Danas se sportski svijet po posljednji put oprašta od legendarnog nogometaša, trenera i bivšeg izbornika hrvatske reprezentacije Zlatka Cice Kranjčara. Komemoracija se, prije samog sprovoda koji je u 15 sati, održala u zagrebačkom hotelu Westin. U skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, komemoracija je bila zatvorenog tipa u organizaciji kluba i obitelji Kranjčar. Na komemoraciji je moglo prisustvovati najviše 100 ljudi, međutim mogla se pratiti na Dinamovu YouTube kanalu. Između ostalih, govor je održao i njegov sin, veliki nogometaš Niko Kranjčar.
Niko je govor napisao na papir, točnije na tri stranice papira, izašao je na govornicu pognute glave i suznih očiju i s knedlom u grlu čitao rečenice, koje u cijelosti donosimo u nastavku.
'E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj Karaki, zajedno sa svojim prijateljima i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman i znam da se smiješ jer znaš koliko to ne volim. Baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Bio si mi idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodina i dobri duh našeg grada. To sve znaš. No ono što ne znaš da ćeš ostati sve to jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu koja prilazi lampionima i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju tko si i što si bio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i Zagrepčanki. I svih ljudi koji su voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata. Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dopustio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe. Naučio si me kako biti Purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao je bila da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć. Osmijeh. On ništa ne košta, je li tako. Vodeći me na sva druženja s tvojom generacijom 82′ pokazao si mi što znači nekome biti prijatelji. Kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazao si mi kako se provesti, kako zafeštati, zakartati i kako živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval anegdote iz tvoje generacije koje sam slušao za stolom. Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, sa zaraznim osmijehom koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u svim mojim teškim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao jer si u svima nama previše. Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin', rekao je posljednji put ocu Niko Kranjčar.
Podsjetimo, Zlatko je preminuo u ponedjeljak u Zagrebu u 65. godini nakon teške bolesti.
