Na 36. Histrionskom ljetu na zagrebačkoj Opatovini publika se tijekom vrućih mjeseci može opustiti i zabaviti uz predstavu ‘Stoka sitnog zuba’ redatelja Zorana Mužića. Priča je to o malograđanskoj sredinu čiju učmalost prekida najava dolaska dužnosnika iz metropole. Nastaju brojni zapleti, kao i kritika našeg društva, a kako je raditi na predstavi, otkriva Vanda Winter.

Story: Gledamo vas u predstavi ‘Stoka sitnog zuba’, kako je svaku večer stati pred zagrebačku publiku?
Fenomenalno! Vidim da nisam bila ni svjesna koliko sam se u proteklih godinu i pol zaželjela i kazališnog života u kontinuitetu i igranja pred publikom. Trudila sam se i još se trudim racionalizirati zahtjevnu i vrlo ozbiljnu situaciju uvjetovanu pandemijom, ali potrebu za neposrednom ljudskom interakcijom očito se ne da racionalno obuhvatiti, kao ni zatomiti. Baš uživam!

Story: Razlikuje li se igranje predstave pod zvjezdanim nebom od glume u zatvorenom prostoru ili je svaka pozornica ista?
Razlikuje, dakako! Ambijent je drukčiji. Autentičan, živ, organski. Mnogo toga utječe na nas i na predstavu, od vremenskih prilika do zvukova koji lagano prodiru iz susjednih dvorišta, parka i ulice. Sve je to dio šarma takve pozornice kojoj se onda i glumački, dakako, moramo moći prilagoditi. Ljudi su opušteniji, neformalniji, neposredniji, uglavnom dolaze sa željom da osjete gradsko ljeto u svojoj punini te uživaju. Samo poštovanje prema jednoj i drugoj pozornici uvijek ostaje isto.

Vanda Winter
Ivan Branjug Vanda Winter

Story: Za one koji još nisu gledali, možete li opisati svoj lik?
Anđelina Lokica Capak je živahna ‘rotacijska koordinatorica’ Radničke fronte te članica Lijevog centra koji u gotovo familijarnoj koaliciji s desnim strankama drži vlast u imaginarnom malome mjestu po imenu Horvatovec. Njezini apetiti uvijek su pozamašni, bilo da je riječ o osvajanju vlasti ili o osvajanju muškarca i toga se ne stidi. Jedini kamen spoticanja u svim njezinim planovima joj je politički partner, a ujedno i zakoniti - muž.

Story: Likovi u predstavi su ljudi koji nas okružuju i koje svakodnevno srećemo. Jeste li na nekoj osobi izgradili svoj lik?
Ne. Moje polazište bio je ekstreman stereotip o liberalnoj ljevičarki koja predstavlja sve ono nad čime se konzervativna, patrijarhalna, religiozna desnica sablažnjava. S time da mi u predstavi ironiziramo i šalimo se na račun svih koje pokreće isključivo jagma za moći.

Story: Ljeto vam je radno, ali hoćete li ipak imati malo vremena za odmor?
Predstave na Opatovini ne igramo jedino nedjeljom i ponedjeljkom pa ću te slobodne dane pokušati iskoristiti za kratke izlete s obitelji.