Natalija Đorđević: Ispod neba

Samozatajna i iznimno dominantna na sceni, Natalija Đorđević već je godinama prisutna u kazališnom životu. Glumila je u &TD-u i Gavelli, nastupala na Split­skom ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama, a od početka ove godina stalna je članica ansambla Žar ptice. Svestrana umjetnica trenutačno glumi u predstavama ‘Pčelica Maja’, ‘Sasvim sam pobuber­tetio’, ‘Zločestobija’, a od jeseni ponovno će igrati monodramu ‘Potrošeni snovi’ za koju je dobila nagradu na Međunarodnom festivalu monodrame u Umagu. Da uz glumačke izazove (iduće godine igrat će s Marijom Sekelez predstavu ‘Diva’) ima vremena i za druge ljubavi, potvrđuju njezine bajke za odrasle, putovanja i strast prema modi. Natalija se uspješno poigrava modnim stilovima, a koliko je spremna vremena posvetiti ženskim slabostima i beauty ritualima, otkriva u sljedećim rečenicama. Koliko vam je moda važna? Za mene je moda umjetnost. Da nisam glumi­ca, sigurno bih bila modna kreatorica. Hrvatska Coco Chanel i odijevala bih isključivo žene. Na­žalost, one koje me inspiriraju, već su odjevene bez pogreške. To su za mene Marija Sekelez i njezina sestra Bernarda, potom Nataša Hržić, redateljica moje monodrame i poznata ruska glumica. Odijevala bih Helen Mirren i Josipu Lisac. A muškarce bih pustila da hodaju goli, ne treba im odjeća i ne treba ih ukrašavati. Pobož­no čitam Vogue otkako znam za sebe, a modne stranice uvijek me potaknu na maštanje. Zatvorim oči i kombiniram haljinu sa sedme stranice, šešir s devete u kombinaciji s kaputom s naslovnice. Može li se odjećom iskazati osobnost? I može i ne može. Neke ljude ne zanima odije­vanje. Zanimaju ih druge stvari. Ti mi ljudi iz drugih razloga mogu biti jednako, čak i više zanimljivi od drugih. Isto tako postoje ljudi koji su nepogrešivo nadogradili svoju osobnost stilom odijevanja. Osobnost je svemirska kategorija, baš kao šarm i talent.

Kako biste opisali svoj stil? Držim se rečenice - stil je čovjek! Moj stil je hirovit, poput mene. U mojem ormaru postoji odjeća za nekoliko različitih žena, ali sve bi one glumile u istom filmu, Almodóvarovu, naravno. Jeste li imali svoju buntovnu fazu u odijevanju i kako je izgledala? Imala sam ih nekoliko. U srednjoj sam se školi odijevala kao djevojčica. Nosila sam kikice i nitko u razredu nije htio sjediti sa mnom. Jedino mjesto gdje to nije predstavljalo problem bila je dramska skupina. Drugo buntovništvo odigralo se na početku moje glumačke karijere, kada je moje odijevanje imalo zadatak namjerno ljutiti stiliste i modne kritičare. U čemu se danas najugodnije osjećate? U svemu. Jedan dan osjećam se i odijevam kao Pipi Duga Čarapa, a drugi sam hladna poslovna žena. Već imam 33 godine, ponekad sam čak i decentna. Kakvu odjeću birate za večernje izlaske? Sve češće, što je pomalo čudno, za večernje izlaske odijevam hlače. Kombiniram ih s elegant­nim sakoima i večernjim cipelama. Još uvijek se pomalo grozim klasičnih večernjih haljina. Izrazito ste visoki i vitki. Nosite li često vrtoglave potpetice? Većinom campersice. Bez obzira na visinu potpetice, prilično su stabilne. No najčešće nosim visoke potpetice u kombinaciji s trapericama. U čemu se ne možete zamisliti? U klasičnoj vjenčanici. Svojedobno sam odbila nositi reviju vjenčanica jer sam noć prije sanjala da mi postaje sve manja, gušila me i nisam je mogla skinuti. Ne želim ni misliti što bi mi na to rekao Freud. Čega najviše ima u vašem ormaru? Haljinica, svih dužina, krojeva i boja. Ima i puno šešira te ostalih pokrivala za glavu, a volim i marame. Srećom, što god stavim na glavu, dob­ro mi stoji. Vjerojatno bih i s loncem na glavi dobro izgledala. Nedavno ste bili u Moskvi. Je li povoljnije kupovati u inozemstvu? Nažalost, nije bilo shoppinga zato što je Moskva jedan od najskupljih gradova. Promatrala sam izloge u kojima su kreacije visoke mode i osjećala sam se kao dijabetičar u tvornici čokola­de. Karticu sam zaključala u hotelski sef, ali sam skoknula do Beča i barem malo popravila raspoloženje. Kupila sam četiri ljetne haljine u Zari. Na što biste izdvojili veću sumu? Na odjeću ne bih, ali nikada ne štedim kada kupujem darove za obitelj i prijatelje. Kupujete li na sniženjima? Kupujem kad stignem, rijetko i samo ono što mi se sviđa, a nikada samo zato što je povoljno. Puno odjeće dobivam od prijateljica. Srećom, imaju dobar ukus. Nedavno sam dobila bundicu od umjetnog krzna, koja izgleda kao od nerca i koju bih najradije nosila cijelo ljeto. Većini žena fetiš su cipele i torbe. Jeste li i vi jedna od njih? Jesam. Ali problem je u tome što nisam Car­rie, nema ni Face u blizini da mi izgradi sobu za cipele. Sada ispadam kontradiktorna - istina je da ne bih previše potrošila na odjeću, ali torbama i cipelama jednostavno ne mogu odoljeti. Što mislite o ziheraškom odijevanju? Pustimo ljude da se odijevaju kako vole. Poti­cati ih treba samo da se odijevaju različito. Ono što je meni lijepo ne mora se sviđati drugima. Isto tako ne očekujem ni da se moje odijevanje svidi svima. To bi me čak i zabrinulo. Primjećujem zanimljive ljude koji bi mogli hodati i u vreći za smeće a da to ne bih ni primijetila. Postoji li osoba koja vas inspirira stilom? Marija Sekelez je osoba sa stilom, kao i moja mama koja je osoba s najoriginalnijim stilom. Ona mi je ugradila slobodu. Moda i sloboda u uskoj su vezi. Moda i kazalište u trajnoj su ljubav­noj vezi. Volite li nakit? Nakit nosim rijetko, i to najčešće samo prstenje. Volim jedan koji mi je djed donio iz Indije. Čemu pridajete najviše pozornosti kad je o svakodnevnoj njezi riječ? Licu i kosi. U frizerskom salonu Halida ili kod kozmetičarke Jasne Franković provodim više vremena nego kod kuće. Isprobala sam sve tret­mane, ultrazvuk, skinpiler, a najdraže su mi maske i masaže. Koji vam je najbolji savjet za ljepotu koji ste čuli? Šapnuo mi ga je Mali Princ još dok sam bila djevojčica i nisam ga zaboravila: “Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo.”