su izgubili sve. Glavno da smo živi i zdravi.

Story: Kakvi su bili mjeseci nakon rođenja Jakova, jeste li htjeli usporiti kad je o poslovima riječ? Ili se danas u glumi, kao i u mnogim drugim strukama, ne smiju odbijati angažmani?

Jelena: Majčinstvo nije profesija. Barem nije meni. Gluma jest. To što sam rodila i postala majka ne znači da sam prestala biti glumica. Kad sam znala da sam spremna, počela sam raditi. Tako se osjećam kompletnom. Biram projekte na kojima radim i ne želim razmišljati tako da bih morala iskakati iz paštete samo kako bih nastavila postojati na tržištu. Kada je riječ o koroni i svemu što je ograničila u poslovnom smislu, ne možemo ništa. Nažalost, mislim da se ne gase samo projekti nego i karijere.
Stjepan: Nastavio sam raditi kao i prije, ali puno sam oprezniji sa slobodnim vremenom. Želim biti najbolji roditelj i partner što mogu biti. Nadam se da odluke o prihvaćanju angažmana neću morati prilagođavati koroni.

Story: Stjepane, gledamo vas u seriji ‘Dar Mar’, kako je uskočiti u cipele rezigniranog svećenika?

Zabavno je jer je potpuno suprotno svećeničkom pozivu. Volim snimati komedije, zadovoljan sam kako je velečasni Srećko napisan i kako radimo. Katkad me umori ta njegova bezvoljnost i nezadovoljstvo jer to nosim sa sobom velik dio dana. Trudim se ne ponavljati ista rješenja nego odigrati svaku scenu drukčije, biti rezigniran na bezbroj načina. Nadam se da publika to prepoznaje i uživa koliko i svi mi na setu.

Story: Je li ovo snimanje drukčije od ostalih projekata zbog epidemioloških mjera? Mora li se zbog njih prilagoditi gluma, možda zatomiti instinkti i, primjerice, suzdržati se ako nekoga treba dotaknuti, rukovati se s kim u sceni i slično?

Stjepan: Epidemioloških mjera strogo se pridržavamo. Svi nose maske, glumci ih skinu neposredno prije snimanja. Srećom, Srećko ne voli blizak kontakt pa nemam takvih problema. Glumački instinkt u ovoj me ulozi odmiče od ljudi, što je idealno.

Story: Siniša Ružić, Jan Kerekeš i vi postali ste očevi ove godine, izmjenjujete li iskustva?

Stjepan: Da, u onim kratkim trenucima odmora.

Story: Najavili ste nekoliko premijera, snimanje filma i jedan novi projekt. Možete li otkriti o čemu je riječ?

Stjepan: Ove godine očekujem dvije filmske premijere. Jedna je filma ‘Po tamburi’ Stanislava Tomića u kojem igram glavnog negativca Čarugu. Drugi je film ‘Deja Vu’ Nevija Marasovića, drama u kojoj sam također u jednoj od glavnih uloga. Osim toga, radim na još dva projekta na koje ću, bude li se sve odvijalo po planu, biti jako ponosan. Više od toga ne mogu reći dok ne dobijem zeleno svjetlo.

Story: Jelena, trebali ste imati snimanje krajem godine, je li sve bilo po planu?

Jesam, snimala sam. Uspješno smo završili petu sezonu sitcoma ‘Prespav’ koji se već emitira i na koji sam jako ponosna. Nema ništa bolje nego kada nekoga od srca nasmiješ i pomogneš mu da barem na trenutak zaboravi sve ono ružno što se događa.

Story: Kakvi su vam poslovni planovi u 2021.?

Jelena: Zasad ne znam ništa i, iskreno, ne zanima me. Prije bi me takva spoznaja plašila, a sada me uzbuđuje. Na meni je da budem spremna na sve što će doći, što i jesam.

Story: Koje su vam želje za novu godinu?

Stjepan: Prije svega zdravlje. Kako se sve vraća u modu, bilo bi lijepo da se u novoj godini počnu vraćati inteligencija, moral, radišnost, duhovitost i takve nepopularne vrijednosti.
Jelena: Da smo živi i zdravi! Sve ostalo ćemo lako!