Tridesetpetogodišnji profesor hrvatskog jezika i književnosti Mislav Togonal televizijsku je publiku osvojio visokim kriterijima koje je postavio uređujući ‘Otvoreno’ s kolegicom Dijanom Čuljak-Šelebaj, a ovo je ljeto uređivao i ‘Dnevnik 3’. U novinarstvu se snalazi kao riba u vodi, što je dokazao ne samo na televiziji nego i kao dugogodišnji autor jedne od najslušanijih radijskih emisija ‘Poligraf’. Ipak, uloga oca i supruga, uz to što mu je draža, odlično mu i pristaje.
Story: Kako se nosite sa stresom koji vaš posao podrazumijeva?
Kažu da novinari kratko žive, a novinari elektroničkih medija žive najkraće od svih novinara. To je vjerojatno odgovor na vaše pitanje. Inače i u elektroničkim medijima postoji podjela na radio, televiziju, web portale, a s obzirom na to da sam ja prije svega radijski čovjek, gdje se sve radi uživo, to stvara dodatan stres. Volim svoj posao, ali moram priznati da tempo često zna biti iznimno naporan.
Story: Dakle, uživate u onome što radite?
Konfrontacija mišljenja, svađe i konflikti daju draž takvoj formi emisija. Moja je uloga moderiranje rasprave i profiliranje određenih ideja, sadržaja i teza pa mi je drago kada se to doista i događa, kada je emisija citirana te ima utjecaja na javno mišljenje.
Story: Kako se opuštate?
Tijekom radnoga tjedna nikako. Problem je što emisije idu kasno navečer, u sitne sate prije ponoći i zapravo sam u redakcijama od jutra do večeri. Nakon emisije obično sjednem sa sugovornicima na piće i tada se zapravo i događaju najbolje stvari. Zanimljivo je gledati ljude koji su do prije deset minuta u studiju skakali jedan drugome za vrat kako piju sok u srdačnom, civiliziranom razgovoru. Dođem kući oko ponoći, djeca spavaju, supruga me obično dočeka budna pa zajedno analiziramo emisije.
Story: Imate li hobi?
Uživam igrajući nogomet s ekipom s radija, jednom do dva puta tjedno. Da nema toga, zdravlje bi mi bitno stradalo. Ljeti su mi strast ronjenje i podvodni ribolov. Naprosto sam se zaljubio u podmorski svijet koji je veličanstven. Čovjek se potpuno isključi i, iako je fizički zahtjevno, psihički uživam i odmaram u punom smislu.
Story: Kako je brak utjecao na vas?
U braku sam gotovo jedanaest godina. Brak je uistinu važan korak u životu kada se čovjek odluči na zajedničku budućnost s nekim koga voli, cijeni i poštuje. Važno je imati korektiv kao što je meni moja supruga Marijana. Smisao braka su ljubav, razumijevanje, poštovanje.
Story: Kako ste se upoznali sa suprugom?
Fatalni susret dogodio se na hodniku Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Došao sam po rezultate jednog teškog ispita i susreo se s dva blistava plava oka pred kabinetom. Njihovu sam vlasnicu znao i prije, ali pokazivala je potpunu nezainteresiranost, unatoč mojem trudu da privučem pozornost. Međutim, tog se dana dogodila neka kemija, počeli smo razgovarati, a nakon toga i izlaziti. Hodali smo dva mjeseca kada sam je zaprosio na Kamenitim vratima na Gornjem gradu.
Story: Otac ste šestogodišnje Tene i četverogodišnjih blizanki Dore i Marije. Jeste li strogi?
Nemam prostora biti strog otac zato što preko tjedna većinu vremena provodim u redakciji, ali se vikendima trudim potpuno posvetiti obitelji. Živimo u Samoboru, koji je idealan gradić za obitelj; idemo na izlete, šetnju, kremšnite... Bio bi grijeh to ne iskoristiti.
Story: Kako se snalazite s četiri žene u kući?
Prijatelj se našalio da ću morati kupiti mužjaka retrivera da imam neko muško društvo. Blažen sam među ženama, imam četiri šefice u kući. Supruga drži ne tri, nego četiri kuta u kući i istodobno piše doktorat iz književnosti. Ujedno je oštra kritičarka emisija koje radim. A cure su se naviknule gladati tatu na televiziji i slušati na radiju. Dapače, kada netko komentira moje radno mjesto, jasno daju do znanja da to smatraju svakodnevnim banalnim poslom. Ali zato ponosno i sa sjajem u očima svima govore da njihova mama radi u školi.
Razgovarala Ana Lukiček
Snimio Dražen Kokorić
