Pamela: 'Dok radim suprug mi šalje fotografije djece da nešto ne propustim'

Razgovarali smo s pjevačicom koja se vratila na posao nešto manje od godinu dana nakon rođenja kćerkice

Izvor: Dražen Kokorić

Pandemija koronavirusa je popustila, a Vaš posao procvjetao - barem u nekoj mjeri. Kako se osjećate sada kada ponovno radite?

Ma super je osjećaj, mislim da nema goreg osjećaja nego kada čovjek ne može raditi svoj posao. To te totalno baci u depresiju, i ja bih pristala na rad u bilo kakvim uvjetima. Jako sam sretna što ponovno radim.

Je li Vam čudno?

Prva svirka mi je bila malo čudna zato što je prošlo više od godinu dana, ali brzo se čovjek vrati u tu kolotečinu i taj stari osjećaj brzo dođe na površinu - kao ribica u vodi.

Nažalost, svirke su ipak drugačije nego prije. Koje su najveće promjene?

Najveće su promjene ta testiranja. Svi gosti moraju biti testirani ili imati COVID putovnice ili dokaz da su preboljeli. Tako da, to je jedina promjena. Drugo se ništa ne osjeti. Jer, ako su svi uvjeti ispunjeni, svadbe se odvijaju kao i prije. Nema nikakve fizičke distance, nema maski, ništa. U tom segmentu je apsolutno sve isto.

Padaju li Vam teško česta testiranja na COVID-19?

Moram priznati da mi testiranja jako teško padaju, zato što sam i prije imala jako velikih problema sa sinusima. Liječnik je čak rekao da bi možda jednog dana trebala na operaciju jer mi je jedan ulaz manji, drugi veći. Desni sinus mi se stalno začepljuje. Ako netko ne radi test dovoljno dobro, inficira mi se, što mi se i sada dogodilo. Znam da kažu da je to nemoguće, ali jednostavno nemam drugog objašnjenja kako sam dobila ponovnu upalu sinusa. To je zbog prečestih testiranja i ako te netko malo povrijedi prilikom istog, za mene je to gotovo. Moram priznati da bih voljela da postoji neki drugi način.

Jesu li ljudi veseliji nego prije? Osjeća li se strah, primjećujete li?

Nisu ljudi veseliji nego prije. Ljudi su veseli, ali osjeća se ta neka vibra u zraku. Jednostavno nije sve kao što je bilo. Možemo se mi praviti da je sve ok, ali nestala je ta bezbrižnost. To sam i kod sebe isto primijetila. Opustim se ja, uživam, ali stalno mi je taj neki upitnik nad glavom. Živimo u baš nekom čudnom vremenu.

Vaš posao Vas, također, odvaja od kćerkice koja će uskoro napuniti godinu dana. Pada li Vam to teško?

Pada mi teško odvajanje od kćeri, ali i od sina iako je on veliki, ali i on je još moja maza. Ona je sad u najslađem periodu, kao moj mali priljepak. Sve oponaša što radi brat, stalno puže za mnom, toliko je slatka, stalno se smije. Baš je neka pozitivna bebica i bojim se da ne propustim nešto. I znam da je to jedino bitno u životu, ali naravno mora se raditi. Zbog toga se sa suprugom dopisujem cijelu noć, on mi šalje fotografije dok ne zaspe, a onda i kada spavaju isto. Teško je to uskladiti, ali srećom moj posao ne zahtijeva puno odvajanja, znači to su samo vikendi.

Koliko Vam u svemu znači dobra organizacija? Tko Vam najviše pomaže?

Dobra organizacija znači sve. Suprug isto ima posao pa nema vikende uvijek slobodne. On nekada radi vikendom, nekada noćne. Oboje imamo čudan posao pa je jako teško uskladiti. Uvijek se moramo dobro dogovoriti. I ako se dogodi, kao što se ovaj vikend dogodilo, da ni on ni ja ne možemo biti s djecom, onda moramo tražiti pomoć. Kako su moji dole daleko, a on ima samo oca starijeg, često uskače suprugova sestra. Ali, ne može ni ona stalno. Imam već četiri godine osobu od povjerenja, koju zovem kada nema tko drugi uskočiti.

Recite nam, kako je protekla ova godina u Vašoj obitelji, otkako ste rodili Mariu?

Imam osjećaj kao da sam negdje izgubila godinu. Vjerojatno se tako svi osjećaju. Proletjela je brzo i hvala Bogu da sam imala nju u životu, inače bi mi to bila potpuno izgubljena godina. Ona me okupirala, ona i brat joj. Bila sam u tom nekom filmu. Inače, kada me neto pita koliko imam godina, uvijek si smanjim za godinu jer mi se sve to jednostavno izgubilo.