Story je ranije ove godine ekskluzivno saznao kako sportski novinar RTL-a Marko Vargek ljubi redateljicu i glumicu Ariju Rizvić. Par je tada uhvaćen u središtu Zagreba, a u telefonskom razgovoru potvrdili su nam šuškanja o novoj vezi. Od tada, uživaju u svakom slobodnom trenutku. Nedavno su se uputili na izlet u Istru, a Arija kao da posljednjih dana živi punim plućima. Nakon monotone svakodnevice koja je rezultat pandemije koronavirusa, glumica se može pohvaliti uzbudljivim danima. Naime, u tijeku je festival 'Drive In Kultura' koji ona režira, u kojem je sudjelovala pri organizaciji. Ponosna i sretna, otkrila nam je kako uživa posljednjih dana.
Dobili smo dojam da u posljednje vrijeme živite punim plućima. Možete li se složiti time?
Posljednjih sam mjeseci pandemije kao i svi prolazila razne faze, ali kako u pandemiji više ne možemo ništa planirati unaprijed, ostaje nam veseliti se svakom novom danu i živjeti svaki trenutak ovdje i sad pa tako i ja maksimalno uživam s ljudima koje volim i koji me okružuju, a veseli me i 'buđenje' naše kazališne industrije i moji novi projekti na kojima upravo radim.
Dio ste super priče DRIVE IN KULTURE. Ispričajte nam nešto o tome. Jeste li sretni što se ljudi napokon počinju polako skupljati?
Jako sam uživala radeći scensko - filmsko - glazbeni projekt "Drive in kultura" čiji su idejni začetnici i organizatori moji kolege Sabrina Herak Smoković i Marin Leo Janković pod službenim imenom produkcije SABMARINE, a s kojima se i privatno družim još od fakulteta. Paralelno smo studirali - oni Produkciju, a ja Kazališnu režiju na ADU i ovo nam je prvi profesionalni zajednički projekt.
Prekrasno je bilo vidjeti koliko je publika dobro reagirala i koliko su ljudi "gladni" kulturnih sadržaja
"Drive in kultura" koncept je gledanja filmova iz osobnih automobila, a pojavio se kao odgovor na pandemiju i nedostatak kulturnog sadržaja (a koji je siguran po epidemiološkim mjerama), te je publika mogla u jednoj večeri pogledati odlične nagrađivane filmove (poput Tereza 37 i Mare), super glazbene goste (ove godine smo imali Idu Prester, Jana Kinčla i Pepi Jogardea), a sve je bilo povezano scenskom izvedbom dviju prekrasnih glumica Ive Kraljević i Josipe Anković, a za režiju tog spoja i cijelog eventa bila sam zadužena ja, i to mi je bilo prvo takvo iskustvo i stvarno sam uživala. Prekrasno je bilo vidjeti koliko je publika dobro reagirala i koliko su ljudi "gladni" kulturnih sadržaja i samo se nadam da će nam se dobro staro normalno napokon vratiti. Sad nam festival putuje u Pulu gdje će se održati 28. i 29.5., a zanimljivo je da ćemo drugi dan imati program isključivo namijenjen djeci.
Početkom ste mjeseca s partnerom Markom Vargekom uživali u Istri. Što vas je najviše oduševilo tamo?
Marko i ja smo proveli prekrasnih nekoliko dana u Istri. Bili smo smješteni u mirnom resortu kod Buja, ali smo radili i razne izlete po Rovinju, Grožnjanu, a istražili smo i neka mala sela koja su nudila izvrsnu gastro ponudu. Istru obožavam, to je naša "mala hrvatska Toskana" i stvarno nudi puno toga, i mir i akciju. Mi smo se baš odmorili i napunili baterije, jako nam se svidjelo i vratit ćemo se zasigurno opet.
Nedostaju mi najviše zagrljaji
Kako inače provodite slobodno vrijeme? Što vas najviše ispunjava kada ste zajedno?
Jako smo slični i volimo iste stvari, a kod njega mi je super što je hiperaktivan kao i ja pa smo stalno negdje - od izlazaka na elektronsku glazbu, do odlazaka u kazalište pa do šetnji u prirodu. I oboje smo veliki gurmani, ali ja ne kuham, Marko kuha haha.
S obzirom na cijelu situaciju, planirate li ljeto? Postoje li mjesta gdje biste voljeli otići ovog ljeta?
Ništa više ne planiram jer smo vidjeli da u pandemiji živimo iz dana u dan, ali ono što želim je malo više upoznati našu obalu i naravno ponovno otići u Istru. Zasad ne planiram odlaske preko granice dok ne budu uvjeti da se možemo normalnije kretati i da u drugim državama ožive kazališta, muzeji i ostalo.
Što Vam najviše nedostaje od starog normalnog? Kako se borite protiv svega ovog?
Nedostaju mi najviše zagrljaji. I da nemamo strah i grč svaki put kad nekog sretnemo i jesmo li dovoljno blizu i hoćemo li se zaraziti. Voljela bih da se ove kolektivne psihoze čim prije riješimo. I ono što ne mogu dočekati su prepuna kazališta, da se na scenu vrate velike opere, veliki koncerti, partiji u klubovima. I naravno želim da svi ostanemo zdravi, fizički, ali najviše psihički. Trenutno pripremam nekoliko projekata pa sam posvećena tome i jako se veselim njihovoj skoroj realizaciji.
