Iznijet će glavnu ulogu u 'Ribanju i ribarskom prigovaranju'
Izvor: Story
Rijetko tko se s ovih prostora može pohvaliti uspjehom kakav je ostvario Rade Šerbedžija. Glumac, pjevač, kantautor. Ne samo da je publika u regiji imala priliku gledati ga u genijalnim ulogama za koje je često osvajao nagrade, nego je jednako uspješnu karijeru ostvario i u Hollywoodu. Šerbedžija je više puta istaknuo kako se nikada nije osvrtao na negativne kritike, ali ga je u mladosti brinulo što mu otac nije bio previše zainteresiran za njegovu karijeru.
Izvor: Story
'Ne pratim kritike. I ne smeta mi ako su neke od njih i loše za mene. Dođavola, cijeli su me život uglavnom samo hvalili. Negativna kritika, ako je opravdana i promišljena, može biti i konstruktivna i korisna. Bilo je dana kada sam se zabrinuto pitao zašto me moj otac Danilo nikada u životu nije gledao kao glumca ni na filmu, ni u kazalištu... Jednom sam ga to i pitao, a on mi je rekao 'Rade, to tamo je neki drugi čovjek, a ja hoću svoga sina onakvoga kakvog znam i kakvog volim...' Danas se ponosim tim njegovim stavom', istaknuo je Šerbedžija za Večernji list.
U svojoj karijeri igrao je brojne povijesne ličnosti, počevši od Nikole Tesle, Josipa Broza Tita, a sada će utjeloviti i lik Petra Hektorovića u filmu 'Ribanje i ribarsko prigovaranje'. Na pitanje stavljaju li mu takve uloge dodatni teret na leđa, Šerbedžija je jasno odgovorio da ne. 'Igrajući te poznate likove, glumac mora uvijek voditi računa da im udahne nešto životno i ljudsko. Ne valja kada im pristupamo kao da su božanstva. Pa i Hamlet je samo običan ranjivi čovjek sa svojim manama i vrlinama. A kada već spominjete te slavne ličnosti koje sam svojevremeno igrao, premda sam jako volio kako smo zajedno s našim sjajnim Edom Galićem sedamdesetih godina napravili TV-seriju o Nikoli Tesli, volio bih ponovno odigrati 'starog Teslu' sada, sa svojim godinama i iskustvom. Tada sam imao samo 28 godina', ispričao je.
Na pitanje kako proživljava posljednjih godinu dana, kazao je kako mu je ovo vrijeme neizmjerno teško. 'Ali, čini se da su ljudi koji vode teatre uspjeli nešto učiniti i da ćemo se moći već uskoro, za nekoliko dana, pojaviti u našim sobama i da ćemo se moći družiti svi zajedno. I da će naš život ponovno biti normalan... Naravno, nikada isti jer poslije ove tragedije izaći ćemo, nadam se, ozbiljniji i odgovorniji za svijet u kome postojimo i za život koji živimo'.