Marija Jerneić: 'I dalje sa suprugom idem na spojeve'

Njezin sin u ožujku je proslavio prvi rođendan i time je Marija Jerneić službeno završila rodiljni dopust. Premda je s Branimirom Jerneićem, poduzetnikom i predsjednikom Uprave tvrtke Elmech Sintermak, u braku već gotovo dvije godine, većina je pamti po djevojačkom prezimenu Borić, s kojim je i ostvarila uspješnu kazališnu i televizijsku karijeru. Na daskama Komedije, njezina matičnog kazališta, gledat ćemo je ponovno u svibnju, i to u predstavi ‘Najstariji zanat’ koju je počela igrati prije nego što je rodila. Priznaje nam da je jedva dočekala povratak svojoj prvoj, ali ne i najvećoj ljubavi. Trenutačno je to ipak njezin sin o kojem nam je s osmijehom na licu govorila dok smo se pripremali za snimanje. Unatoč umoru i brizi o djetetu, Marija blista i čini se da izgleda bolje nego ikada prije. A za sve je zaslužna golema količina ljubavi o kojoj bismo mogle razgovarati satima…

Story: Pretpostavljam da vam je ovih godinu dana proletjelo. Kako ste provodili vrijeme na rodiljnom dopustu?

Sada izgleda kao da je proletjelo, ali bilo je dana koji su se činili kao da nikad neće završiti. Vrijeme sam provodila upoznavajući se s našim sinčićem i s nama kao roditeljima te uživajući u danima i prekrasnom blagoslovu roditeljstva. Izrazito je intenzivno, često prilično naporno, ali iznad svega nešto najljepše što nam se dogodilo u životu. I to u godini koju bi većina ljudi rado zaboravila. Pamtit ću 2020. kao godinu kad sam postala mama i zato mi je jedna od najdražih u životu.

Story: Povratak na posao nakon rodiljnog dopusta jedan je od najvećih izazova s kojim se majke susreću. Iziskuje li to i u vašem slučaju posebnu psihičku i emocionalnu pripremu?

Imala sam velik strah od povratka na scenu. Jako sam se bojala kako će beba biti neko vrijeme bez mene, ali to je doista glupo jer ima i tatu koji se odlično brine o njoj, kao i baku koja je uvijek na raspolaganju. Bojala sam se hoću li se uopće snaći na sceni, je li uloga ostala u tijelu, je li se tekst pogubio, hoću li ga uspjeti vratiti... Odlazak na prvu predstavu nakon rodiljnog dopusta bio mi je izrazito težak. Iako sam se beskrajno veselila, plakala sam od Zaboka do Zagreba. No kad sam stala na pozornicu, sve se vratilo, tijelo pamti, baš sam bila sretna. Sada se jako veselim jer ćemo imati malo više publike nego u prosincu, veselim se i kolegicama, igri i jako se veselim predstavi. 

Story: Kako ste logistički organizirali povratak na posao, je li sin krenuo u vrtić ili će ga netko čuvati?

Sin je krenuo u vrtić, ali s obzirom na to da često radim navečer, oslanjamo se na moju mamu koja je uvijek tu kad treba i na tome smo joj beskrajno zahvalni. Tu su i moje sestre koje mogu uskočiti i nećakinje, naravno.

Story: Još nije poznato koje ste ime dali svom djetetu?

Muž i ja odlučili smo da nećemo iznositi javno sinovo ime zbog zaštite njegovih podataka. Već sam naišla na brojne ružne komentare na društvenim mrežama i portalima. Ali, vjerujte, mene se to uopće ne tiče. Zdravlje i sigurnost našeg djeteta su mi na prvome mjestu. Oni koji njegovo ime trebaju znati, znaju ga. Ako u nekom trenutku odluči biti javna osoba, podržat ću ga, a dotad ćemo se ‘igrati’ u anonimnosti.

Story: Otkrijte nam barem tko je birao ime, čime ste se vodili pri odabiru?

Priča o imenu vrlo je jednostavna. Odavno sam znala kako će mi se zvati prvi sin i to sam rekla svome mužu na jednom od naših prvih susreta. Kad sam zatrudnjela i kad smo doznali da nosim sina, Branimir je rekao: “Kaj, tak bumo ga zvali?” Onda sam se počela premišljati pa je suprug predložio još tri imena, ali ispalo je onako kako sam zamislila prije dosta godina i moram priznati da ga naš sin odlično nosi.

Story: Navodno se već sa šest mjeseci formira bebin karakter. Kakav je onaj vašeg sina, nazirete li ga već?

Već s tri mjeseca jasno je pokazivao što želi, a što ne. Zanimljiv je. Ako mu se nešto ne sviđa, nema šanse da ga pokolebam. Baš je svoj, izbori se za ono što želi i meni se to jako sviđa.

Story: Mnoge žene muči sumnja da neće biti dobre majke. Jeste li osjećali strah prema majčinstvu i svim obavezama koje vas čekaju?

Strah je svakodnevan. Postavljam si sto pitanja: jesam li dobro odlučila, jesam li dobro postupila, jesam li dovoljno radila s njim, jesam li negdje zeznula, hoću li znati uputiti ga, odgojiti, usaditi prave vrijednosti, osjeća li on koliko ga volim, je li sve u redu… I tako u nedogled.

Story: Tko vam je u početku najviše pomogao?

Moja mama Nada. Ona nam je kuhala, pomagala u svemu, bila je i ostala svakodnevna podrška.

Story: Tko se češće budi tijekom noći, vi ili suprug?

Branimir i ja nekako smo se podijelili. Kad bismo brojili, vjerojatno bi se pokazalo da sam više puta ja ustala, ali često me muž pusti da spavam i preuzme brigu o bebi.

Story: Koliko se vaš odnos promijenio nakon rođenja sina?

Rođenje djeteta nova je dimenzija u odnosu, kako partnerskom tako i obiteljskom. Istina je da sada više razgovaramo o tome što se s bebom tijekom dana događa i koje je nove vještine usvojila, ali pokušavamo i sačuvati nas. Evo, primjerice, jučer smo imali spoj.

Story: U svibnju ćete proslaviti drugu godišnjicu braka. Kako ćete je obilježiti?

Provest ćemo četiri dana u Slavoniji i uživati nas troje.

Story: Kako biste opisali svoje vjenčanje, je li sve bilo onako kako ste zamišljali i željeli?

Gledajući danas fotografije našeg vjenčanja i prisjećajući se tog dana, bilo je i bolje nego što smo željeli. Bilo je predivno i prezahvalna sam na tom danu i ljudima koji su s nama proslavili tako važan čin u životu dvoje ljudi koji se vole. Naše vjenčanje bilo je odlična nedjeljna zabava u šumi.

Story: Sudeći po fotografijama, bio je to pravi tulum, gosti su bili rasplesani i odlično raspoloženi. Kad ste posljednji put tako zafeštali?

Uh, teško da ćemo uskoro zafeštati zbog epidemioloških mjera, ali ne gubim nadu. Nadam se da će moj rođendan u rujnu biti prava prigoda za to.

Story: Koliko vam se i kako život promijenio rođenjem djeteta?

Obogatio se za veliku radost, oplemenio te donio dozu straha i zabrinutosti.

Story: Jeste li rođenjem djeteta nekako spontano promijenili i krug prijatelja, možda se više orijentirali na one koji također imaju djecu?

Priznat ću vam da se moj krug prijatelja filtrirao kad sam se iz Zagreba vratila u Zagorje. Prijatelji koji su mi tada ostali, tu su i danas, bez obzira na bebu. A s bebom sam dobila i novi krug prekrasnih žena s kojima svakodnevno razmjenjujem iskustva i događaje vezane uz našu djecu. S njima sam bila na pripremi za porođaj i one su mi jako važne. Jedni od najsretnijih ljudi na svijetu, Danci, kažu da je friškim mamama izrazito važan krug podrške za lakši odgoj i snalaženje u šumi informacija, strahova, pitanja, sumnji... I potvrđujem vam to.

Story: I vi i suprug rođeni ste i odrasli u Zagorju, uz koje ste i danas vezani, no radite u Zagrebu. Spomenuli ste da ste se vratili u rodni kraj i tamo svili obiteljsko gnijezdo.

Živimo u Zagorju, na selu, i lijepo nam je.

Story: Rekli ste mi da ćete feštati za rođendan. Prošle ste godine navršili 40 godina, a netom prije te famozne okrugle brojke udali ste se i rodili dijete. Jeste li se ikad opterećivali brojkama?

Nikad. Nisam tome sklona. Iako nekad zavirim u numerologiju čisto iz znatiželje i zabave.

Story: Kako zamišljate četrdesete u poslovnom, ali i privatnom smislu?

Nek’ je zdravlja, sve drugo bu došlo!