VLATKA POKOS SAMO ZA STORY.HR Od nikoga ne bježim i ne skrivam se u Kanadi

Bivša voditeljica i pjevačica, 51-godišnja Vlatka Pokos desetljećima unazad jedna je od onih zvijezda koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Danas, živi i radi u Kanadi, a nedavno je diplomirala na kanadskom sveučilištu Sheridan, studij oglašavanja i marketinške komunikacije i to kao jedan od najboljih studenata. No, brojne priče povlačile su u medijima kada je riječ o njezinom odlasku. Samo u intervjuu za Story.hr otkrila je kako se ne skriva, a razlog njezinog odlaska nema veze s duhovima iz prošlosti. Nije bježala od nikoga. Svim dušobrižnicima poručila je kako nema nikakvih dugova, a pravomoćno je oslobođena od svih tužbi od strane određenih osoba.

Story.hr: Zašto ste odabrali baš Kanadu?

O Kanadi sam čula sve najbolje, poznavala sam neke ljude i željela sam u tom trenutku otići što dalje od Hrvatske - zbog moje specifične situacije i maltretiranja koje sam godinama doživljavala. Kako od strane bivšeg supruga, tako i od strane primitivnog društva. Nažalost, s distance mi se čini da su se neke stvari i pogoršale.

Story.hr: Prvo ste radili kao agent za nekretnine, a onda ste dobili posao u jednoj poznatoj modnoj kući. Gdje ste sada?

I dalje radim u visokoj modi jer je to zasad za mene idealno rješenje dok ne dobijem stalni boravak. Jedna od stvari koja je frustrirajuća u mojoj situaciji je dugoročni legalni status jer dok to ne riješite, ne možete planirati, čak niti graditi željenu karijeru. U budućnosti, voljela bih raditi u turizmu, to je moja velika ljubav i za to sam se školovala. Iako, rad u industriji luksuza može biti jako lukrativan, ako ste vrijedni i sposobni. U početku nisam nikog poznavala, ali sad već imam respektabilnu listu klijentica i bogato iskustvo. Radim za YSL, ali i s drugim vrhunskim brendovima kao što su Dior, Chanel I Bottega Veneta, Tom Ford... 

Story.hr: Kakav je život na Zapadu? Predstavljaju li hrvatski mediji realnu sliku o životu izvan Hrvatske ili? 

Iz moje perspektive, hrvatski mediji nemaju puno informacija o životu na Zapadu a ako imaju vrlo su površne i često netočne. U Hrvatskoj ima jako malo kvalitetnog novinarstva, teško je preživjeti i to utječe na kvalitetu. Život na Zapadu je jednostavno stabilan i uređen, sve funkcionira. Uvijek postoji doza nostalgije kod nas koji smo napustili domovinu, ali stvar je osobnog stava - hoće li vam to dominirati životom ili ćete pronaći ljepotu i na drugom kraju svijeta. Ne želim reći da u Hrvatskoj nema ozbiljnog rada, ali mislim da se ovdje, ipak, puno ozbiljnije radi. Zabava je rezervirana za vikende i putovanja, a ne svakodnevna druženja kao u Hrvatskoj. Uostalom, ja ovdje nemam jako bliskih prijatelja, što ne znači da nemam ljude koji su mi dragi I s kojima se rado vidim i čujem. Trenutna situacija je svima teška, a mjere u Kanadi su puno strože nego u Hrvatskoj. Dosta se dobro nosim s usamljenošću jer i inače više cijenim kvalitetu nego kvantitetu. 

Story.hr: Možete li nam usporediti odnos poslodavaca u Hrvatskoj i Kanadi. Koja je razlika?

Nemoguće je uspoređivati situaciju u Hrvatskoj i Kanadi. Nije riječ samo o odnosu poslodavaca već o tome kako je postavljen cijeli sustav. Moje iskustvo s velikim svjetskim kompanijama je izvrsno. Ugovori uključuju privatno zdravstveno osiguranje i životno osiguranje koje plaća poslodavac, uz državno - provincijsko u Kanadi, koje imaju svi. Primjerice, meni su ovdje plaćene masaže, razne vrste terapija i zubar preko privatnog zdravstvenog osiguranja. Ograničeni ste iznosom koji možete potrošiti, a što vam je bolji status i plaća, bolji je i ugovor.
Odnos prema zaposlenicima je vrlo profesionalan, imate priliku konstantno učiti i usavršavati se, ali pravila su jako stroga. Ako napravite ozbiljniju pogrešku, bit ćete otpušteni bez imalo milosti. Čak i tada, možete angažirati odvjetnika i dobiti lijepu otpremninu. Radnička prava su ovdje vrlo velika i nije lako otpustiti radnika, čak ni onog koji loše radi posao. Da ne spominjem da vas za vrijeme intervjua za posao ne smiju apsolutno ništa pitati o vašem privatnom životu ili planovima tipa trudnoće. Uz to, konkretno u industriji luksuza, što je vrlo naporan posao jer za vas nema praznika niti vikenda, dobivate proviziju, poklone i razne nagrade. Dakako, i velike popuste na luksuzne proizvode. Zbog toga mnogi ljudi dugoročno ostaju u ovoj industriji, ali ne planiram to učiniti. I ovdje ima malenih privatnih tvrtki koje zaposlenike nužno ne tretiraju dobro i čula sam jako loše stvari o nekim hrvatskim poslodavcima, ali to je dijelom uvjetovano neznanjem i skromnim obrazovanjem zaposlenika koji, jadni niti ne znaju svoja prava pa ih određeni loši poslodavci iskorištavaju. Mnogi naši ljudi ovdje žive dugi niz godina i nikad ne nauče engleski jezik, žive u uskom krugu ljudi I nikad se ne asimiliraju u kanadsko društvo.

Story.hr: Može li se u Kanadi dobiti posao preko veze?

To ovdje uopće ne postoji. U protivnom, kako bih našla posao u zemlji u kojoj nikoga ne poznajem? Ovdje možete dobiti preporuku, ali ona vam ne garantira da ćete dobiti posao niti da ćete ga zadržati. Dakako, za posao iz snova koji je izvrsno plaćen, potrebne su vam godine rada i odricanja. U tom slučaju plaće su fantastične, nepojmljive za hrvatske prilike. Trebam li naglasiti da vas u Kanadi čeka mirna starost, čak i ako niste radili? Kanada ima nacionalnu mirovinu s kojom možete dostojanstveno živjeti. Vrlo često vidim rasprave bruto ili neto primanja pa želim demistificirati neke stvari. Naknada s burze u Kanadi je oko $2000 mjesečno, neto. S tim možete normalno preživjeti mjesec, ako nemate preskup stan, čak i kada živite sami. Prosječna neto plaća je $3,500 mjesečno iako se ovdje sve izražava u godišnjim veličinama $50,000. Na to plaćate porez koji je minimalan. Što više zarađujete, platit ćete više. Vrlo jednostavno. Kada čitam glupave tekstove o tome kako na Zapadu prvo u krizi dobivaju otkaz stranci mogu se samo zgroziti! U Kanadi, to je ne samo nepojmljivo nego i protuzakonito! U krizi ćete biti otpušteni (laid-off) ukoliko ste novi radnik. To nije otkaz nego će vas poslodavac ponovno primiti na posao kada se stvari u ekonomskom smislu poprave. Apsolutno nikakve veze nema jeste li stranac ili ne. To na Zapadu ništa ionako ne znači. Ako imate reguliran legalni status, vi niste stranac. Po tom pitanju Hrvatska je užasno zaostala, jer mi nemamo nikakve različitosti, a i ono što imamo, izvor je mržnje i primitivnog nacionalizma.

Story.hr: Postoji li onda uopće neka prednost rada u Hrvatskoj?

Ne postoji. Ovdje s običnim poslom zarađujete vise nego liječnik u Hrvatskoj, što je žalosna činjenica. Prednost imate jedino ako vam je jako bitno ispijanje kava za vrijeme radnog vremena. Prednost može biti predivna klima i pogled na predivno more. Naravno, ako radite ono što volite i solidno ste plaćeni. Često čitam uvredljive komentare o životu hrvatskih iseljenika u Zapadnom svijetu, ali to je jako daleko od istine i proizvod frustracija onih koji nemaju hrabrosti otići, a nesretni su u svojim životima. Ne tvrdim da je na Zapadu sve idealno, ali život je ugodan, bez stresova i loših vijesti kojima su neprestano izloženi hrvatski građani. Željela bih da Hrvatska postane zemlja sretnih ljudi i pravednijeg društva. Nažalost, ne vidim da se razvija u tom smjeru. Bezočna korupcija na svim razinama uništila je našu predivnu zemlju i otjerala mnoge vrijedne ljude.

Story.hr: Što Vam najviše nedostaje?

Najviše mi nedostaje naše more i Dalmacija, a ponekad sanjam zagrebačke ulice moje rane mladosti…Nedostaje mi samo nekoliko dragih ljudi. S godinama shvatite da je velika većina ljudi vrlo sebična i neiskrena tako da tu nemam previse iluzija.

Story.hr: Kada ste zadnji put bili u Hrvatskoj?

Prije dvije godine.

Story.hr: Namjeravate li se ikada vratiti u Hrvatsku ili je Kanada postala vas vječni dom?

Na to mi je pitanje teško odgovoriti. Jako volim Kanadu, njenu kulturu i sigurnost koju mi pruža. Ako dobijem stalni boravak, nije mi strana ideja živjeti na dva kontinenta. Ako se dogodi da ne dobijem stalni boravak, voljela bih živjeti negdje u Europi. Blize Hrvatskoj.