Igor Mešin: Ne idealiziram, nego čvrsto stojim na zemlji

Otkako je premijernom predstavom ‘Car je gol’ prije 15 godina karizmatični Igor M­ešin zaigrao na sceni, postao je jedan od najzanimljivijih glumaca mlađe generacije. Brojne televizijske nagrade, igranje u filmovima različitih žanrova poput ‘Ruskog mesa’, ‘Zlatnih godina’, ‘Tri muškarca Melite Žganjer’, ‘Bogo­rodice’ te nastupi u predstavama, daju naslutiti da je pred 40-godišnjim umjetnikom još puno glumač­kih izazova. Iako se pokazao i kao uspješan voditelj, sa­mo­zatajni glumac ostavlja dojam jednostavnog i smirenog čovjeka koji svoju profesiju doživljava kao nešto što ga usrećuje, ali i kao posao bez kojeg bi mogao živ­jeti. Zgodni glumac ne voli baš previše davati intervjue, no ipak je ponešto otkrio o sebi, supruzi, obitelji i u čemu uživa kad nije na sceni. Story: Glazbeni show ‘Ne zaboravi stihove’ pri­kazuje se drugu sezonu. Koja je tajna uspjeha? Mislim da su ljudi shvatili kako na jednosta­van način mogu doći do novca, da se ne moraju nepotrebno sramotiti ako prevladaju strah od scene i kamera. A možda je gledano zato što neki ljudi vole vidjeti kako se drugi sramote. Story: Dođe li vama da zapjevate? Naravno, ali u emisiji se uglavnom suzdržavam. No u užem krugu ljudi volim se opustiti i zapjevati. Story: Ima li voditeljski posao puno doticaja s glumom? Ima, posebno kad čovjek nema scenarij i sve mora ići spontano. Na sceni se puno toga nepredvidivog događa pa ima puno dodirnih točaka s glumom. Dakako, u privatnom životu nisam onakav kakav sam u s­h­owu: nisam pretjerano zatvoren tip, ali ni toliko otvoren kao u emisiji.

Story: Jeste li još kao dijete sanjarili da postanete glumac? Naravno, još kao klinac susreo sam se s glumom u ZeKaeM-u, tako da sam od malih nogu inficiran tom umjetnošć­u. Imao sam sreću što su me primili na Akademiju. Nisam imao neke glumačke uzore, jednostavno me gluma kao takva fascinirala, ali da sam na nečije filmove i predstave trčao - nisam. Story: Kakvo ste imali djetinjstvo? Lijepo, sretno, ne baš preobilno kad je o mate­rijalnom riječ, ali meni dovoljno. Story: Jeste li bili buntovni? Više sam bio razigran i nestašan nego prkosan. Ni danas nisam veliki buntovnik. Story: Čime su vam se roditelji bavili i kako su reagirali kad ste rekli da želite postati glumac? Njihova zanimanja nemaju nikakvih dodirnih točaka s mojim poslom, tata je radio u Končaru, mama u trgovini. Danas su u sretnoj mirovini. Podršku nisam ni tražio niti su mi je mogli dati u smislu umjet­ničkog, no ljudsku sam uvijek imao. Iako su me upozoravali da moram nešto završiti, nisu tražili da st­udiram prema nekim njihovim p­ravilima, pustili su me da sâm odaberem svoj životni put. Story: Pokazuje li vaš sin Roko ljubav prema glumi, kakav je dječak i što ga zanima? Je li ponosan na tatu? Uglavnom je svako dijete ponosno na oca i oponaša ono što otac radi, ali baš i ne pokazuje neke posebne afinitete. Neko je vrijeme želio biti forenzičar jer pretpostavlja da je to nešto zanimljivo. Dosta je muzikalan, ide u glazbenu školu, a voli i pjevati. Dobro je dijete, marljivo, kad se nečega uhvati, do kraja to i napra­vi, ne treba ga se tjerati da piše zadaće. Odgovoran je i odlikaš, a nadam se da će tako i ostati. Story: Priželjkuje li Roko brata ili sestru? Priželjkuje, no vidjet ćemo, sve je u Božjim rukama. Svakako bismo voljeli imati još jedno dijete i nadamo se da će se dogoditi u pravom trenutku. No novi nam je član obitelji pšenični terijer Samba koji se preporučuje alergičarima, a s obzirom na to da je Roko sklon alergijama, Samba je više nego dobrodošao. Story: Supruga Antonina je defektologinja. Je li prednost što niste oboje glumci? Mislim da jest, no opet nije nužno. Postoje mnogi uspješni brakovi u kojim su supružnici glumci. U mojem bi mi slučaju bilo teško doći kući i razgovarati o poslu s nekim tko je također u tome. Ovako, ni suprugu previše ne zanima, niti ja previše pričam, možemo se baviti drugim stvarima. Ni ona ni ja ne nosimo posao kući. Story: Već ste u braku 14 godina. Kako ste se upoznali i čime vas je Antonina osvojila? Upoznali smo se na bazenu, a osvojila me osobnošću i time što je bila pametnija od ostalih žena, a i danas je takva. Lijepa, prirodna i šutljiva, nije se isticala, što me posebno zaintrigiralo. Story: S obzirom na to da ste dugo zajedno, zna li vas ponekad nervirati? Naravno, ona mene, ja nju, pa se umiješa Ro­ko, tako se svi međusobno iznerviramo. Kad se ispušemo, onda je sve u redu. Story: Družite se i s kolegama Goranom Na­voj­cem, Reneom Bitorajcem, Borisom Mirko­vićem, a s obzirom na to da djelujete puno mirnije od njih, kako se uklapate u društvo? Sa svim kolegama družim se i poslovno i privatno. Nije da tulumarimo svaku večer, ali kad se nađemo, lijepo nam je zajedno. Nisam baš za tulumarenja, ali nisu ni oni, očito su n­a­s godine stisnule. Posljednji naš provod bio je u Bjelovaru kod Gorana na otvorenju BOK Fes­ta. Story: Napijete li se ikad s njima? Jednostavno ne stignemo. Možda i bismo češće, ali ne viđamo se toliko. Ipak, poslije večeri s puno alkohola teško je raditi drugi dan i zato da bismo se u potpunosti opustili, tr­eba sve dobro tempirati. Dugo se nismo zajedno p­r­oveli. Story: Što supruga Antonina kaže, do koliko sati imate izlazak? Nemam ograničeno vrijeme, Antonina zna da, baš kao Lassie, brzo dođem kući, no ponekad probe traju jako dugo. Kad smo nedavno pripremali ‘Doživljaje dobrog vojaka Švejka’ Da­mira L­o­nčara, nije mi bila u mogućnosti dati ograničenja. Ipak, ne zlorabim njezino povjerenje. Story: Pomažete li svojoj supruzi u kućanskim poslovima? Trudim se koliko mogu. Kad stignem, kuhinja je moj prostor u kući. Ne mogu reći da prečesto glačam i usisavam, ali obavljam druge poslove. Story: Priča se da ste vrsni kuhar? Sada je prilično upitno što to znači - oni koji su jeli, nisu se žalili, nitko n­ije završio u bolni­ci, a govore li oni to iz kurtoazije da je bilo super, još nisam siguran. Ku­ham uglav­nom sve, jedino s ribom nemam baš neko is­kustvo, zapravo bi bilo dobro da me netko pouči. Je­de­mo premalo ribe pa moram na tome poraditi. Znam skuhati sve ostalo što volim, a file­ke niti volim jesti, niti bih ih kuhao. Od kolača dobro pripremam kremšnite. Story: Kakvi vas ljudi nadahnjuju? Duhoviti i baš uživam bi­ti s takvim oso­ba­ma u društvu. Te­ško se nekome mogu diviti zato što nisam sklon fantaziranju i idealiziranju, jednostavno dosta čvrsto stojim na zemlji. Story: Jeste li religiozna osoba? Puno mi znači duhovnost i religiozan sam, kao i moja obitelj. Iako, priznajem, ne idem redovi­to na misu, ali uvijek to ispo­vijedim. Trudimo se biti pra­ktični vjernici i živjeti dob­ra životna načela.