Od 1. do 10. srpnja na zagrebačkom Bundeku održava se 15. po redu Festival tolerancije. U sklopu ovogodišnjeg festivala koji nije samo još jedan filmski festival, već je i društveno angažiran projekt koji promiče međukulturalni dijalog, potiče civilno društvo na aktivno djelovanje i razvoj lokalne zajednice te prati društvena, politička i ekonomska kretanja, nastupat će i poznati splitski sastav TBF s kojim smo uoči koncerta koji je zakazan za subotu, 3. srpnja s početkom u 20:00 sati, razgovarali o važnosti širenja društveno odgovornih poruka kroz glazbu.
Pjesme TBF-a upravo odišu oštrom kritikom nacionalizma. Koliko vas često i jako nacionalistička strujanja u društvu pogađaju?
Nacionalizam nam diže želudac. Busati se u prsa da si ponosan što si pripadnik neke nacije je najbesmislenija pojava. Ništa ti nisi utjecao ni doprinio činjenici da si rođen tu gdje jesi i to nije nikakav uspjeh. To su niske i opasne strasti za neostvarene i nevoljene nesretnike.
Koliko ste imali neugodnih iskustava zbog stavova koji su često bili kontra mainstreama?
Pa malo, ustvari. Ovdje se baš i ne doživljava “mužikaše” ozbiljno, mi nismo nikakva prijetnja krupnom kapitalu i koruptivnoj hobotnici u ovoj, usudit ću se reći, mafijaškoj državi. Povremeno se neki minipenisoid sjeti capslock-at da smo komunjare i poslati nas u smrdoslavenski ku*ac i to je to. Ok, miki, evo ti pincetica pa istrljaj tu tenziju.
Što za vas znači antisemitizam?
Kolektivno optuživanje i progon bilo kojeg naroda za bilo što je apsurdna, kukavička idiotarija. Gnušam se tih zlostavljača i njihovih laži, to je neopisivo zlo. Užasi koje je antisemitizam ostavio za sobom su vječni uteg na duši čovječanstva.
Zašto smatrate da je bitno koristiti glazbu kao umjetnost i pozornicu kao mjesto s kojeg širite društveno odgovorne poruke?
Glazba ima jak utjecaj na ljude i poruke kroz glazbu dopiru daleko. Vremena u kojima smo mi počinjali su to izvukla iz nas. Bilo nam je važno da prvenstveno olakšamo svoju dušu ali i da tako komuniciramo s istomišljenicima. Al kad smo mi počinjali takav pristup u glazbi je imao težinu, mislim da danas to nije slučaj.
