Pijanist, skladatelj i peterostruki dobitnik prestižne nagrade Porin, Zvjezdan Ružić svojim projektom Pianotron pomiče granice i donosi fantastičnu glazbenu priču. Ovaj put na suradnju je pozvao eminentnog hrvatskog književnika i akademika Luku Paljetka, a tim povodom kontaktirali smo glazbenika koji nam je otkrio kako je nastala pjesma 'Tvoj život', kakvi su mu planovi za ljeto, ali i što za njega znači ljubav.
Rekli ste da inspiraciju za pjesmu 'Tvoj život' niste ni tražili, pjesma je pronašla Vas.
U svom stvaranju vodim se isključivo srcem. Zapravo, nikad ne planiram jer smatram da naše misli, odnosno naša glava, imaju svoja ograničenja. Mislima se može do jedne granice, ali dalje od toga možeš isključivo srcem. A priča vezana uz skladbu 'Tvoj život' zapravo je priča o prijateljstvu s Lukom Paljetkom i Ivanom Kramarom. Iz tog prijateljstva rodila su se predivna druženja, brojni razgovori o životu i umjetnosti, kao i njihovo slanje pjesama i naši uobičajeni razgovori nedjeljom. Te jedne nedjelje, pred otprilike devet mjeseci, stigla mi je glasovna poruka u kojoj Luko čita Ivine stihove. Nije to bila prva pjesma koju sam od njih dobio; naprotiv, bilo ih je sigurno stotinjak prije nje, ali 'Tvoj život' bila je moja, kao da je pisana baš za mene. Već nakon prvog slušanja u meni se rodio osjećaj da tu pjesmu želim zauvijek imati uz sebe.
Događa li Vam se to često, da pjesma pronađe Vas?
Loviti inspiraciju bilo bi kao uzastopno pokušavati biti sretan, dakle – nemoguće je. Inspiraciju čekaš, a kada se pojavi, treba biti dovoljno spretan i prepoznati je, biti otvoren za ono što ona nosi i prepustiti joj se da te vodi onim nekim nepoznatim putevima kojih te je ponekad i strah. Upravo na tom nepoznatom putu dešavaju se najmagičnije stvari tako da u svom stvaranju, zapravo, uvijek nastojim biti prepušten svim tim izazovima koje mi glazba nosi.
Mnogima je ljubav glavna ideja, bilo u glazbi, poeziji... Je li i s Vama tako?
Naravno da je ljubav neizostavna tema za svakog umjetnika, ali što sam stariji, to sve više ljubav pronalazim u nekim sitnicama, malim gestama - nekad je to riječ, nekad pogled, nekad zagrljaj. Nekad je to uspomena, a nekad neki novi doživljaj. S Pianotronom pokušavam dočarati život na način na koji ga ja vidim i živim, pa se tu nađu razne skladbe – od plesa škara preko 12th Century Man pa do Barka Role, a onda i novih skladbi koje tek dolaze i koje se tek spremam ispričati svojoj publici.
Jeste li Vi otvoreni za ljubav, u svakom smislu? Otvarate li se lako ljudima, ali i idejama?
Vjerujem da nam je svima u ovom životu najteža i najveća zadaća, ili bolje rečeno izazov, naučiti voljeti samog sebe. Na tom putu učenja susrećemo partnere koji nam pomažu da zavolimo i onu najružniju verziju sebe, da se osjećamo sigurno i kada smo krhki. Polako, ali sigurno imam osjećaj da iz dana u dan sve više napredujem po pitanju prihvaćanja samog sebe i da se učim sam sa sobom biti dobro. Ipak, još uvijek nisam dovoljno drzak da izgovorim kako sam apsolutno spreman za ljubav. Trudim se i vjerujem da najbolje tek dolazi. Ne otvaram se lako ni ljudima ni idejama, već uvijek nastojim slušati onaj tihi šapat duše za kojeg vjerujem da, ako ga pažljivo slušamo, uvijek možemo čuti onaj pravi odgovor za nas.
Epidemiološke su mjere popustile, svi smo to jedva dočekali. Čeka li Vas naporno radno ljeto?
Zapravo moja menadžerica, Martina Crnolatec, i ja bili smo vrijedni i kreativni i tijekom zime, kada nije bilo moguće održavati koncerte uživo. S akademijama i svim srednjim glazbenim školama u Hrvatskoj ostvarili smo suradnju kroz serijal edukacijskih videa 'Na svome putu'. Sad napokon kreću i koncerti pred publikom. Nedavno sam nastupio u Varaždinskim Toplicama na arheološkom nalazištu Aquae Iasae, a pred nekoliko dana i na 30. jubilarnom festivalu Jazz Time Rijeka. Očekuje me još desetak koncerata i neizmjerno se veselim ponovno dijeliti svoju glazbu s publikom uživo.
Postoji li neki umjetnik s kojim biste voljeli surađivati?
Kao što sam rekao, nikad ne planiram svoja nova glazbena putovanja i nove glazbene priče, već prepuštam ovom magičnom svemiru da me vodi tamo gdje je najbolje za mene. Za mene je suradnja puno više od pjesme i djela; to je susret duša sa sličnim pogledima na život i svijet, komunikacija na nekom drugom nivou prevedena u note, stih, sliku...
Imate li nekih planova ili želja koje još niste realizirali?
Najveća želja mi je da Pianotron dopre do nekih novih ljudi za koje osjećam da su sve bliže i da moja glazba zaživi s onima koji je tek trebaju čuti. Mantram i neka nova putovanja, bliža i dalja, neke nove kontinente pa onda opet vraćanja doma, gdje je ipak najljepše.
Kad ne radite, kako se opuštate? Imate li neki skriveni talent?
Prije sam svaki slobodni trenutak koristio za šetnje gradom i šumama, parkovima. Naravno, uvijek sa slušalicama na glavi, uživajući u nekoj novoj glazbi, a onda sam prije nekoliko mjeseci kupio bicikl, pa uživam u vožnjama. Naravno – opet sa slušalicama na glavi!
