Odlasci na koncerte, ples i zabava kao da su dio neke daleke prošlosti. Zbog pandemije koronavirusa koja i dalje, nakon godinu dana, traje, uživanje na koncertima omiljenih nam izvođača ipak nije moguće - barem ne u obliku kakvog poznajemo. Nakon deset mjeseci stanke, grupa Pavel je odradila koncert - drugačiji koncert. Mi smo o svemu razgovarali s Aljošom Šerićem, koji nam je priznao da je cijela ekipa imala tremu pred izlazak na pozornicu.
Među prvima ste koji su odradili koncert usred pandemije koronavirusa. Kakav je osjećaj?
U isto vrijeme nestvarno i sjajno, nakon tonske probe smo svi očekivali da će nam netko doći iz organizacije i reći kako se ipak sve otkazuje, jer eto mjere, brojke, ne znam što više. Čak sam uživao i u toj tonskoj probi, što je nevjerojatno za priznati, budući da nema muzičara koji voli tonske probe, čekanje da se uštima bas bubanj ili spoji još jedan monitor nije sinonim za dobro utrošeno vrijeme.
Sve je bilo drugačije nego što je to bilo do sada. Je li atmosfera bila drugačija?
Moram priznati kako je publici sigurno bilo drugačije, jer biti među tih stotinjak ili nešto više razdvojenih na stolicama pod maskama u dvorani koja prima 1500 ljudi, bez mogućnosti konzumacije pića nije najveća sreća, međutim iznenađujuće su bili raspoloženi, pa je čak i u toj čudnoj, neprirodnoj atmosferi ostvaren kontakt sa svim izvođačima te večeri. Svaka im čast i hvala na tome, nadam se da će se uskoro i to promijeniti nabolje. Imamo priliku za to već 19.6. na Tuškancu gdje ćemo održati promociju našeg zadnjeg albuma, na otvorenom su mjere drugačije, moći će se popiti i koje pivo.
Nikad se više neću žaliti na red pred šankom
Kako ste se osjećali pred izlazak na pozornicu? Je li bilo treme?
Da, baš smo o tome pričali pred koncert, svi su imali tremu, kao da nismo nastupali deset godina, toliko je snažan dojam ostavila ta koncertna rupa, osjećali smo se kao amateri pred sam izlazak na binu.
Je li vam bilo čudno gledati u publiku koja ne pleše?
Naravno, kao što rekoh, svaka im čast na dolasku i trudu da budu što uključeniji u koncert bez obzira na sputanost svim mjerama.
Mislite li da će koncerti ovako izgledati u nadolazećem periodu? Mislite li da će dvorane biti pune, unatoč tome?
Svjedoci smo da brojke padaju, incidencija je sve manja, uvjeren sam da će već ovog ljeta biti dobrih koncerata na otvorenom, a onda od jeseni, ako procijepljenost bude dovoljna, slutim povratak u normalu. Ja prvi ne bih došao na koncert nečijeg benda pod maskom bez da se mogu ustati sa stolice i bez mogućnosti konzumacije pića.
Što Vam najviše nedostaje od 'starog normalnog' (barem kada su koncerti u pitanju)?
Gužve mi fale, nikad se više neću žaliti na red pred šankom, strašno mi je žao recimo što već drugu godinu zaredom nema INmusica, taj festival mi je otvarao ljeto, tih par dana nastupa stranih odličnih bendova su me činili normalnim, dakle, koncerti strašno fale da bih i dalje održavao privid normalno funkcionirajuće odrasle osobe.
Postoji li neki izvođač čijem se koncertu veselite?
Svima bih se veselio, ići ću i na jazz ako treba.
