Naizgled sasvim običan dan - više, manje. Naime, stanovnici Banije tek su se smirili od potresa koji je dan ranije pogodio njihov kraj, a s dozom opreza, stvari su se počele vraćati u normalu. Mislili su - gore ne može. Neki su bili na poslu, neki kuhali ručak, neki popravljali štetu koju je na njihovim, ionako skromnim domovima, ostavio potres od 5,1 stupnja prema Richteru, koji ih je dan ranije trgnuo iz sna. A onda, u 12 sati i 19 minuta, životi stanovnika Petrinje, Gline, Siska i okolice - zauvijek su se promijenili. Vrijeme je to kada je njihov kraj pogodio razoran potres magnitude 6,2 prema Richteru. Posljedice istog su katastrofalne i još uvijek se zbrajaju. Potres je odnio ono najvrjednije - ljudske živote, tisuće mještana ostalo je bez domova, a tlo se i dalje trese, na svu sreću, nešto rjeđe i slabije. Od tog kobnog utorka prošlo je točno mjesec dana, a mnogima se čini kao da su prošle - godine. Jedna od njih je i domaća freelance terenska novinarka Maja Krištafor. Maja je jedna od onih kojih su od prvog dana marljivo izvještavali o stanju u Baniji, ali i svjedočili katastrofalnim posljedicama razornog potresa. Sada se Maja u emotivnoj objavi na društvenim mrežama prisjetila tih emotivnih trenutaka koje će zasigurno pamtiti cijeli život.
'Poštovane gledateljice i gledatelji, dobro vam jutro. Šest je sati i nalazimo se u samom centru Petrinje koji je potpuno uništen...’ rečenica je kojom sam gotovo 14 dana, uz koju iznimku, započinjala jutra. Danas je točno mjesec dana od potresa. Da se mene pita, prošla je godina dana', započela je Maja na Instagramu, gdje je objavila i kompilaciju na kojoj izvještava iz razrušenih gradova te razgovara s potresenim mještanima.
'Život mi se tada prelomio na dva dijela. Stvarnost koju sam živjela u Petrinji i zagrebački topli stan i čist krevet kojem sam se svaku noć vraćala. Iako nisam mogla spavati. Što od krivnje, što od prizora koje sam gledala. Ljudi uz logorske vatre, djeca koja spavaju na livadi, centra grada koji više ne postoji. Premorenost bi ipak prevladala', nastavila je.
'U opisu mog posla nije da plačem. U opisu je da izvještavam. Ali tih su dana suze samo tekle. Uz svu novinarsku opremu - mikrofone, kamere, dodatne baterije,..redovito smo imali i pune bunkere potrepština koje smo dijelili. J****a, uz svu profesionalnost, ispod svega smo ljudi. Ljudi koji su imali priliku probiti se do najdaljih sela i posjetiti u prvim danima zaboravljene ljude. Nažalost, država je na njih zaboravila puno prije tragedije', napisala je Maja.
'Iako je ovo jedna od najvećih tragedija u zadnjih nekoliko godina, s druge je strane jedno vrijeme bila i najljepša priča. O pomaganju, solidarnosti, ljubavi prema ljudima koje ni ne poznajemo. No svjetla se lagano gase, početnička euforija prestaje. A ljudi i dalje spavaju u kamp kućicama. Daleko je kada će im se kuća popraviti ili sagraditi. Daleko je i kraj ove zime, ali nije daleko početak nove. Pogotovo ako se država ne pokrene. Naš je posao zato još uvijek daleko od gotovog. Kako kaže moj urednik, Petrinja će još dugo ostati velika priča... Dokle god i zadnja obitelj ne dobije krov nad glavom', zaključila je.
Inače, Maja se na društvenim mrežama oglasila i dva dana nakon potresa, a ono što je napisala nikoga nije ostavilo ravnodušnim. 'Vratila sam se iz Petrinje. Premorena sam. Sutra idem opet. Prizori na terenu su kao ratni. Strah, umor, nespavanje, manji potresi, zvukovi sirena, ulice pune vojske, policije, vatrogasaca,.. Kiša, blato, zima,.. Miris logorskih vatri zapaljenih u dvorištima da se ljudi ugriju. Kuće sravnjene do temelja, od grada nije ostalo ništa. O Glini i okolnim selima da ne govorim. Srce puca na dijelove. Ali ljudi se ne daju. Spašava ih nada. Ljudska nada da će sve biti dobro. Koga god sam danas intervjuirala, završili smo razgovor rečenicom: 'Samo neka je glava na ramenima, ostalo ćemo lako.' U trenucima kad ostaju bez ičega, sretni su jer su živi. Svoj će život mnogi od njih pakirati u vrećice. Opet. Niti punih 30 godina od rata. Preživjeli su, preživjet će opet, kažu mi. Grad se ruši, cigle i crjepovi padaju. Ali preživjet će. Preživjet ćemo. Grad ionako nije mjesto, već ljudi', napisala je tada.
Uz ovaj tekst objavila je fotografiju grafita iz Petrinje, koji kaže: 'Ti čuvaj državu, a ja ću tvoje srce'. Podsjetimo, osim materijalne štete koja je ogromna, potres je nažalost odnio i živote, a gotovo cijelo stanovništvo s tog područja u samo nekoliko sekundi ostalo je bez krova nad glavom. I ovaj put, u jednoj od najvećih tragedija s kojom se Hrvatska suočava, pokazali smo koliko smo velik narod. Ubrzo nakon potresa, na društvenim su se mrežama pokrenule razne humanitarne akcije u kojima se prikuplja sve potrebno za građane pogođenih mjesta. U akcije su se priključili i brojni poznati Hrvati, a neki su i sami pokrenuli iste.
