On je mladi i talentirani umjetnik. Za prijatelje Dino, a pred svijetlima reflektora Tyinspo. Preko dana ambiciozni mladić koji pije kavu u omiljenom kvartovskom kafiću i redovno pohađa nastavu na fakultetu, a kada padne noć poprima vanjske odlike ženske osobe i pretvara se u draq queena. U intervjuu za Story.hr, ovaj osebujni Splićanin progovorio je o rodno-normativnim predrasudama, privatnom životu, drag queen sceni, zaradi i životnim ciljevima.
Kako biste se predstavili? Tko je Dino?
Za bliske osobe zovem se Dino i vizualni sam umjetnik koji dolazi iz Splita. Komponirajući elemente konceptualne umjetnosti, performansa, dizajna, mode, šminke i draga - stvaram, živim i djelujem kao Tyinspo – moj alter ego kroz čiji lik i pojavu istražujem moć transformacije, interpretiram svoju estetiku i umjetnički stil te na interesnim područjima društvenog sektora djelujem kreativno, motivacijski i aktivistički.
Što uopće znači pojam 'drag queen'?
Drag je generalno dosta kompleksan pojam jer nema nekakva klasična pisana pravila. Izraz 'Drag Queen' predstavlja osobu koja pomoću šminke, odjeće, kose, gestikulacija i ulaženja u generalnu struju svijesti, poprima vanjske odlike ženske osobe (gledano kroz nekakve društvene standarde, gdje drag pristupa jako zanimljivo – dovodeći ih do ekstrema). Tu imaginarnu osobu interpretira kroz nekakav svoj umjetnički izričaj i performans.
Kako izgleda život 'drag queena' u Hrvatskoj?
Život drag queen-a u Hrvatskoj uglavnom se temelji na samoinicijativnim pothvatima da se isti ostvari. Živimo uglavnom običnim životima kroz svoju stvarnu stranu, a Draq postajem kada osjetim želju i potrebu.
Postoji li uopće u Hrvatskoj drag queen scena? Kako ona izgleda?
Drag scena u Hrvatskoj zasigurno nije raširena koliko u drugim zemljama, ali potražnja za njom sve više raste. Sve više ljudi shvaća naš rad, na čemu uvelike možemo zahvaliti i utjecaju novih medija i globalizaciji, ali i našem trudu i edukaciji. Udruženja ili 'house-vi' postoje, i funkcioniraju više kao nekakva prijateljske grupe umjetnika. Kako osobno prezentiram stil koji je na ovom području nešto potpuno novo, uglavnom djelujem samostalno kroz suradnje s umjetnicima koji su dio kreativnog procesa koji i sam prolazim i njegujem – šminka, fotografija, moda...
Odlazite li na nastupe? Imate li svoje performanse?
Definitivno! U normalnim okolnostima, prije pandemije, postojale su drag večeri koje funkcioniraju kao mali teatar performansa. Sada 'nastupam' na Instagramu na druge načine – ali ne zarađujem od toga jer ne koristim platformu koja u tako literalnom smislu shvaća 'zaradu'. Također, tu su i suradnje s udrugama i umjetnicima. No, trenutno to nije nekakav cilj, moja umjetnost je moja strast koju želim graditi i njegovati, donositi na svijet – a o budućem konceptu zarade razmišljam znatno komercijalnije.
Kako ste se odlučili postati drag queen?
Drag se kod mene razvijao spontano, zapravo je cijeli život bio dio mene. U svojim tinejdžerskim danima uživao sam u vrlo ekscentričnom svakodnevnom izgledu - od kozmetike do mode. Drag je došao kako je potreba za intenzitetom ekspresije sve više rasla. Zamijenio sam svoje svakodnevno umjereno ekscentrično s povremenim privatnim ekstremom. Također, oduvijek je tu bio i interes za istraživanjem polarnosti i fluidnosti rodnih identiteta što mi je drag omogućio.
Jeste li uvijek našminkani? Šminkate li se prije odlaska na jutarnju kavu u kvartovski kafić?
Bez šminke uglavnom i izlazim iz kuće, osim kada je ona moje sredstvo 'dobrog osjećaja'. Šminka je moja moć, bomba samopouzdanja, 'cherry on top'. Sređujem se uglavnom za nekakve posebne događaje, a naravno to dođe i spontano - jer taj dan želim 'zablistat' ili se na neki način izrazit kroz šminku.
Koliko Vam vremena oduzima šminkanje?
Zavisi o prigodi. Ako se radi o nekakvom svakodnevnom 'look-u' onda mi treba sat ili dva, ali kod drag-a taj je proces dosta duži i zahtijeva tri do četiri sata za postići potpunu transformaciju jer su elementi šminke koji se tretiraju znatno kompleksniji. Kako je meni to užitak, kroz njega volim ići polako i bezbrižno pa većinu vremena provedem plešući po sobi i u kreativnom razmišljanju - tako da se to kod mene uvijek još više oduži.
S kakvim se komentarima susrećete?
Komentari su jako pozitivni, i prvenstveno ih gledam u kontekstu vrednovanja kvalitete mojih radova i reakcija na njih! Ljudima se sviđa to što radim i to je moja najveća motivacija. U početku sam se bojao da je moj stil previše ciljan na određenu publiku i apstraktan, no uvidio sam da je to svježina kojoj se svi raduju. Također, okružen sam divnim ljudima koji su za mene na mom putu, pomažu mi i podržavaju me u svemu!
A neugodne situacije?
Neugodnih situacija ranije je bilo puno više, imam osjećaj, od svojih početaka do danas, da smo znatno napredovali kao društvo po tom pitanju. Iako su one, ne samo kod mene već i kod ljudi sa sličnim izrazom, i dalje tu. Često sam bio žrtva verbalnog i fizičkog nasilja, no nisam na sebe gledao kao žrtvu jer mi je bilo jasno da svojom pojavom donosim revoluciju i da je to jednostavno 'The price I gotta pay'. No, to je problematika na kojoj treba još puno raditi kako bi se iskorijenila, jer ugrožavanje tuđe slobode je nedopustivo.
S kakvim predrasudama se najčešće susrećete?
Predrasude su prisutne u svačijem životu i dolaze u različitim oblicima. Kod mene je intenzitet znatno jači s obzirom na moju pojavu i stvaralaštvo. Osim nekakvih rodno-normativnih predrasuda koje proizlaze iz tradicije društva, javljaju se tu i brojna neshvaćanja s područja raznih drugih umjetničkih zanimanja kojih sam dio. Sve što radim uključuje proširene vidike za koje ne mogu očekivati da su svugdje prisutni.
Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Svaki slobodan trenutak koristim za drag, za umjetnost i stvaranje. Jako sam predan svemu što radim, i uvijek imam neke nove ideje i koncepte koje želim realizirati. Dosta vremena odlazi i na post-produkciju: montaže videa, izrade vizuala, uređivanje fotografija... Tu je i nekakva potraga za inspiracijom, kreativni 'thought process' i realizacija istog. Tako da se kod mene uglavnom radi punom parom, a kad ne radim - vrijeme provodim u društvu bliskih mi ljudi, na zraku ili opuštajući se uz glazbu i filmove.
Jako ste mladi. Nedavno ste završili srednju školu. Jeste li možda nastavili s obrazovanjem? Fakultet?
Nastavio sam s fakultetom i trenutno sam na drugoj godini preddiplomskog studija vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji. Jako sam svestran na kreativnom području, tako da je i dizajn jedan dio mene koji prezentiram kroz svoj rad. No, na tome zasigurno neću stati jer mi je velika želja steći što više znanja iz što više kreativnih područja pa bi se tako eventualno mogao iskušati i u modi i modnom dizajnu, glazbenoj i njenoj vizualnoj produkciji.
Koji je Vaš životni cilj?
Ostvariti maksimum od svakog pojedinog cilja u životu. Tu je na prvom mjestu uspješna karijera, a odmah nakon osobna sreća i zadovoljstvo. Među njima su i pomicanje društvenih granica i njegov napredak, donošenje kreativne revolucije u sve što radim i mogućnost da živim od svoje najveće strasti – svoje umjetnosti.
I za kraj. Muškarac koji se šminka i dalje je tabu tema u Hrvatskoj ili?
Muškarci i šminka još su uvijek dva pojma koje Hrvatska u potpunosti ne prihvaća. Postaju sve više prihvaćeni jer je interes za šminkom sve veći, stavovi o 'dozvoljenom i prihvatljivom' su sve liberalniji pa shodno tome i dečki počinju biti slobodniji oko toga. No, i dalje zahtjeva veliku hrabrost.
