Sandra Lončarić: 'Uvijek sam otvorena za ljubav'

Sve je počelo kada je imala 17 godina, sasvim slučajno došla na audiciju za buduće studente glume u Osijeku i - prošla. Tada Sandra Lončarić još nije bila sigurna je li gluma njezina budućnost jer je kao djevojčica maštala o drugim zanimanjima kojima bi se jednoga dana željela baviti. No njezin talent nametnuo joj je ovu umjetnost kao profesiju. Čim je prošla audiciju, počele su se redati sjajne studentske predstave, a onda i sjajne uloge u gradovima diljem Hrvatske - Osijeku, Rijeci, Dubrovniku, Splitu i brojnim drugima. Od tada je u njezinu glumačkom životopisu upisano više od 90 kazališnih te više od 30 filmskih i televizijskih uloga, nastupa na brojnim festivalima i gostovanjima, a kao kruna njezina rada početkom ove godine stigla je vijest da je sa samo 46 godina postala prva nacionalna prvakinja Drame osječkog HNK u povijesti.

 Angažman je dobila i u ‘Šutnji’, novoj kriminalističkoj seriji HRT-a. Potresna je to priča o dječjoj prostituciji i bijelom roblju nastala prema romanima Drage Hedla.
- Snimamo seriju ‘Šutnja’ po kriminalističkoj trilogiji Drage Hedla, a redatelj je Dalibor Matanić. Riječ je o hrvatsko-njemačko-rusko-ukrajinskoj koprodukciji, jako se veselim tom projektu. U Zagrebu ćemo snimati interijere, a zatim se selimo u Osijek gdje se zbiva najveći dio priče. Prvi je to veliki televizijski projekt koji se snima u Osijeku! Utjelovit ću inspektoricu Vesnu Horak koja se u mladosti susretala sa sličnim problemima kao djevojke koje sada istražuje - govori Sandra o novom projektu.
- Zdrava sam, imam krov nad glavom, posao i kada pogledam sudbine drugih ljudi, ne mogu biti nezahvalna i žaliti se. No nedostaju mi zagrljaji s ljudima. Nekako smo se svi udaljili jedni od drugih. Nedostaju mi druženja i okupljanja, putovanja, nedostaje mi puno gledalište u kazalištu. Već mi je dosta svega, kao i većini ljudi. Predugo sve ovo traje. Na početku sam čak uživala u izolaciji, u slobodnom vremenu, ali sada je previše. Želim vjerovati da je teško razdoblje iza nas i da ćemo se što prije vratiti u normalan život s novim spoznajama - govori glumica koja je prošle godine u osječkom HNK imala premijeru predstave ‘Višnjik’, koja je ljetos izvedena na Osječkom ljetu kulture u koprodukciji s Gradskim kazalištem Gavella iz Zagreba.

- Sada smo je premjestili u unutarnji prostor, čime je dobila na intimnosti i uživam u svakom izvođenju. Osobno me ovakve situacije motiviraju da se ne prepustim očaju i strahu, nego da prebacim fokus na kreativne ideje i rad na sebi - priznaje Sandra koja s godinama sve više zrači, a na fotografijama koje ponekad podijeli na društvenim mrežama dobiva brojne komplimente za izgled. S razlogom!

 - Većinu fotografija i portreta na mom profilu na Instagramu snimila je moja draga prijateljica i sjajna fotografkinja Joanna Paciorek. Ispred njezina objektiva uvijek osjećam samopouzdanje, a samopouzdanje dolazi s godinama, barem je kod mene bio takav slučaj. Kada sam bila mlađa, mnogo me je stvari i situacija moglo poljuljati pa sam osjećala manjak samopouzdanja. No sada, s ovim godinama i ovim iskustvom koje nosim u sebi, rijetko me što može poljuljati. Naše je tijelo hram duše i želim ga što kvalitetnije održavati kako bi mi duša bila zadovoljna i kako bih se, naposljetku, ja bolje osjećala. Nastojim svaki dan napraviti nešto za svoje tijelo i održati odličnu formu. Često je to joga, vožnja biciklom, duge šetnje u prirodi, trčanje, a i svakodnevno meditiram. Godinama sam trenirala rukomet i sport je općenito dio mog života i moja strast. Također, godinama sam vegetarijanka, pazim što jedem, ali nisam ekstremna u tome - ističe.

Sandra se osvrnula i na gorući problem o kojem se počelo govoriti i pisati u posljednja dva mjeseca, i to sve zbog hrabrih žena koje su javno progovorile o zlostavljanju koje su doživjele na radnome mjestu.
- Osobno nisam imala takva iskustva da bi mi nešto stvorilo traumu i da sam zbog toga imala nekih problema, ali naravno da sam se susretala sa seksističkim ispadima. Kažem naravno zato što je takva vrsta ponašanja i ispada oduvijek postojala i bila normalno u našem društvu. Obično se to okarakterizira kao šala, zezancija, a nekako smo i odgajane da to tako prihvatimo i ne pravimo problem zbog toga. Žao mi je i suosjećam sa svim žrtvama seksualnog nasilja. Pozitivno je što se pokrenula lavina svjedočenja o seksualnom uznemiravanju, zlostavljaju, kao i najgorim oblicima seksualnog nasilja. Divim se hrabrosti žena koje su odlučile javno iznijeti svoje traume i upravo zbog njihovih priča i svjedočanstava nešto se pokrenulo - ističe glumica.

 Svakako ljepša tema o kojoj uvijek govori s osmijehom na licu i posebnom toplinom u glasu njezin je 17-godišnji sin Petar s kojim ima divan i otvoren odnos pun povjerenja.
- Ne mogu vjerovati da su godine tako brzo prošle i da će moj sin ubrzo biti punoljetan, da ću morati prerezati ‘pupčanu vrpcu’ i pustiti ga u svijet. U svakoj fazi djetetova života susrećemo se s novim izazovima, strahovima i nadanjima pa tako i ova faza donosi strepnje vezane uz to da odabere svoj pravi put i ne upada u zamke modernog društva, da se razvije u zrelog i odgovornog čovjeka - govori Sandra te dodaje koje mu još životne vrijednosti nastoji prenijeti.

- Željela bih da cijeni svoju slobodu, da bude zahvalan na svemu što mu život donese i sluša intuiciju. Želim da nauči koliko je oprostiti nekome jako važno jer zamjeranjem i ljutnjom samo sebi štetimo. Želim da poštuje različitost kod ljudi i bude velikodušan prema drugima, da prihvati život s povjerenjem i ide kroz njega hrabro i sa samopouzdanjem - priča o Petru, najvažnijem muškarcu u svome životu.
Upravo je ljubav prema djetetu gura i kada je najteže, ali kaže da je otvorena i za drugu vrstu ljubavi.
- Ljubav je radost života, predivan osjećaj za koji svi živimo i uvijek sam otvorena za ljubav. Trenutačno u mom životu nema nikoga i ništa ne požurujem, a i kriteriji s godinama rastu. Dok sam bila mlađa, sve sam te osjećaje doživljavala euforično pa često znala izgorjeti. Sada je sve to puno staloženije, mirnije i, rekla bih, mudrije - zaključila je.