Filip Brkić: 'Kćerkica s nestrpljenjem očekuje brata'

Neprospavane noći, mijenjanje pelena, grčevi, plač, ali i neopisiva sreća - sve to uskoro će ponovno zavladati domom Filipa Brkića, 41-godišnjeg sportskog komentatora i voditelja na RTL televiziji, i njegove supruge, 35-godišnje košarkašice Ive Ciglar Brkić. Četiri godine nakon rođenja kćerkice Barbare u sportsku obitelj uskoro stiže dječak. Filip nam se javio iz Egipta, gdje komentira utakmice Svjetskog rukometnog prvenstva, i za Story otkrio koliko mu je bilo teško ostaviti obitelj u ovim, za cijeli svijet teškim trenucima.

Story: Prošla godina za vas je počela traumatično. Vaša supruga, inače poznata košarkašica, zbog ozljede Ahilove tetive odlučila je okončati karijeru?

Bilo je to nešto na što nismo mogli utjecati, a danas, godinu dana poslije, mogli bismo reći da je bila riječ o Božjoj providnosti. Ta ozljeda dogodila se tri tjedna prije početka pandemije u Španjolskoj pa se obitelj stigla vratiti u Hrvatsku. Ivina je karijera gotova, ima 35 godina, a vraćati se nakon takve ozljede bila bi prava muka. Osim toga, svi smo imali druge prioritete u životu.

Story: Ivinu ozljedu pratili ste putem mobitela prije početka rukometne utakmice u Nje­mačkoj koju ste komentirali s Nikšom Kalebom?

Bilo je to jedno od traumatičnijih iskustava koje sam dosad doživio. Ali sada je sve u redu i zato se ne bih želio vraćati tim gorkim uspomenama.

Story: S vašom je suprugom u Španjolskoj tada bila i kćerkica Barbara, no vi niste otišli za njima?

Srećom, Ivin je tata tada bio s njima u Španjolskoj pa smo to kritično razdoblje prebrodili najbolje što smo mogli. Zbog korone i svega što se poslije događalo u Madridu, odluka da se operacija obavi u Zagrebu bila je od presudne važnosti za sve nas. Već smo pet, šest dana nakon njezine ozljede svi bili u Hrvatskoj.

Story: Dotad ste živjeli na dvije adrese - u Španjolskoj i Zagrebu, a onda ste se odlučili za povratak u Hrvatsku?

Španjolska je za mene vjerojatno najbolje mjesto za život u Europi. Nudi najbolju kvalitetu života, posebice za obitelji s malom djecom, vrlo dobru skrb, školstvo... Međutim, Hrvatska je naš dom i to nam je uvijek bila prva opcija. Osim toga, kao obitelj nikada nismo živjeli samo u Hrvatskoj pa nam se u konačnici sve dobro posložilo.

Story: Kako je Barbara reagirala na vijest da će uskoro dobiti društvo?

Barbara je, naravno, presretna i pomalo nestrpljiva, takvo je dijete. Sigurno neće biti zanemarena nakon što joj stigne mlađi brat, mi smo već uhodan tim i nema šanse da zapostavimo bilo koga.

Story: Vaša supruga uskoro treba roditi, a vi ste otputovali u Egipat. Je li vas bio strah ostaviti nju i kćerkicu u ovim trenucima?

Ovo mi je definitivno bio najteži odlazak na dulji put. Toliko težak da sam se pitao ima li uopće smisla otići. Ali moram raditi, život nije stao unatoč pandemiji, iako i dalje nije kao što je bilo. Vjerujem da će sve na kraju biti dobro i s takvim stavom gledamo naprijed. Iva je sportašica koja je velik dio života provela na putu pa me u potpunosti razumije. Osim toga, okružena je s obitelji cijelo vrijeme i idemo dan po dan.

Story: Svi se još sjećaju vašeg oduševljenja s komentatorske pozicije na Europskom rukometnom prvenstvu 2020. godine kada su igrale Hrvatska i Njemačka. Može li publika i na Svjetskom prvenstvu očekivati slične euforične trenutke?

Ne znam što očekivati. Ponekad mislim da se takvo što nikada više neće ponoviti. To je bio specifičan trenutak koji se vjerojatno neće ponoviti, ali vjerujem da će se dogoditi nešto novo i drukčije. Danas se sa sjetom sjećam tog trenutka, ne zbog njega samog nego zato što je to bio naš stari, dobri svijet, još neopterećen i nesvjestan ‘koronaludila’ koje je uslijedilo nepuna dva mjeseca poslije te traje i danas. Nakon toga počela je pandemija, a sada osjećam da bi nakon ovog prvenstva mogao uslijediti početak kraja ove ružne epizode koja je život stavila na čekanje.

Story: Svjetsko rukometno prvenstvo neće vam biti prvo u karijeri. Koliki je to izazov za vas?

Utakmice bilo koje vrste uvijek su izazovne, a rukometna je reprezentacija miljenica nacije. Uvijek moram naći pravi omjer emocija i realnosti, a to ponekad nije lako u ovom poslu. Samo prvenstvo jako je specifično. Egipat i bez korone ima probleme vezane uz organizaciju ovakvog natjecanja, a sada, s obzirom na pandemiju, posebno je riskantno. Ovaj put imam samo jednu želju - da se svi kući vratimo zdravi.