Dok se čekaju polufinalne utakmice u Egiptu koje će pokazati tko su najbolje ekipe svijeta, završilo je još jedno prvenstvo hrvatske rukometne reprezentacije. Iako smo od njih naviknuli na najbolje, Svjetsko prvenstvo u Egiptu nas nije proslavilo i tako smo završili na 15. mjestu. Problemi su dolazili sa svih strana, što se nažalost odrazilo i na krajnji rezultat ove ekipe, nakon što je Danska odnijela pobjedu za ulazak u četvrtfinale.

Kao što to i inače biva, pratitelji rukometa nisu zakazali komentarima - što pozitivnim, što negativnim. Kako bismo dobili dojam kako je u ekipi i što o svemu misli naš najbolji strijelac ovog prvenstva, kontaktirali smo Marina Marića, koji nam je prokomentirao cijelu situaciju. Ono što odmah možemo naglasiti je da je Marino i dalje pozitivan i nasmijan, bez obzira na gorčinu rezultata na spomenutom prvenstvu.

Iako neki i dalje pričaju o boljkama naše igre, 30-godišnjak nam ističe kako je gorčina za njega nestala. 'Dojmovi su se slegnuli, a ja sam dobro, hvala Bogu', odmah nam je rekao na početku. Kao što smo istaknuli, Marino je na ovom natjecanju bio jedan od najboljih naših igrača, zbog čega je zaradio i puno pohvala. 'Naravno da lijepo kada te netko pohvali te da svakome to odgovara, tako i meni', skroman je.

Možda jesmo mali, ali uvijek budemo najveći kada je to najpotrebnije

Činjenica da je utakmice gledao velik broj ljudi, komentari javnosti se ne mogu izbjeći, ma kakvi god oni bili. Nažalost, često (pogotovo kada rezultat nije kao očekivan) negativni komentari brže dođu do igrača i više su zastupljeni. I sam je rekao nakon posljednje utakmice da je svjestan da će sada javnost oplesti po njima, ali i da smatra da se sada trebamo okrenuti promjenama koje budućnost nosi. 

'Nažalost, ovo prvenstvo je bilo raznih komentara. Kako loših tako i dobrih, to je nemoguće izbjeći, tako da ih čitam', priznao nam je Marino, koji je unatoč svemu, uvijek imao osmijeh na licu. 'Kada se borite za svoju domovinu na tako velikom natjecanju morate uvijek imati osmijeh na licu. To je velika čast i velik ponos prije svega', ističe nam Mostarac, koji ipak nije htio otkriti s kim se najbolje slaže.

Za njega, ključ je da je cijela ekipa u dobrim odnosima. 'Svi surađujemo,svi smo kao jedno. Jedno srce, jedna duša, jedna Hrvatska', ponosno govori. Inače, Marino je još kao dječak maštao o nogometnoj karijeri. Nažalost, kako je jednom prilikom ispričao, hladnoća koju je osjetio i bolest koja je uslijedila zbog iste, 'natjerala' ga je da se okrene sportu koji se igra u zatvorenom prostoru. Tako je izbor pao na rukomet, a on nam govori kako ni u jednom trenutku za time nije požalio.

'Naravno, zadovoljan sam. Rukomet je ono u čemu istinski uživam, i smatram da sam odabrao dobar put', rekao nam je. Nakon dolaska u Zagreb, svi se igrači polako vraćaju svojim domovima. Njemu je Mostar uvijek pružao veliku podršku u karijeri. 'Moj Mostar je uvijek uz mene. Ogromnu podršku imam od svih sugrađana i kada gubimo i kada pobjeđujemo. Jednostavno, posebni su ljudi grada Mostara', pokazao je ljubav. Podršku, kako nam kaže, dobiva sa svih strana. 'Od suigrača, trenera do sugrađana, prijatelja i obitelji - svi su najveća podrška', rekao je za kraj pa poslao snažnu poruku navijačima: 'Možda jesmo mali, ali uvijek budemo najveći kada je to najpotrebnije. Vjerujte u nas'.