Netom prije nego što će nastupiti na ovogodišnjem CMC Festivalu početkom lipnja, kantautorica Alka Vuica objavit će videospot za novu pjesmu ‘Luđakinja’ koji će izvesti i na pozornici u Vodicama. Snimala ga je u Opatiji tijekom pandemije, koju je Alka najvećim dijelom provela u rodnoj Istri, uglavnom pišući, a tamo se nalazi i danas pa su se dogovori o snimanju i intervju odvijali putem telefona. Bilo je to plodonosno razdoblje jer je prikupila dovoljno materijala za novi album koji bi trebao izići na jesen, taman prije nego što će, dopusti li epidemiološka situacija, na pozornici u zagrebačkoj Areni koncertom proslaviti 60. rođendan i 40 godina karijere. Impresivne su to brojke u kojima je satkana njezina zanimljiva profesionalna i životna priča, čije nam je intrigantne crtice iskreno ispričala u nastavku… Jedino što je ostalo visjeti u zraku jest njezin odnos s ugostiteljem Zlatkom Arslanagićem s kojim je vezu započela sredinom 2011., ali nije otkrila traje li ta ljubav i danas.
Story: Pred nama je 13. izdanje CMC Festivala na kojem ćemo imati priliku čuti i vaš novi singl ‘Luđakinja’. O kakvoj je pjesmi riječ?
Pjesma je autorska i nastala je kao poezija, odnosno najprije sam napisala tekst, a onda sam ga poslala Makici koja ga je uglazbila i poslala mi ga mailom. Makica, odnosno Marija Mirković, bivša članica grupe The Frajle, pomogla mi je prebroditi ovu izolaciju zbog pandemije i usamljenu zimu. Naime, to sam razdoblje provela u obiteljskoj kući u Istri s mamom i uglavnom sam pisala i šetala. Maki je meni slala glazbu, a ja njoj stihove i obrnuto, i napravile smo jedan čudesan pop album kakav sam oduvijek željela, vrlo kantautorski i poseban, s mnogo ženske energije. ‘Luđakinja’ je singl s istoimenog albuma koji će izići na jesen u izdanju Croatia Recordsa.
Story: Budući da ste sami pisali tekst, je li pjesma odraz vaše intime? Jeste li doista ‘luđakinja’ kada je riječ o ljubavi?
Nisam luđakinja samo kad je riječ o ljubavi, mogu to biti u raznim situacijama jer sam vrlo emotivna i neprilagođena prijetvornom svijetu. Kada niste lažni i ‘fake’, lako reagirate iskreno, a to danas često izgleda luđački. Danas je zapravo nepristojno biti emotivan i odan. Normalno je lagati, krasti, varati i nemati poštovanja prema prijateljstvu i ljubavi. U takvim okolnostima lako prijeđete liniju i postanete luđakinja.
Story: Kažete da ste emotivni. Koliko ste puta u životu patili zbog ljubavi? Što vam u tim trenucima liječi dušu, osim pisanja, naravno?
Joooj, napatila sam se zbog ljubavi i danas to smatram potpunom budalaštinom. Užasava me prisjećanje na taj bolesni, ovisnički osjećaj u kojem predajete svoj život u nečije ruke koje vas neće uhvatiti dok padate... Na svu sreću, ostalo je mnogo dobrih pjesama tako da moje patnje nisu bile uzaludne, od njih će čak živjeti i moji unuci. To je utješno. Ali dobro ste rekli, samo me pisanje moglo izliječiti. Zato i kažem da je za mene pisati jednako disati.
Story: Napisali ste pregršt hitova drugim glazbenicima, znači li to da je svaki muškarac u vašem životu dobio svoju pjesmu a da to možda i ne zna?
Mislim da nije, ali je svaki dobio barem pismo. Volim pisati pisma i ako imam potrebu nekome pisati, znam da sam zaljubljena. Uvijek pomislim na jednu rečenicu Salvadora Dalíja, kojeg obožavam i kao slikara i kao medijalnog umjetnika: “Danas ljudi vode ljubav a da nisu pisali jedno drugome.” To je stvarno strašno, ali danas to ljudi ne razumiju. Žao mi je što je ovaj svijet izgubio romantiku jer je time izgubio i poštovanje i samopoštovanje i ljepotu prave ljubavi i pravog prijateljstva.
Story: Dolaze li vam danas riječi na papir s jednakom lakoćom kao i prije 40 godina kada ste počinjali karijeru?
To uopće ne ovisi o godinama nego o stanju duha. Nekad sam inspirirana, a nekad nisam. Ne forsiram se u tim trenucima, spoznala sam odavno da imam faze akumulacije i faze pražnjenja pa to poštujem. Ali mi nikada nije bilo lako pisati stihove za glazbu, oko toga sam uvijek mnogo radila, iako to na kraju izgleda jednostavno. Poeziju pišem s lakoćom, ali stvarati tekstove na glazbu - to je stvarno trud i rad!
Story: Što se promijenilo u tih 40 godina otkako ste započeli karijeru? Kako je digitalno doba utjecalo na glazbenu industriju i kako se nosite s tim promjenama?
Digitalno doba utjecalo je na sve, ne samo na glazbu. Prilagodljiva sam jer sam znatiželjni Blizanac i u svemu vidim izazov, ali sam i nepopravljivi nostalgičar. Digitalno doba ima svoje vrijednosti jer je cijeli svijet dostupan, ali i svoje nedostatke u gomilanju nepotrebnih i bezvrijednih informacija. Nadam se samo da će se uskoro urediti digitalna prava te da će autori i izvođači moći živjeti od svog rada, a ne samo pratiti besramno bogaćenje vlasnika digitalnih servisa.
Story: Pripremate novi album, no isplati li se snimati ih s obzirom na to da mlađe generacije više naginju internetu?
To su floskule koje su izmislili upravo ti digitalni manipulatori, a vjerojatno i izdavači koji izbjegavaju ulagati u albume i projekte nego žele vlasništvo nad snimkama, a pjevači neka se snalaze. Ja sam stara škola i mislim da su albumi potrebni. To bi bilo kao da kažete kako je bolje da dizajneri kreiraju samo po jednu haljinu za proljeće i jednu za ljeto, a svi rade kolekcije. Tako vjerujem da i autori trebaju i dalje objavljivati albume.
Story: Festivali danas ne predstavljaju isključivo audio nego i vizualni spektakl. Koliko ste pažnje posvetili izvedbi pjesme i stylingu na CMC Festivalu?
Pa, prema mogućnostima. Odavno sam u ovoj zemlji naučila biti sama svoj majstor i prilagoditi se svom budžetu, a ne željama i idejama. No bit ćete zadovoljni. Pjesma i tekst su toliko posebni i jaki da im ne treba ništa dodatno.
Story: Kada već spominjemo styling, oduvijek ste koketirali s modom, voljeli ste eksperimentirati i nikad niste igrali na sigurno. Diže li vam se kosa na glavi kada čujete termin ‘moda za žene iznad 50 godina’?
To je stvarno glupost! Nikada, ama baš nikada nisam tako doživljavala modu. Pratim što je u trendu jer sam jako pomodna, ali najvažnije mi je da mi nešto dobro stoji i da mi se sviđa. Neke žene ni sa 20 neće odjenuti ono što ću ja sa 60 godina. Sve ovisi o stavu i svjetonazoru koji određuju naš ukus u odijevanju, ali i u načinu života.
Story: Jednom ste rekli da mrzite starenje, znači li to da 60. rođendan u lipnju namjeravate prespavati?
Apsolutno ne! Volim slaviti svoje rođendane i da nije ove strašne pandemije, 60. bih proslavila sa svojom divnom publikom i kolegama u Areni. Imala sam rezerviran termin za veliki koncert kojim bih proslavila 60 godina života i 40 godina karijere najljepšim pjesmama koje sam napisala, a izveli bi ih moji kolege koji su ih i otpjevali. Nažalost, morali smo ga odgoditi za prosinac. Nadam se i vjerujem da ćemo tada svi zajedno slaviti. Što se starenja tiče, ne užasavaju me godine nego ‘starenje karoserije’...
Story: Jednom ste otkrili da vam je najljepše razdoblje bilo između 30. i 40. godine. Što se tada odvijalo u vašem životu, zašto baš to razdoblje?
Ne bih vam u ovaj intervju stalno prepričavala što mi se sve događalo, ali pročitat ćete jednog dana u mojim memoarima. Ukratko, to je razdoblje kad žena sazre te dobije i seksualnu i emotivnu moć, kad je jednostavno svoja u svakom smislu te riječi.
Story: S obzirom na to da vas trenutačno imamo priliku gledati u RTL-ovu showu ‘Ma lažeš!’, moram priznati da u licu izgledate kao da vam je 40 godina. I prije ste govorili da planirate neke tretmane, krije li se tu tajna vašeg mladolikog izgleda?
Još nisam ništa operirala ako na to mislite, ali moram priznati da su i šminka i rasvjeta u showu fantastični. Čak i Gobac izgleda dobro! Održavam svoj izgled dobrim kremama, ponekad s malo botoksa, a već se godinama spremam na manji face lifting. To će se dogoditi kad više ne budem mogla gledati kako mi na lice utječe sila teža. Imam sreće što stvarno nemam bora, tu sam na svog tatu Zvonka koji nas je napustio u 87. godini bez ijedne bore.
Story: Što su vam dobro donijele godine? A što je veliki minus kada si žena u pedesetima?
Veliki je minus što nisi u tridesetima zauvijek, što te bole leđa, što ti hormoni divljaju bez reda i smisla pa imaš oscilacije u raspoloženju, što se debljaš i kad pogledaš hranu, što vidiš kako stariš doslovno iz dana u dan i što znaš da nikada nećeš izgledati tako dobro kao danas. Jedino dobro što su mi donijele godine jest to što se više ne bojim i što znam da će se sve nekako riješiti.
Story: Poprilično ste iskreni u intervjuima i u životu općenito. Koliko često i u kojim prilikama lažete?
Samo kad mi plate da lažem, kao u showu ‘Ma lažeš!’.
Story: Jeste li češće vi lagali muškarcima ili, pak, oni vama?
Nisam nikada lagala, ali meni jesu lagali. Glupi su mi neiskreni ljudi. To mi je baš bez veze.
Story: Rekli ste da ste razdoblje zatvaranja zbog pandemije koronavirusa proveli u rodnoj Istri. Koliko ste se često uspjeli vidjeti sa svojim partnerom Zlatkom? Je li vaša veza još aktualna?
Nemojte zamjeriti, ali ne bih pričala o svom privatnom životu za novine.
Story: Najvažniji muškarac u vašem životu ipak je vaš sin. Kako si je on posložio život, jeste li zadovoljni tim u kakvu je osobu izrastao?
Ne znam zašto bi se to mene ticalo, to je njegov život i važno je da je on zadovoljan. Sretna sam što je izrastao u pametnog i odanog čovjeka, što drži do pravih vrijednosti u životu, što je dobar i osjetljiv čovjek, što ima suosjećanje prema drugima, što je duhovan i vrijedan. Eto, to su neke vrijednosti kojima se divim i koje smatram važnima.
Story: Prevladava mišljenje da je odnos sina jedinca i majke kompliciran. Je li to doista tako, niste nikad odavali dojam da ste posesivno vezani uz sina?
Općenito nisam posesivna osoba jer mi je jako važna moja sloboda. Ne volim da netko dira u moju slobodu, pa tako ni ja ne diram u tuđu. Važno mi je, možda i najvažnije, poštovanje. U ljubavi, u prijateljstvu, u svemu. Odanost i poštovanje. Moglo bi se reći da imam neke mafijaške principe, ali i indijanski su tu negdje. Naravno da nam je odnos kompliciran i dubok i da smo strašno vezani jedno uz drugo, ali mislim da se odnos gradi cijeli život i da je najvažnija ljubav. A u našoj maloj obitelji ima je mnogo. Mi se stvarno svi jako volimo - i s njegovim tatom Vukom, i s Arianovim polubratom Sašom, i s bakama… Volim čak i Vukovu drugu ženu i super smo prijateljice. Eto, takva sam vam ja. Obitelj je važna i treba je njegovati, a to sam uvijek činila.
Story: Sin i karijera predstavljaju vaše životne uspjehe, no što smatrate najvećim neuspjehom?
Kad bih vam to rekla, morala bih vas ubiti, a to sigurno ne biste željeli.
etom prije nego što će nastupiti na ovogodišnjem CMC Festivalu početkom lipnja, kantautorica Alka Vuica objavit će videospot za novu pjesmu ‘Luđakinja’ koji će izvesti i na pozornici u Vodicama. Snimala ga je u Opatiji tijekom pandemije, koju je Alka najvećim dijelom provela u rodnoj Istri, uglavnom pišući, a tamo se nalazi i danas pa su se dogovori o snimanju i intervju odvijali putem telefona. Bilo je to plodonosno razdoblje jer je prikupila dovoljno materijala za novi album koji bi trebao izići na jesen, taman prije nego što će, dopusti li epidemiološka situacija, na pozornici u zagrebačkoj Areni koncertom proslaviti 60. rođendan i 40 godina karijere. Impresivne su to brojke u kojima je satkana njezina zanimljiva profesionalna i životna priča, čije nam je intrigantne crtice iskreno ispričala u nastavku… Jedino što je ostalo visjeti u zraku jest njezin odnos s ugostiteljem Zlatkom Arslanagićem s kojim je vezu započela sredinom 2011., ali nije otkrila traje li ta ljubav i danas.
Story: Pred nama je 13. izdanje CMC Festivala na kojem ćemo imati priliku čuti i vaš novi singl ‘Luđakinja’. O kakvoj je pjesmi riječ?Pjesma je autorska i nastala je kao poezija, odnosno najprije sam napisala tekst, a onda sam ga poslala Makici koja ga je uglazbila i poslala mi ga mailom. Makica, odnosno Marija Mirković, bivša članica grupe The Frajle, pomogla mi je prebroditi ovu izolaciju zbog pandemije i usamljenu zimu. Naime, to sam razdoblje provela u obiteljskoj kući u Istri s mamom i uglavnom sam pisala i šetala. Maki je meni slala glazbu, a ja njoj stihove i obrnuto, i napravile smo jedan čudesan pop album kakav sam oduvijek željela, vrlo kantautorski i poseban, s mnogo ženske energije. ‘Luđakinja’ je singl s istoimenog albuma koji će izići na jesen u izdanju Croatia Recordsa.Story: Budući da ste sami pisali tekst, je li pjesma odraz vaše intime? Jeste li doista ‘luđakinja’ kada je riječ o ljubavi?Nisam luđakinja samo kad je riječ o ljubavi, mogu to biti u raznim situacijama jer sam vrlo emotivna i neprilagođena prijetvornom svijetu. Kada niste lažni i ‘fake’, lako reagirate iskreno, a to danas često izgleda luđački. Danas je zapravo nepristojno biti emotivan i odan. Normalno je lagati, krasti, varati i nemati poštovanja prema prijateljstvu i ljubavi. U takvim okolnostima lako prijeđete liniju i postanete luđakinja.Story: Kažete da ste emotivni. Koliko ste puta u životu patili zbog ljubavi? Što vam u tim trenucima liječi dušu, osim pisanja, naravno?Joooj, napatila sam se zbog ljubavi i danas to smatram potpunom budalaštinom. Užasava me prisjećanje na taj bolesni, ovisnički osjećaj u kojem predajete svoj život u nečije ruke koje vas neće uhvatiti dok padate... Na svu sreću, ostalo je mnogo dobrih pjesama tako da moje patnje nisu bile uzaludne, od njih će čak živjeti i moji unuci. To je utješno. Ali dobro ste rekli, samo me pisanje moglo izliječiti. Zato i kažem da je za mene pisati jednako disati.Story: Napisali ste pregršt hitova drugim glazbenicima, znači li to da je svaki muškarac u vašem životu dobio svoju pjesmu a da to možda i ne zna?Mislim da nije, ali je svaki dobio barem pismo. Volim pisati pisma i ako imam potrebu nekome pisati, znam da sam zaljubljena. Uvijek pomislim na jednu rečenicu Salvadora Dalíja, kojeg obožavam i kao slikara i kao medijalnog umjetnika: “Danas ljudi vode ljubav a da nisu pisali jedno drugome.” To je stvarno strašno, ali danas to ljudi ne razumiju. Žao mi je što je ovaj svijet izgubio romantiku jer je time izgubio i poštovanje i samopoštovanje i ljepotu prave ljubavi i pravog prijateljstva. Story: Dolaze li vam danas riječi na papir s jednakom lakoćom kao i prije 40 godina kada ste počinjali karijeru?To uopće ne ovisi o godinama nego o stanju duha. Nekad sam inspirirana, a nekad nisam. Ne forsiram se u tim trenucima, spoznala sam odavno da imam faze akumulacije i faze pražnjenja pa to poštujem. Ali mi nikada nije bilo lako pisati stihove za glazbu, oko toga sam uvijek mnogo radila, iako to na kraju izgleda jednostavno. Poeziju pišem s lakoćom, ali stvarati tekstove na glazbu - to je stvarno trud i rad! Story: Što se promijenilo u tih 40 godina otkako ste započeli karijeru? Kako je digitalno doba utjecalo na glazbenu industriju i kako se nosite s tim promjenama?Digitalno doba utjecalo je na sve, ne samo na glazbu. Prilagodljiva sam jer sam znatiželjni Blizanac i u svemu vidim izazov, ali sam i nepopravljivi nostalgičar. Digitalno doba ima svoje vrijednosti jer je cijeli svijet dostupan, ali i svoje nedostatke u gomilanju nepotrebnih i bezvrijednih informacija. Nadam se samo da će se uskoro urediti digitalna prava te da će autori i izvođači moći živjeti od svog rada, a ne samo pratiti besramno bogaćenje vlasnika digitalnih servisa.Story: Pripremate novi album, no isplati li se snimati ih s obzirom na to da mlađe generacije više naginju internetu?To su floskule koje su izmislili upravo ti digitalni manipulatori, a vjerojatno i izdavači koji izbjegavaju ulagati u albume i projekte nego žele vlasništvo nad snimkama, a pjevači neka se snalaze. Ja sam stara škola i mislim da su albumi potrebni. To bi bilo kao da kažete kako je bolje da dizajneri kreiraju samo po jednu haljinu za proljeće i jednu za ljeto, a svi rade kolekcije. Tako vjerujem da i autori trebaju i dalje objavljivati albume. Story: Festivali danas ne predstavljaju isključivo audio nego i vizualni spektakl. Koliko ste pažnje posvetili izvedbi pjesme i stylingu na CMC Festivalu?Pa, prema mogućnostima. Odavno sam u ovoj zemlji naučila biti sama svoj majstor i prilagoditi se svom budžetu, a ne željama i idejama. No bit ćete zadovoljni. Pjesma i tekst su toliko posebni i jaki da im ne treba ništa dodatno.Story: Kada već spominjemo styling, oduvijek ste koketirali s modom, voljeli ste eksperimentirati i nikad niste igrali na sigurno. Diže li vam se kosa na glavi kada čujete termin ‘moda za žene iznad 50 godina’?To je stvarno glupost! Nikada, ama baš nikada nisam tako doživljavala modu. Pratim što je u trendu jer sam jako pomodna, ali najvažnije mi je da mi nešto dobro stoji i da mi se sviđa. Neke žene ni sa 20 neće odjenuti ono što ću ja sa 60 godina. Sve ovisi o stavu i svjetonazoru koji određuju naš ukus u odijevanju, ali i u načinu života.Story: Jednom ste rekli da mrzite starenje, znači li to da 60. rođendan u lipnju namjeravate prespavati?Apsolutno ne! Volim slaviti svoje rođendane i da nije ove strašne pandemije, 60. bih proslavila sa svojom divnom publikom i kolegama u Areni. Imala sam rezerviran termin za veliki koncert kojim bih proslavila 60 godina života i 40 godina karijere najljepšim pjesmama koje sam napisala, a izveli bi ih moji kolege koji su ih i otpjevali. Nažalost, morali smo ga odgoditi za prosinac. Nadam se i vjerujem da ćemo tada svi zajedno slaviti. Što se starenja tiče, ne užasavaju me godine nego ‘starenje karoserije’...Story: Jednom ste otkrili da vam je najljepše razdoblje bilo između 30. i 40. godine. Što se tada odvijalo u vašem životu, zašto baš to razdoblje?Ne bih vam u ovaj intervju stalno prepričavala što mi se sve događalo, ali pročitat ćete jednog dana u mojim memoarima. Ukratko, to je razdoblje kad žena sazre te dobije i seksualnu i emotivnu moć, kad je jednostavno svoja u svakom smislu te riječi.Story: S obzirom na to da vas trenutačno imamo priliku gledati u RTL-ovu showu ‘Ma lažeš!’, moram priznati da u licu izgledate kao da vam je 40 godina. I prije ste govorili da planirate neke tretmane, krije li se tu tajna vašeg mladolikog izgleda?Još nisam ništa operirala ako na to mislite, ali moram priznati da su i šminka i rasvjeta u showu fantastični. Čak i Gobac izgleda dobro! Održavam svoj izgled dobrim kremama, ponekad s malo botoksa, a već se godinama spremam na manji face lifting. To će se dogoditi kad više ne budem mogla gledati kako mi na lice utječe sila teža. Imam sreće što stvarno nemam bora, tu sam na svog tatu Zvonka koji nas je napustio u 87. godini bez ijedne bore.Story: Što su vam dobro donijele godine? A što je veliki minus kada si žena u pedesetima?Veliki je minus što nisi u tridesetima zauvijek, što te bole leđa, što ti hormoni divljaju bez reda i smisla pa imaš oscilacije u raspoloženju, što se debljaš i kad pogledaš hranu, što vidiš kako stariš doslovno iz dana u dan i što znaš da nikada nećeš izgledati tako dobro kao danas. Jedino dobro što su mi donijele godine jest to što se više ne bojim i što znam da će se sve nekako riješiti.Story: Poprilično ste iskreni u intervjuima i u životu općenito. Koliko često i u kojim prilikama lažete?Samo kad mi plate da lažem, kao u showu ‘Ma lažeš!’.Story: Jeste li češće vi lagali muškarcima ili, pak, oni vama?Nisam nikada lagala, ali meni jesu lagali. Glupi su mi neiskreni ljudi. To mi je baš bez veze.Story: Rekli ste da ste razdoblje zatvaranja zbog pandemije koronavirusa proveli u rodnoj Istri. Koliko ste se često uspjeli vidjeti sa svojim partnerom Zlatkom? Je li vaša veza još aktualna?Nemojte zamjeriti, ali ne bih pričala o svom privatnom životu za novine. Story: Najvažniji muškarac u vašem životu ipak je vaš sin. Kako si je on posložio život, jeste li zadovoljni tim u kakvu je osobu izrastao?Ne znam zašto bi se to mene ticalo, to je njegov život i važno je da je on zadovoljan. Sretna sam što je izrastao u pametnog i odanog čovjeka, što drži do pravih vrijednosti u životu, što je dobar i osjetljiv čovjek, što ima suosjećanje prema drugima, što je duhovan i vrijedan. Eto, to su neke vrijednosti kojima se divim i koje smatram važnima.Story: Prevladava mišljenje da je odnos sina jedinca i majke kompliciran. Je li to doista tako, niste nikad odavali dojam da ste posesivno vezani uz sina?Općenito nisam posesivna osoba jer mi je jako važna moja sloboda. Ne volim da netko dira u moju slobodu, pa tako ni ja ne diram u tuđu. Važno mi je, možda i najvažnije, poštovanje. U ljubavi, u prijateljstvu, u svemu. Odanost i poštovanje. Moglo bi se reći da imam neke mafijaške principe, ali i indijanski su tu negdje. Naravno da nam je odnos kompliciran i dubok i da smo strašno vezani jedno uz drugo, ali mislim da se odnos gradi cijeli život i da je najvažnija ljubav. A u našoj maloj obitelji ima je mnogo. Mi se stvarno svi jako volimo - i s njegovim tatom Vukom, i s Arianovim polubratom Sašom, i s bakama… Volim čak i Vukovu drugu ženu i super smo prijateljice. Eto, takva sam vam ja. Obitelj je važna i treba je njegovati, a to sam uvijek činila. Story: Sin i karijera predstavljaju vaše životne uspjehe, no što smatrate najvećim neuspjehom?Kad bih vam to rekla, morala bih vas ubiti, a to sigurno ne biste željeli.
