Perspektivni mladi glumac Luka Dragić ovo je ljeto svoju zagrebačku adresu privremeno zamijenio dubrovačkom, točnije Lovrijencem, gdje se prikazuje najpoznatije Shakespeareovo djelo, u kojem taj 30-godišnji glumac zagrebačkog HNK tumači glavnu ulogu. Naime, u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara, 20. kolovoza, premijerno je odigrana kazališna predstava ‘Hamlet’. Nema sumnje da se život ovoga glumca, koji ljude oko sebe osvaja spontanošću i nenametljivošću, promijenio kada je doznao da će upravo on utjeloviti lik danskog kraljevića. S ponosom i veseljem otkrio nam je kakav je osjećaj izgovarati znamenito pitanje svjetske dramske literature ‘Biti ili ne biti’, kako će se odmoriti nakon radnog ljeta te je li zaljubljen ili je još uvijek u potrazi za srodnom dušom. Story: Na ovogodišnjim, 60. Dubrovačkim ljetnim igrama tumačili ste jednu od najzahtjevnijh uloga u povijesti kazališta, Hamleta. Jedni smatraju da ste premladi za tu ulogu, drugi vas pak uspoređuju s vašim prethodnicima i smatraju da imate premalo glumačkog iskustva. Kako to komentirate? Hamleta su igrali i mlađi od mene, kao što je to bio kolega Goran Višnjić, tako da ne bih rekao da su godine problem. Ili jesi spreman ili nisi, a ja se definitivno osjećam spremno. Desetogodišnje glumačko iskustvo je iza mene, uživam u Hamletu glumački i ljudski, a kako i ne bih kada imam priliku izgovarati stihove koji meni puno znače. Svjestan sam veličine uloge koju igram, neka o tome nitko ne dvoji, ali ljudi oko Hamleta dižu više prašine i stvaraju veći pritisak nego što ga sâm svaki dan osjećam. Story: Od glumaca koji su prije vas glumili Hamleta tko vam se najviše svidio? Neki su mi se svidjeli više neki manje, ali ne u tolikoj mjeri da mogu govoriti o favoritima zato što to nisam gledao na taj način. Mislim da je usporedba nepotrebna. Ali ako baš moram birati, ja ću si biti favorit. Story: Što vam je privlačno u klasicima? Osjećam se jako blizak s jezikom kojim klasika progovara, njome sam bio okružen još otkako sam bio dijete tako da je ona sigurno u velikoj mjeri oblikovala moj svjetonazor, mišljenja i prve emocije. Klasika je ono što ja zapravo i jesam, ali to nikako ne znači da ne volim isprobavati i druge oblike umjetnosti. Story: Kako su izgledali mjeseci dok ste se pripremali za ulogu? Pokušavao sam se maksimalno saživjeti s ulogom, nisam imao neke posebne rituale; trudio sam se lik koji igram uvijek imati negdje blizu sebe, nekoliko mu se puta tijekom dana vraćati, listati, gledati ga, razmišljati. Važno je pronaći neku ravnotežu, da se možeš zabaviti i poigrati s likom koji glumiš a da se pritom ne opteretiš previše. Story: Koliko vas pogađaju kritike? Trebao bih biti popriličan debelokožac da me ne pogađaju kritike, što nisam, ali definitivno ih uzimam s velikom rezervom. Ono što me smeta kod kritičara jest nedostatak obrazovanja i poznavanja glumačkog procesa, a ponekad i nedostatak dobre namjere. Smatram da nama, glumcima, koji smo ovaj put i život odabrali isključivo zbog ljubavi prema tom poslu, kritikom treba pomoći i ukazati nam na pogreške jer i mi smo ljudi i normalno je da griješimo, ali to, nažalost, najčešće nije tako. Story: Ako nemate povjerenja u kritičare, tko vam onda ukazuje na pogreške? Imam nekoliko kolega i prijatelja kojima bezuvjetno vjerujem. Brzo se prepoznaju ljudi koji ti žele pomoći, a kada sam ih pronašao, lišio sam se bilo kojeg oblika glumačke taštine i ega i dopustio sam im da mi pomognu kritikom, pa bila ona i grublja. Story: Ubraja li se među te ljude od povjerenja i vaša bivša dijevojka Ana Huljev s kojom ste bili tri godine u vezi? Svakako. To što nismo u vezi posljednjih pet mjeseci ne mijenja činjenicu da je Ana vrlo ozbiljan i dobronamjeran kritičar na kojeg računam. Trenutačno smo u nekom razdoblju preslagivanja i ne bih puno govorio o tome zato što je sada tako, a tko zna kako će biti. Story: Postoji li mogućnost da se pomirite? Doista ne znam, vidjet ćemo. Story: Kako ste upoznali Anu? Ana i ja poznajemo se jako dugo, i to preko obitelji. Često smo ljetovali na istome mjestu, u Primoštenu, i godine druženja i prijateljstva prerasle su u ljubav. Story: Čime vas je osvojila? Ana ima jednu iznimnu ljepotu, pritom mislim na onu unutrašnju koja ide uz njezin izgled, a to je nešto što čovjeka obori s nogu i učini mu da mu koljena svaki put iznova klecaju kada tu osobu vidi. Story: Kako se ponašate kad ste zaljubljeni? Davno sam pročitao da nema veće budale od one zaljubljene, a ja sam upravo takav kad se zaljubim. Radim neke smiješne i bedaste stvari koje inače ne bih napravio, što nekoj inteligentnoj i racionalnoj osobi koja to se sa strane gleda sigurno čudno izgleda, ali beskrajno uživam u tome. Doista nikad nisam življi nego kad sam zaljubljen. Story: Možete li nam otkriti što je najromantičnije što ste napravili za djevojku? Sve sam klišeje prošao; vozio tisuću milja, spavao po čudnim tavanima, stajao na kiši, vrlo često nisam spavao od silnog uzbuđenja. Bilo je svačega. Story: Koliko vam taj osjećaj zaljubljenosti pomaže, odnosno odmaže u poslu? Nikako ne bih rekao da odmaže, meni leptirići u trbuhu samo pomažu i tjeraju me naprijed. Taj bi se osjećaj mogao usporediti s lijepim turskim šarenim ćilimom koji čovjeka ponese visoko i osjeća se fenomenalno. Story: Dvije ste godine živjeli s Anom. Koliko se samački život razlikuje od onog udvoje? Život udvoje doista može biti prekrasan. Naravno, potrebno je tu puno kompromisa i rada da bi to funkcioniralo, ali kad osjetiš da ti to postaje teško, bolje je vratiti se početnom stanju, dakle, samačkom životu kao što je to trenutačno situacija kod mene. Story: Nedavno ste proslavili 30. rođendan. Koliko se tridesete razlikuju od dvadesetih? Nisam ništa pametniji nego godinu prije, malo sam stariji i iskusniji. Naravno da mi to otvara mnogo pitanja u glavi, ali još se ne želim time opterećivati. Imam osjećaj da ljudi rade planove kada što u životu trebaju napraviti zato što osjećaju pritisak, kod mene toga nema, tako da za ovu godinu još nisam ništa zacrtao što moram učiniti u ime te velike brojke. Story: Vjerujete li instituciju braka? Vjerujem li da neki ljudi mogu biti zajedno i dijeliti dobro i loše cijeli život? Da, vjerujem. Vjerujem li da su neki ljudi podešeni na tu frekvenciju u smislu da je to nešto što se mora učiniti? Da, apsolutno vjerujem, a znači li mi brak u nekom formalnom smislu - pa i ne baš. Možemo to reći ovako: tko voli nek’ izvoli. Samo se možemo nadati da ti koji to vole, to i mogu. Story: Svaka je ljubavna veza novo životno iskustvo. Što ste vi naučili iz vaših veza? Svaka se osoba, ako si bio otvoren za to, negdje upiše u tebe, nešto ti dâ i nešto poneseš dalje. Naravno, poneseš i ono ružno i ono lijepo sa sobom i sve te to oblikuje kao osobu. Ne mogu sažeti u rečenicu što sam naučio jer bi to značilo racionalizirati neke stvari koje su bile lijepe takve kakve jesu i ne treba kopati po njima, eventualno mogu izvući ono s čime nisam bio zadovoljan kod sebe i poraditi na tome. Story: Kad je o ženama riječ, igrate li na sigurno ili ste avanturist? Igrati na sigurno značilo bi uključivati razum i vagati neke stvari, a ja se vodim samo time da trebam imati otvoreno srce i ništa više. Strana mi je racionalizacija kad je o emocijama riječ, prepustim se, isključim autopilota u glavi pa što bude. Story: Iz kakve obitelji potječete? Iz obitelji koja je uvijek bila i ostala uz mene, a samo to znači biti pravi roditelj.Oboružali su me ljubavlju i pažnjom i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Story: Četiri ste se godine bavili veslanjem, jeste li ikad dvojili: gluma ili veslanje? Nikada nisam dvojio između toga. Veslao sam, bilo je sitnih rezulata, ali nemojmo pretjerivati jer to ne bih bilo korektno prema svim onim sjajnim momcima koji su doista vrhunski u tome. Odustao sam upisavši Akademiju dramske umjetnosti jer sam se želio posvetiti samo glumi. Story: O kakvoj glumačkoj ulozi sanjate, kakvu priželjkujete, a na kakvu ne biste pristali? Priželjkivao sam Hamleta, što mi se i ostvarilo. Odbijam uloge koje mi se u glumačkom smislu ne čine zanimljivima. Nemam još jasne barometre kakve priželjkujem, ali mogu reći da mi je jedan od važnih faktora s kim radim i što ja mogu njima dati.
Razgovarala Jadranka Tomić Snimio Tomislav Marić Styling Petar Trbović
