Monika Vojvodić osim što pažnju plijeni na košarkaškom terenu, za istu nije zakinuta ni na društvenim mrežama gdje joj, kako nam je priznala u razgovoru, frajeri 'ulijeću' s raznim forama
Izvor: Instagram
Iako joj je tek 20 godina, rođena Tuzlanka koja se na kraju osnovne škole s obitelji preselila u Zadar, Monika Vojvodić, ime je koje je u svijetu ženske košarke itekako poznato. Talentirana sportašica već je sa 14 godina imala svoje prve nastupe za hrvatsku reprezentaciju, a od tada, svojom je igrom redom donosila pobjede svim klubovima čije je dresove nosila. Od prije nekoliko dana, ponovno je ponosno uskočila u onaj požeškog Plamena. No, atraktivna studentica smjera Marketing, društveni mediji i odnosi s javnošću na Doba fakultetu u Mariboru, posljednjih nekoliko godina uspješno balansira košarkašku, ali i manekensku karijeru pa je tako prije dvije godine okrunjena i prestižnom titulom World Top Model Croatia. O svom košarkaškom putu, izborima ljepote, ali i idealnom muškarcu, Monika je pričala u razgovoru za Story.hr.
Prije nekoliko dana ponovno ste potpisali ugovor s novim/starim klubom, i iz Šibenika se vratili u Požegu. Za početak, kako je počela vaša priča s košarkom? Je li to bila ljubav na prvi pogled?
Moja priča s košarkom je definitivno bila ljubav na prvi pogled, prva i najveća ljubav. Tako je već skoro 12 godina. Sve je započelo u mom rodnom gradu Tuzli gdje sam svoje prve košarkaške korake napravila upravo u ŽKK Jedinstvo Tuzla, klub koji je bio i europski prvak, na čelu s legendom košarke, pokojnim Mikijem Vukovićem. Svoje prve korake tu je napravila i Razija Mujanović, koja je nedavno ušla u Kuću slavnih. Nakon pet godina provedenih u matičnom klubu i nakon što smo osvojile sve što se osvojiti može u mlađedobnim kategorijama, što u BiH, što van nje u regionalnoj Waba ligi, selim sa svojom obitelji u Zadar i pored nekih europskih klupskih ponuda, smatrali smo da se na područjima bivše Jugoslavije najbolje radi s mladim, perspektivnim igračima. Upravo 2014. godine bilježim svoj prvi nastup za reprezentaciju Hrvatske u kategoriji do 14 godina. Dalje moj put se nastavlja u klubovima ŽKK Zadar, Brod na Savi, Dubrava, Split, Požega i Šibenik kao i sve reprezentativne selekcije do mlade reprezentacije U20. Što se tiče mog skorašnjeg odlaska iz Šibenika, ponajviše zbog loše financijske situacije kluba, odlučujem ga napustiti, a čuvši za to moj bivši/ sadašnji trener Požege me zove u ponoć, nudi lijep ugovor i govori pakuj stvari, čekamo te!
Iako vam je tek 20, iza sebe već imate impresivan put u ovom sportu. Koliko vam je zahtjevno bilo tijekom odrastanja usklađivati košarkaške obaveze s onim privatnim? Brojni sportaši ostanu zakinuti za neke uobičajene stvari koje proživljavaju njihovi vršnjaci upravo zbog obaveza glede sporta, mislite li da ste nešto propustili?
Nije bilo lako, ali sam uvijek pomjerala svoje granice
Košarka mi je u početku predstavljala zabavu, a poslije određenog vremena kada sam ušla u nešto ozbiljnije vode i kada sam sazrela, shvatila sam da to nije samo sport, već način života, ali ako želiš nešto napraviti od toga moraš se u potpunosti posvetiti. Za razliku od mojih vršnjaka, ja nisam znala što znači imati slobodan vikend, nisam znala što su izlasci, zajednička druženja, jednostavno nije bilo vremena za sve aktivnosti. Na kraju osnovne škole smo imali malu maturalnu za koju ja uopće nisam znala hoću li moći prisustvovati zbog rasporeda utakmica, a na kraju srednje škole propustila sam maturalac. Sve su to događaji kojima se mladi vesele. Bilo je izrazito zahtjevno, sportska putovanja sam provodila učeći u busu, često bi sebi uskratila san kako bi stigla sve naučiti I obaviti. Sa svojih 16 godina sam svaki vikend putovala 1000 kilometara autobusom, noću iz Zadra u Slavonski Brod kako bi odigrala utakmicu i odmah nazad se vratila u školu. Meni 24 sata u danu nisu bila dovoljna. To su samo neki od brojnih primjera, ali ne smatram da me to sad nešto previše zakinulo, jednostavno sam odabrala drugačiji put. Sport me dosta toga i naučio, izgradio mi karakter, stekla sam hrabrost, upornost, samopouzdanje, disciplinu - što mi itekako služi kroz život. Još kao mala sam znala što želim, postavila sam sebi prioritete i ciljeve i čvrsto stremila ka tome, velikim dijelom su moji roditelji zaslužni za taj mentalni sklop i zahvalna sam im na tome. Nije bilo lako, ali sam uvijek pomjerala svoje granice. Zidovi moje sobe su uvijek bili prekriveni motivacijskim natpisima i porukama, pa čak i dan danas. Da imam priliku ispočetka birati svoj put, sve bih opet isto odabrala.
Srednja zdravstvena škola pa odnosi s javnošću i marketing. Kako se dogodio ovaj zaokret?
Što se tiče mog obrazovanja, zanimljivo je to što sam osnovnu školu završila u Bosni, srednju u Hrvatskoj, a fakultet završavam u Sloveniji. Zdravstvena gimnazija u Zadru nije bila slučajan izbor. S obzirom na to da sam u svijetu sporta, željela sam upisati smjer fizioterapije, međutim baš te godine je smjer ukinut i otvoren je novi smjer - Zdravstvena gimnazija s usmjerenjem za fizioterapiju. Nakon završetka srednje škola došlo je vrijeme za odluku o fakultetu. Na savjet suigračice čula sam za Doba fakultet u Mariboru. Jedini 100% online fakultet koji je u potpunosti priznat i provodi se već 21 godinu. Pogledala sam programe koji se nude i zainteresirao me smjer Marketing, društveni mediji i odnosi s javnošću jer sam do tada već uplovila u medijske vode, a i prije toga sam na izboru Kraljice Hrvatske osvojila lentu Kraljice medija, stoga je sve nekako krenulo u tom smjeru. Zadovoljna sam jer sam upravo taj fakultet upisala što mi omogućava da neometano izvršavam sve svoje aktivnosti - od igranja košarke po svijetu, preko poslova za modeling do izvršavanja svih ostalih obaveza u mom burnom životu.
Ispit na faksu i utakmica u istom danu - ovako ste nekako nedavno opisali jedan svoj tipičan dan. Kako uspijete sve uskladiti? Jeste li na faksu kampanjac ili je kod vas sve unaprijed pripremljeno i organizirano?
Glavni moto mi je: 'Što možeš danas, ne ostavljaj za sutra'. Izrazito sam organizirana, volim navečer napraviti raspored za sutra i napisati sve izazove koji me čekaju. Pored svega toga nekad mi 24 sata u danu nisu dovoljna za sve što želim obaviti, pa se dogodi da mi se nagomilaju obaveze što mi predstavlja poseban izazov jer obožavam učiti i raditi pod pritiskom, tad se nekako osjećam još ponosnije na sebe jer uspijem sve u kratkom roku obaviti.
Košarka, fakultet, a onda i modeling. Prije dvije godine ste se okrunili prestižnom titulom World Top Model Croatia. Je li vas modeling oduvijek zanimao ili ste se u njemu slučajno našli? Planirate li mu se u budućnosti više posvetiti ili na isti gledate samo kao na hobi?
Sa samo pet godina šetala sam modnom pistom
Kao vrlo mala počela sam se baviti modelingom, sa samo pet godina šetala sam modnom pistom i sjećam se vrlo dobro kakvo mi je to zadovoljstvo i sreću predstavljalo. Međutim, par godina nakon, košarka je preuzela glavnu ulogu u mom životu. Sve do prije tri godine kada su me zapazili u gradu i pozvali prvo na Izbor za Miss Zadarske županije gdje sam osvojila titulu Prve pratilje i Miss simpatičnosti. Nakon toga je uslijedio izbor Kraljice Hrvatske gdje sam osvojila lentu Kraljice medija glasom publike i kako se sve vuklo jedno s drugim, završila sam i na izboru World Top Model Croatia gdje sam neočekivano pobijedila i predstavljala sve hrvatske modele na svjetskom izboru u Monte Carlu. Jedno nezaboravno i veliko iskustvo. Što se tiče planova u budućnosti vezanih za modeling, postoje određeni pozivi i interesiranja koja ću najvjerojatnije realizirati nakon što završi košarkaška sezona u četvrtom mjesecu. Sigurno ću se u budućnosti više time baviti, kada nam se malo smiri cijela ova situacija s koronom. Također imam i jedan davno zacrtani cilj, ali o tome nešto više u budućem periodu.
S obzirom na laskave titule kojima ste okrunjeni, koliko pažnje svakodnevno pridajete vlastitom izgledu? Vjerujem da je za liniju uvelike zaslužna i košarka, pazite li možda i na prehranu?
Obožavam čokolade svih vrsta i mogla bi ih stalno jesti
Moram priznati da dosta pazim na prehranu, na unos voća, povrća, dovoljno tekućine, disciplinirana sam izrazito po pitanju toga. Tu i tamo se opustim pa si dozvolim da pojedem nešto nezdravo, ali s obzirom na to da treniram dva puta dnevno, to sve brzo potrošim. Jedino što bih mogla izdvojiti kao svoj najveći porok je čokolada. Obožavam čokolade svih vrsta i mogla bi ih stalno jesti. Život je previše kratak da si uskraćujem ta sitna zadovoljstva koja me čine sretnom.
Uz prirodu posla kojim se bavite, dolazi i pažnja medija, ali i javnosti. Je li slava nešto što vas privlači ili nešto od čega pokušavate pobjeći?
Od pažnje javnosti i medija ne pokušavam pobjeći i lagala bih kada bih rekla da mi je to nešto strano. Osjećam se ugodno na tom 'terenu'. Smatram da je i to došlo s vremenom, ponajviše kroz košarku jer je i košarka svojevrsna predstava pred ljudima. Volim tu interakciju sve dok su odnosi korektni, za sada s medijima nisam imala loša iskustva i vjerujem da će tako i ostati. Što se tiče pitanja javnosti - nedavno sam imala jedno neuobičajeno i neugodno iskustvo gdje sam šetala gradom i jedan mladić me presreo... Znao je sve o meni, od mojih javnih nastupa, preko intervjua pa do mojih utakmica prije pet godina, a uz sve to je imao moju fotografiju na pozadini mobitela! Znao je čak i neke informacije koje sam ja potpuno smetnula s uma. Osobno sam ostala prestrašena.
Pretpostavljam da vam je inbox na Instagramu poprilično zanimljiv. Kako reagirate na ulete? Laska li vam pažnja suprotnog spola?
Ne znam gdje pronalaze tu dozu smjelosti i ludila
Do sad je to uglavnom bilo simpatično i domišljato, nekad se dobro nasmijem kada vidim kakve mi poruke stižu, a nekad dobro zamislim u kakvom svijetu živim... Moram priznati da se zaista pojedinci potrude da vam privuku pažnju svojevrsnim 'uletom' u inbox, a naravno ima i onih klasičara koji misle da će ženu oboriti s nogu kada napišu: 'Ćao, što ima'. Potpuna suprotnost njima bi bili pojedinci s ponudama za brak. Ne znam gdje pronalaze tu dozu smjelosti i ludila. Pažnja svakome znači, pogotovo mali znaci pažnje, svakodnevna djela koja netko učini za vas kako bi vam pokazao da ste mu bitni i da mu je stalo, međusobno uvažavanje prije svega. Volim društvo i interakciju s ljudima, ali isto tako obožavam svoj mir unutar četiri zida i ušuškanost vlastitog doma uz dobru knjigu, glazbu ili film, a ponekad samo tišinu.
Kakav vas muškarac može osvojiti? Koje karakteristike mora posjedovati?
Mislim da se ljubav dogodi onda kada je najmanje očekujete
Muškarac koji je spreman ići rame uz rame sa mnom, ne ispred ili iza mene, onaj koji će me držati za ruku kroz sve životne poteškoće, a ne okrenuti leđa kada je najpotrebnije. Smatram da ne postoji idealna kombinacija kakav bi partner trebao biti te mislim da se ljubav dogodi onda kada je najmanje očekujete, ali karakteristike koje bi bile poželjne su: džentlmen prije svega, inteligentan, skroman, iskren, duhovit, vjeran, pošten, spreman voljeti svim srcem. Netko tko će me cijeniti i poštivati, a od mene sve to isto dobiti u duploj dozi.
Za kraj - košarka, marketing ili modeling? U kojoj se od profesija vidite u budućnosti?
Često mi se dogodi da me zainteresira nešto novo i jako to želim, ali onda se dogodi nešto mnogo bolje nego sam zamislila i nadmaši sva moja očekivanja. Zato sam naučila ići korak po korak. Trenutno sam na svim poljima i dajem svoj maksimum pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti. Iskreno, ne bi me čudilo da me na kraju zainteresira nešto četvrto i okrenem se ka tome (smijeh). Vrijeme će pokazati što nosi dan, a što noć i u kojem pravcu će se nastaviti moj put.
