Ona je prva dama domaće hip-hop scene, tekstopisac upečatljivih stihova u kojima ne štedi na kritici i romantici, koja je u svijetu 29-godišnje Mirele Priselac Remi sve samo ne običan klišej. Člani­ca zagrebačkog benda Elemental, koji je prošle godine izdao svoj četvrti studijski album ‘Pod pritiskom’, izravna je, zanimljiva i duhovita u svojim stavovima i odgovorima. Velika cura kojoj su u životu najvažnije okom nevidljive male stvari. Story: Elemental je već 11 godina na sceni. Koliko ste se promijenili od trenutka kad ste kao srednjoškolka na tulumu slučajno otkrili hip-hop? Danas razmišljam drukčije. Kao kad čitate vlastite dnevnike koje ste pisali sa 12 godina i umirete od smijeha koji su vas glupi problemi mučili. Nažalost, još uvijek sam naivac i idealist, ali se više ne dam zafrkavati. Tijekom ovih jedanaest godina učila sam reći ‘ne’ i to je moja jedina velika pobjeda od dana kad sam uzela mikrofon u ruke te počela pisati. Prije si me mogao smotati u sekundi i plasirati mi neko svoje mišljenje, preveslati me, danas toga više nema. Story: Jeste li s vremenom postali prora­ču­nati, odnosno pišete li samo one stvari za koje znate da će se publika zapaliti? Ne, proračunatost se javlja samo onda kad od gomile pjesama koje smo napisali mo­ramo odabrati njih 12 koje će­mo uvrstiti na album. U tom procesu sudjeluju svi članovi benda - mali sabor od sedmero ljudi koji sje­kirom presuđuju pjesmama. Story: Kako se slažete s momcima u bendu? Odlično, što je dosta čudno jer smo karakterno svi jako različiti. Ima tu ludih umjetnika, ego manijaka, desničara, ljevičara, vjernika, ateista, sramežljivih, glasnih, tihih... Story: Članovima Elementala glazba nije jedina životna opcija, svi imate još jedan posao? Od glazbe ne bismo mogli norm­a­­­l­no živjeti. Za financijsku sigurnost moram raditi dodatan posao. Zbog toga sam nakon di­­plome španjolskog i engleskog jezika ot­vorila svoj obrt za pre­vođenje. Za mene ne bi bilo zdravo baviti se samo glazbom jer bih je uzimala zdravo za gotovo, ponestalo bi čari. Sada je smat­r­­am velikim užitkom poput čaše martinija.

Story: Imate gard sa­mouvjerene cure koja vrlo dobro zna što želi u životu. Najvažnije mi je ne pristajati na kompromi­se kad to ne želim. Moj cilj je ostati svoja do kraja, nikome se ne ulizivati i podilaziti. Ne družim se s ljudima koji mi idu na živce, prijatelje mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali znam da su mi to iskreni prijatelji. Story: Koliko vam se najvažnijih stvari u životu dogodilo slučajno? Gotovo sve zato što ne planiram. Kod mene pos­toji pravilo - kad mi se nešto nametne, onda se svim silama bunim protiv toga. Ako sam nešto morala napraviti, reagirala bih u stilu - e, ne moram i neću! Sada sam mnogo manje inatljiva, ne isplati se.
Sa Pavelom, također članom benda Story: Ljutite li se često na sebe? Da, uglavnom zbog svog dugog jezika. Po­n­e­kad kažem previše pa prekasno shvatim da sam pretjerala. No uvijek se ispričam. Story: Kako se osjećate kad stupite na pozo­r­n­icu? Imate li još uvijek tremu? Uvijek sam uzbuđena i na iglama. Jedno sam vrijeme imala veliku tremu, kad sam se osjećala jako nesigurno zbog viška kilograma koje sam dobila pa sam se potpuno zapustila, fi­zički i mentalno. U tom razdoblju nisam željela gledati ni naše nastupe ni fotografije jer sam bila potpuno nezadovoljna sobom. Bilo je to pred kraj fakulteta, kad nisam znala kojim putem krenuti i za što se odlučiti - glazba ili pravi posao. Sve sam pustila niz rijeku i čekala da se problem riješi sam od sebe. Kući bih dolazila u tri ujutro, prejedala se i spavala do podne. Definitivno nije dobro kad ti je seks jedina rekrea­ci­ja. Napokon je grba ispod tepiha postala pre­velika pa sam si rekla dosta i krenula na aerobik. Važna je bila neka fizička aktivnost koja će me trgnuti. Story: Osim dileme glazba ili pravi posao, postoji li još neka koja je utjecala na vas? Ako vam to kažem, reći ćete da sam razmaženo derište. Odrasla sam u središtu grada, na Britanskom trgu, i vrlo mi je važno da stanujem u centru. Prije godinu dana odselila sam se od roditelja u unajmljeni stan u Novom Zagrebu i nikako da se privik­nem. Kod mene nije slučaj hoću li biti ovo ili ono, nego hoću biti sve. Prije godinu dana preforsirala sam se zato što sam htjela biti vrhunska prevodite­ljica, vrhunski MC, vrhunska prijateljica i ljubavnica istodobno. Naposljetku sam zbog kronične iscrpljenosti i dehidracije završila na Hitnoj na infuziji. Tada sam shvatila da ću izgorjeti živeći prebrzim ritmom pa sam usporila i više se posvetila samoj sebi. Prepustila sam se pisanju zato što u tome uistinu uživam i taj talent želim dovesti do savršenstva. Story: Često srljate iz kraj­n­o­s­ti u krajnost? Da, drukčije ne znam. Tako učim. Story: Što ste naučili iz lju­bavnih veza koje nisu opstale? Naučila sam da su veze na daljinu uspješne samo u američkim serijama, da ne postoji ljubav na prvi pogled, postoji samo strast na prvi pogled, naučila sam da ne treba poprimiti karakteristike svog dečka, nego ostati svoj. Story: Kad je o muškarcima riječ, igrate li na sigurno ili ste emocionalni avanturist? Dajem sve, ali kad uvidim da sam se u nekome prevarila, a to se zna često do­goditi, onda napravim rez. Važno mi je da su odnosi između nas jasni, bez ikakve muljaže.

Razgovarala Ivana Čulić Snimke Matea Smolčić; arhiv Storyja, Cropix