braku su najvažniji ljubav, iskrenost, poštovanje i predanost, tako barem mislim. Treba znati uživati u svakodnevnom životu i ljubiti osobu do sebe. Život nije uvijek samo med i mlijeko i najljepše je imati osobu koja će te uhvatiti počneš li padati. Ivan i ja učimo se tome međusobno, a komunikacija, razumijevanje i uvažavanje važne su stavke i ne treba na njih zaboravljati - kaže 32-godišnja glumica Ana Vučak Veljača koja će prošlu godinu itekako pamtiti. 

Osim po glumačkim ostvarenjima i poslovnim uspjesima, jedan od najljepših događaja bilo je vjenčanje u veljači sa scenografom Ivanom Veljačom s kojim će uskoro proslaviti prvu godišnjicu braka. Prije obljetnice par je početak siječnja iskoristio za bijeg u grad čija je povijest jedna od najbogatijih, a bila je to samo uvertira u putovanje koje će uslijediti potkraj mjeseca. 

- Posjetili smo Rim, a putovanje je bilo kratko i slatko. Imala sam samo tri slobodna dana bez predstava i iskoristili smo to za odmor. Već smo dugo planirali otići onamo, a sada je to bio idealan izbor zbog blizine i nešto viših temperatura zraka. Dočekalo nas je i ispratilo prekrasno sunce. Rim je destinacija u koju bih se uvijek vraćala. Ima poseban šarm, a spoj povijesti, umjetnosti i kulture koji taj grad nudi jednostavno nadahnjuje. Ivan i ja imamo vrlo sličan pogled kako želimo provoditi vrijeme na putovanjima pa se sve vrlo lako dogovorimo - kaže Ana koja voli obilježavati sve važne datume u životu.

- Budući da smo u prvoj godini braka zbog poslovnih obveza bili dosta razdvojeni, planiramo otići u toplije krajeve u veljači i uzeti vrijeme samo za sebe. Apsolutno volim sve obilježavati i mislim da u životu ne treba bježati od razloga za slavlje. Male stvari, lijepe geste i iznenađenja čine život bogatijim. Treba slaviti i biti zahvalan na svemu lijepom što imaš u životu i dijeliti to s dragim ljudima - govori Ana koja se prisjetila vjenčanja koje je održano prošle godine 3. veljače. 

- Taj čin bio je kao iz bajke. Sve je bilo lijepo, kako smo željeli, ali postoji nešto što ne možeš kontrolirati, a to je neopisiva energija koja je to predvečerje zavladala. Iako sam znala kako će sve izgledati, dok sam hodala prema Ivanu imala sam osjećaj da je najljepši san postao stvarnost - iskrena je glumica koja je u posljednje vrijeme jako zaposlena. 

- Iza mene je aktivna godina. Najviše sam radila u kazalištu, a kako sam u stalnom angaž­manu kazališta Trešnja, rekla bih da ju je obilježio ‘Orašar’ u režiji Paola Tišljarića. Tom predstavom završili smo prošlu godinu, igrali smo je bez stanke cijeli prosinac i nastavili u ovoj godini svakodnevno pred rasprodanom dvoranom - ističe brineta koju ćemo uskoro gledati u novoj ulozi. 

- Riječ je o filmu Predraga Ličine ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’ koji će imati premijeru potkraj veljače. Film je potpuno drukčiji od svega dosad viđenog u hrvatskoj kinematografiji. To je znanstveno-fantastična komedija o zombijima koja će, vjerujem, pobuditi interes i dobre reakcije publike. Snimali smo ljetos i imam  malu ulogu, ali mislim da ću je zbog samog snimanja zauvijek zapamtiti. Igrala sam vojnikinju Sabihu i prvi se put na setu susrela s oružjem i pucala iz njega te osjetila rafal metaka na sebi. Koliko sam god to oduvijek htjela isprobati, u tom sam trenutku bila prestravljena, a strah je bio neočekivano velik. Sve je na kraju odlično prošlo i pamtim snimanje kao divno iskustvo - govori Ana koja se na televizijskim ekranima pojavila sa 18 godina kao voditeljica ‘Parlaonice’ na HTV-u, a šira ju je javnost upoznala u mnogima omiljenoj seriji ‘Kud puklo da puklo’.

- Mislim da određene uloge glumci dobiju u vrijeme kada je to za njih najbolje, zato se volim prepustiti i dočekati nešto što je za mene u tom trenutku najbolje. U šali uvijek govorim da čekam neku Laru Croft - kaže Ana. 

I dok je većina poznaje kao glumicu, ova svestrana Zagrepčanka, osim glumačkom diplomom, može se pohvaliti i onom iz psihologije i novinarstva. 

- Uvijek me zanimalo mnogo toga pa se dogodilo da su me različiti interesi odveli na različite fakultete. Svaki sam upisala ciljano jer me u tom trenutku to zanimalo, što je ovisilo o raznim aktualnim životnim faktorima. Nakon psihologije upisala sam Fakultet političkih znanosti jer sam u tom razdoblju radila na HRT-u i jako me zainteresirala televizija. O odustajanju nikada nisam razmišljala. Dosad sam funkcionirala tako da kada nešto počnem, to i završim - objašnjava. 

No najveća strast oduvijek joj je bila gluma kojom se danas bavi, pa Ana priznaje da joj je upravo ta diploma najdraža. 
- Moja glumačka karijera laganim je korakom počela i prije Akademije dramske umjetnosti. Budući da sam kao klinka pohađala učilište ZeKaeM-a, od ranih dana bavila sam se glumom, snimala prve serije, radila predstave. Tada sam to shvaćala kao odlično iskustvo i dodatni džeparac. Upisom na Akademiju i prvim angažmanima postala sam profesionalna glumica i gluma je danas posao od kojeg živim i koji neizmjerno volim - kaže glumica. 

Unatoč brojnim obavezama, Ana nastoji pronaći i vrijeme za sebe, a osim s tri godine starijim suprugom, najradije ga provodi u društvu prijateljica i ostatka obitelji.

- Društvena sam i volim provoditi vrijeme s dragim ljudima. Višesatne kave s prijateljicama nisu mi strane. Volim otići navečer u grad na piće, u kazalište ili kino. Kad sam u jakom radnom ritmu, spašavaju me kauč i Netflix. Volim se relaksirati uz dobre serije - priznaje Ana koja rado provodi i vrijeme s nećakinjom Lenom, kćerkicom Ivanove sestre, producentice i scenaristice Jelene Veljače. 

- Jako volim djecu. Volim njihovu iskrenost, nježnost i zaigranost. Mislim da mi veliki ne bismo trebali zaboravljati dječje osobine. Lena je divno dijete, obožavam provoditi vrijeme s njom. Sada je u najslađim godinama kada otkriva svijet, volim razgovarati s njom, a lutkice su trenutačno apsolutni hit - govori uz osmijeh  glumica koja je skromna kada je riječ o željama za budućnost. 

- Želim si zdravlje, mir i ljubav. Mislim da si bogat čovjek kada to imaš. Poslovno bih željela ove godine više raditi pred kamerama, na filmu ili TV-u. Već sam se poželjela snimanja. Trenutačno radim na neovisnom autorskom kazališnom projektu čija se premijera očekuje u travnju, što me jako veseli. Nadam se da ćemo uspjeti realizirati snimanje moga scenaristički debitantskoga kratkog filma. Sprema se i veliki projekt u kojem ću sudjelovati na proljeće, što me jako veseli, ali o tome više kada dođe vrijeme za to - zaključila je.