Nagrađivana kazališna, televizijska i filmska glumica govori o položaju žena u društvu i svim društvenim anomalijama, a kao UNICEF-ova ambasadorica dobre volje već 16 godina pomaže najranjivijim skupinama djece u Hrvatskoj i svijetu. Prije godinu i pol s tom je organizacijom provela tri dana u Jordanu, najvećem kontejnerskom naselju na zemlji, a srce joj je slomljeno jer sada svoje sugrađane gleda u sličnoj situaciji - zbog katastrofe potresa koja je pogodila našu zemlju. Ova iznimna dama poziva sve koji mogu neka se uključe u UNICEF-ove akcije, o kojima su sve informacije dostupne na službenim stranicama.
Story: Uskoro slavimo Međunarodni dan žena. Što vama znači taj dan?
Danas vam ne bih davala intervju niti biste vi radili kao novinarka da nije bilo Clare Zetkin i Käte Dunker. Povijesne okolnosti ovog datuma jedan su od temelja ravnopravnosti spolova zahvaljujući kojima možemo stvarati svijet u kojem su znanje i talent najvažnije predispozicije statusa u društvu, a ne spol. I hvala Bogu da je tako!
Story: Čini li vam se katkad da je, unatoč tome što su se žene na Zapadu davno izborile za svoja prava i dokazale kako u mnogo čemu mogu parirati suprotnom spolu, ovo i dalje muški svijet?
U nekim segmentima da. Konkretno, kao glumica osjećam to kad je riječ o honoraru. Glavne muške uloge uvijek su bolje plaćene od glavnih ženskih. Život nije kutija bombona pa je i dalje prisutna polemika o jednakosti, jednakoj zastupljenosti u mnogim zanimanjima te u raznim životnim situacijama, a koje ovise o samoj svijesti i stupnju obrazovanja svake strane.
Story: Na koji se način to pokazuje u društvu i što bi trebalo mijenjati?
Treba se samo usuditi, bez straha!
Story: Posljednjih je godina gotovo u cijelom svijetu zaživio pokret #MeToo u kojem žene razotkrivaju seksualna zlostavljanja u područjima od zabavne industrije do sveučilišta. Što mislite, zašto se godinama nisu usuđivale o tome govoriti?
Što se tiče pojedinih situacija na sveučilištima i ucjena potpisom, sve je jasno, zar ne? U mojem se poslu glumice ne shvaćaju ozbiljno sve dok ne naprave važno umjetničko ostvarenje, a da ne govorim o teškim optužbama. Nevažno je govorimo li o većem ili manjem tržištu, svagdje postoje etablirana imena koja mogu nekoga ‘utopiti’ pod krinkom da “neostvarena jadnica pokušava nešto protiv njega/nje” ili “težak je za suradnju”, “pokušao sam surađivati, ali nije talentiran/a”. Umjetnički posao temelji se na osobnom dojmu pa je i manipulacija lakša. Uspješnog moćnika više će uvažavati anonimne djevojke ili mladići na početku karijere, a takve je lako izbrisati kako bi ‘jaki’ spasili sebe. U svim segmentima društva to, nažalost, postoji - od medicine do poslovnog svijeta gdje će se onemogućavati specijalizacije ili će sposobna osoba biti degradirana u poslovima, a sve zato što se usudila suprotstaviti željama napasnika. Riječ je o hrabrosti istupanja, traženju pravne zaštite žrtve i osvještavanju nedopustivog ophođenja - bilo verbalnog napada ili fizičkog nasrtaja.
Story: Pokret #MeToo nesumnjivo je mnogima pomagao da si barem ‘olakšaju dušu’. Je li to dovoljno?
Nije dovoljno niti će, nažalost, svi nasilnici biti prokazani. Neke su situacije, čini mi se, ovise o institucijama i sporom pravosuđu, zbog čega mnoge neće ni biti prijavljene.
Story: Dio ste filmskog, kazališnog i umjetničkog miljea. Jeste li imali nekakvih nepriličnih situacija i kako ste se zauzeli za sebe?
Prvenstveno sam dio kazališnog i televizijskog miljea u kojem sam surađivala sa sjajnim ljudima i divnim produkcijama. Na filmu sam manje radila. Otvoreno mogu reći da sam u 24 godine karijere imala priliku čuti svašta pod krinkom zafrkancije. Nitko ne treba biti nečiji kontejner po cijenu uspjeha, prilika i slično. Najvažnije je raditi s ljudima koji ti daju osjećaj uzajamnog poštovanja. Oduvijek sam smatrala da su audicije dovoljne da bi netko ocijenio tko je dobar za neku ulogu. Druženja i kave provodim s prijateljima, u pravom smislu te riječi! Kavice da bi me netko bolje upoznao i možda mi dao priliku nikad nisu bile opcija. Osim toga, to što je netko zabavan na piću ne znači da će biti takav na pozornici ili u kadru. Imala sam sreću što sam već na trećoj godini Akademije dobila angažman u kazalištu Gavella. Neprestano sam radila, igrala i po 25 predstava mjesečno, a kući odlazila sretna i mrtva umorna. Ekipa iz Gavelle uistinu je moja druga obitelj i beskrajno sam zahvalna na njoj. Uz njih mi je posao užitak s poštovanjem i nadam se da ćemo uskoro ponovno igrati na svojoj pozornici.
Story: Pokušavate li to već osvijestiti svojoj kćeri?
Svojoj djeci pokušavam usaditi vjeru u sebe i spoznaju da znanjem imaju otvorena vrata za sve mogućnosti. Osim toga, učim ih da hrabro brane svoje dostojanstvo.
Story: Pamtite li neku ulogu u kojoj ste slavili upravo žensku snagu?
Kada sam igrala muškarca u ‘Revizoru’, slavila sam najveću žensku snagu - jer žena može sve!
Story: Kako vas suprug razveseli za ovaj posebni ženski dan?
To što je Enes uz mene 17 godina najveći mi je životni poklon i veselje!
