Moja je karijera velika tajna. Nikad nisam mislila da ću postati glumica - izjavila je jednom prilikom jedna od najljepših glumica koju je filmska industrija ikada imala, Audrey Hepburn. Ovaj bi tjedan glumica koju svi pamte prema nepogrešivom modnom stilu, gracioznosti i humanitarnom radu, proslavila 80. rođendan. Iako su je brojni časopisi proglašavali najljepšom ženom svijeta, uvijek je govorila: “Nikad nisam mislila da ću dobiti neku ulogu zbog svojeg lica.” Ipak, svojom jednostavnošću i elegancijom, koju je naslijedila od plemenitaških predaka, osvojila je Hollywood pedesetih godina prošlog stoljeća, kada su njime vladale putene žene.
Rodila se u Belgiji 4. svibnja 1929. kao Audery Kathleen Ruston, a njezino djetinjstvo bilo je sretno i bezbrižno sve do pete godine, kada je nju i njezinu majku, nizozemsku barunicu Ellu Van Heemstru, napustio otac, englesko-irski bankar Joseph Victor Ruston. Kako bi joj pružila kvalitetno obrazovanje, majka ju je poslala u privatnu školu u London iz koje se potkraj tridesetih godina morala vratiti jer je Hitler počeo s osvajanjima i u Engleskoj nije bila sigurna. Nacisti su ubrzo okupirali Nizozemsku, neki njezini rođaci poslani su u logore, a njezina joj majka nakratko mijenja ime u Edda koje, prema njezinu mišljenju, nije imalo engleski prizvuk kao Audrey. To nije bio jedini put da ga je mijenjala jer je njezin otac u dokumentima pronašao da mu se preci prezivaju Hepburn pa je dodao i to prezime, da bi potom Audrey odbacila prezime Ruston i uzela Hepburn.
Ratni vihor nije ju pokolebao, aktivno je sudjelovala u pokretu otpora, ilegalnim baletnim predstavama, i radila kao medicinska sestra brinući se za ranjene savezničke vojnike. Ipak, sve je to bilo previše za 16-godišnjakinju na rubu gladi u teškom psihičkom stanju. Poslije je priznala kako je jela lukovice tulipana da bi preživjela. Željno čekano oslobođenje je došlo, a s njim i povratak u normalan život. Budući da je napokon bilo hrane, Audrey je dobila nekoliko kilograma viška nakon čega je pala u još veću depresiju. Tada se zaklela da, osim u trudnoći, nikada neće imati više od 46 kilograma, što je i ostvarila. Ponovno je otišla u London, u školu baleta koji je obožavala iako je bila svjesna da je previsoka za primabalerinu. Ta ju je spoznaja slomila. Okrenula se manekenskom radu, što ju je dovelo do prvih glumačkih pokušaja, od kojih je najvažniji onaj iz 1951., kada je dobila manju ulogu u filmu ‘Monte Carlo Baby’. Snimalo se u Monacu, gdje je mršavicu zamijetila Collete, autorica knjige ‘Gigi’. Francuskinja je u Audrey prepoznala svoju naslovnu junakinju i zahvaljujući upornom nagovaranju uvjerila je da na brodvejskim daskama utjelovi istoimeni lik.
Kritike su bile loše, ali redatelj William Wyler primijetio je i prepoznao njezin talent te joj ponudio ulogu u filmu ‘Praznik u Rimu’. Glumila je uz Gregoryja Pecka i pobrala pohvale za interpretaciju princeze Ane, koje su kulminirale osvajanjem Oscara u kategoriji najbolje glumice 1954. Uz kipić, osvojila je i srce glumca Mela Ferrera, kojeg je upoznala na zabavi svoga filmskog partnera Pecka. Otac četvero djece zaljubio se u 12 godina mlađu ljepoticu i odmah od supruge zatražio razvod. U međuvremenu se Audrey upustila u kratku ali vatrenu vezu s također oženjenim glumcem Williamom Holdenom kojeg je upoznala na snimanju ‘Sabrine’. Zahvaljujući tom filmu, počela je njezina doživotna ljubav - ona modna - i prijateljstvo s mladim dizajnerom Hubertom de Givenchyjem. Postala je njegova muza i s njim surađivala na većini filmova, a odjeća koju je privatno odijevala nosila je njegov potpis. Do kraja 1954. veza s Holdenom je prestala i ponovno je počela ljubav s Ferrerom za kojeg se i udala. Tri godine poslije dobili su sina Seana.
- Rođena sam s golemom željom za pažnjom i još većom željom da tu pažnju dajem. Još kao djevojčica htjela sam imati mnogo djece. Sigurno je lijepo to doživjeti sa 18, ali kad čekate godinama, sreća je neopisiva - izjavila je osvrnuvši se na majčinstvo i nekoliko svojih spontanih pobačaja. Tri mjeseca nakon rođenja sina ponuđena joj je uloga u ‘Doručku kod Tiffanyja’, gdje je utjelovila lik Holly Golightly i još jednom potvrdila status modne ikone.
- Moj je izgled dostupan. S punđicom, velikim sunčanim naočalama i malom crnom haljinom, sve žene mogu izgledati poput mene - komentirala je zašto je uz muškarce obožavaju i žene. Veliki uspjeh filma poljuljao je njezin brak jer su glumca sve češće zvali kako bi došli do nje, a ne kako bi njemu ponudili uloge. Ipak, Mel ju je obožavao, čak je pronašao i njezina oca kojeg nije vidjela više od 25 godina. Unatoč svemu, njihov brak nije mogao uspjeti. Zatražila je razvod i sa Seanom se preselila u Europu, gdje je tijekom krstarenja po grčkim otocima upoznala rimskog psihijatra Andreu Dottija koji ju je odmah osvojio. Nekoliko dana poslije nazvala je Givenchyja i obavijestila ga da je opet sretna i zaljubljena.
Dizajner nije gubio vrijeme i odmah je počeo kreirati vjenčanicu, koju je nosila ni šest tjedana nakon razvoda od Ferrera. Osim ljubavi i titule kontese, devet godina mlađi Dotti podario joj je drugo dijete, sina Lucu koji je rođen 1970., a s obzirom na to da joj je uloga majke bila važnija od filmskih, u potpunosti se posvetila sinovima i suprugu, kojem su ponekad razularene zabave bile važnije od mirnih večeri s obitelji. Brak je potrajao do 1982., kada ga je ona razvrgnula zbog njegove nevjere. Iako je u tih desetak godina snimila svega tri filma, nije bila besposlena. Postala je Unicefova ambasadorica i do kraja života provela putujući i pomažući djeci s uništenim djetinjstvima koja su je podsjećala na njezino. Još dok je bila udana upoznala je nizozemskoga glumca Roberta Woldersa koji se oporavljao od smrti supruge Merle Oberon. U njemu je pronašla srodnu dušu, ali razočaranja koja je doživjela u dva propala braka bila su dovoljna da se nikada ne uda za njega, iako su živjeli zajedno do njezine brze i bolne smrti. Nakon putovanja u Somaliju požalila se na želučane probleme. Specijalisti u Los Angelesu dijagnosticirali su joj rak želuca koji se već proširio na druge organe probavnog sustava.
Bila je toliko slaba da su joj liječnici zabranili povratak u Švicarsku, gdje je živjela posljednjih dvadesetak godina. Čim je to čuo, Givenchy je poslao po nju svoj avion kako bi svoj zadnji Božić provela u svome domu. Umrla je 20. siječnja 1993. okružena sinovima, Woldersom i prvim suprugom Melom Ferrerom.
Napisala Maja Šitum
Snimke Getty, Camera Press/Guliver;AP
