U zagrebačkom Teatru &TD 26. svibnja premijerno će se prikazati predstava ‘Mjesec dana na selu’, a ovu ljubavnu priču režira Anastasija Jankovska. Iako je poznajemo ponajprije kao glumicu i članicu ansambla splitskog HNK, ovo nije njezin prvi izlet u redateljske vode. Otkrila nam je i kako napreduje studij režije u Moskvi.

Story: Bliži se premijera, kako se odvijaju pripreme?
Kao i uvijek prije premijere vlada nekakav kaos, ali podsvjesno znaš da će se svi problemi riješiti i da će se sve posložiti. Jako smo uzbuđeni.

Story: Kako ste se odlučili za ovaj komad?
Volim ga, a nakon što sam ga radila sa studentima u PlayDrami Elvisa Bošnjaka, odlučila sam upisati režiju. Svi vole Čehova jer je kod njega sve skriveno, a kod Turgenjeva likovi izgovaraju sve što misle i teže ga je postaviti. Ali kada zaroniš, vidiš dubok ponor i sada iz njega izvlačimo ono što nisam mislila da ćemo ikada izvući. Stvarno imam savršenu podjelu i na probama se dogodilo magično čudo. Volim klasiku jer ti omogućava ulazak u bunare mita, ali nudi i širok prostor za maštu.

IZ RUSIJE S LJUBAVLJU ZA SPLIT 'Klasika ti nudi  širok prostor za maštu'
Jadran Babić 

Story: Kako napreduje studij režije u Moskvi? Kako je studirati usred pandemije?

U koprodukciji Gavelle, HNK Zadar i HNK Split počeli smo prošle godine raditi ‘Usidrene’ Elvisa Bošnjaka, ali dogodila se pandemija pa se premijera morala odgoditi. U tom sam razdoblju 12 sati na dan sjedila i putem Zooma slušala predavanja. Premijera je bila u prosincu i nakon nje otišla sam u Rusiju studirati. Provela sam tamo tri mjeseca, završni ispit četvrte godine odradila sam s temperaturom 39,5 a da nisam znala kako imam koronu i upalu pluća. Trebala sam se vratiti odmah nakon ispita i biti ovdje na probama, ali nisam mogla. Plakala sam liječniku i govorila mu: “Ali ja ne mogu imati upalu pluća, moram raditi.” Rekao mi je da ne mogu nikamo ići pa sam pet dana odležala u Moskvi, a nakon toga sam 15 dana bila u Sankt Peterburgu kod oca. Čim sam se vratila, počeli smo probe za ovu predstavu. Bilo je kaotično, ali sada sam peta godina i u prosincu me čeka diplomska predstava pa slijede pripreme i učenje.

Story: Kako ste proživjeli te tjedne oporavka?
Kako sam već postavljala ovaj komad, mislila sam da neću imati ideja. No dok sam ležala, pale su mi na pamet nove ideje, iz drugog kuta sam pogledala komad, uspjela sam pročitati ostala djela Turgenjeva, kupila knjigu ljubavnih pisama koje je slao ženi, a našla sam i ruskog skladatelja Grishu Levchenka koji nam radi glazbu za ‘Mjesec dana na selu’. Dogodile su se baš predivne stvari i čudno je reći, ali tu upalu pluća zapravo doživljavam kao dar.