Prije šezdeset godina u Texasu, točnije 27. kolovoza 1961, rođen je dječak Thomas Carlyle Ford u tom trenutku neizmjerno važan isključivo svojoj obitelji i bliskim ljudima svojih roditelja, no tijekom nešto više od 18 godina svog života Tom Ford postaje nezamjenjivo ime na modnoj sceni, neizmjerno važno svakome tko se razumije u svijet mode i ljepote.
Modni kreator, redatelj, dizajner namještaja - sva ta zanimanja krase ovog osebujnog Amerikanca čiji uspjeh seže u početke osamdesetih godina prošlog stoljeća, još dok je kao student sam po kući renovirao stari namještaj i majci dijelio savjete što da odjene. Iako je dva fakulteta vrlo brzo pri upisu odbacio, to ga nije spriječilo da sreću u profesionalnom smislu pronađe u cijenjenoj dizajnerskoj školi Parsons u New Yorku gdje, unatoč smjeru mode i dizajna, Ford odlučuje upisati smjer arhitekture i uređenja interijera.
'Da me roditelji nisu odgajali u vrlo slobodnom duhu, sigurno bi moj život otišao u nekom drugom smjeru. Ovako sada živim ono što volim i želim. I hvala mojim roditeljima na tome', izjavio je dizajner jednom prilikom.
'Živim točno onako kako sam planirao kad sam imao pet godina. Život mi se promijenio i donio mi stvari koje nisam očekivao i svaka od njih je bila različita. Mislio sam da će mi materijalne stvari donijeti sreću, ali nisu, no tijekom svega sam naučio što je važno, a što nije', otkrio je ovaj kreativac.
'Odrastao sam u Novom Meksiku, a što sam stariji, imam manje potrebe za suvremenom kulturom i velikim gradovima i svime čime smo bombardirani, a uostalom, svoju sam mladost proveo u gradu snova mnogih ljudi. Sada sam daleko sretniji sam, na svom ranču usred ničega gledajući bubu kako nosi lišće po travi, slušajući tišinu, jašući konja i boraveći na otvorenom', priznao je.
Nakon što je diplomirao, Ford je na razgovorima za posao govorio gdje je studirao, ali nikada nikome nije otkrio da je, umjesto dizajna, diplomirao arhitekturu. Tako je u renomiranoj modnoj kući Chloé dobio svoje prvo zaposlenje, u odjelu za odnose s javnošću.
- Fakultet i sama arhitektura jako su me umarali, a jedinu mi je sreću predstavljala činjenica što se sve što sam ikad skicirao i projektirao lako moglo pretvoriti u odjevni predmet - otkrio je.
Unatoč nedostatku iskustva u modi, ali zbog silne ljubavi i smisla prema tom poslu, Ford je svaki dan tijekom mjesec dana nazivao američku dizajnericu Cathy Hardwick u nadi da će mu osigurati posao u svojoj tvrtki za sportsku odjeću. Hardwick je na kraju pristala razgovarati s njim te se prisjetila anegdote s prvog susreta.
'Nisam namjeravala pružiti mu priliku. Pitala sam ga tko su mu omiljeni europski dizajneri, a on je rekao Armani i Chanel. Mjesecima poslije pitala sam ga zašto je to rekao, a on mi je odgovorio: “Zato što si ti na tom razgovoru nosila Armani i Chanel”', prisjetila se Hardwick koja je Fordu dala mjesto pomoćnika u dizajnu. Vrlo brzo nakon stažiranja kod Hardwick, Ford je prešao u modnu kuću Perry Ellis, gdje je upoznao legendarnog Marca Jacobsa koji je u to vrijeme obnašao funkciju predsjednika te modne kuće. No ni tamo nije imao dugo mira pa je nakon dvije godine u toj modnoj kući odlučio napustiti američku modu i otputovati u Europu.
'Budući da sam htio postati dobar dizajner, morao sam otići iz Amerike. Moja me kultura kočila. Previše je toga u Americi neukusno. Europljani, za razliku od njih, cijene stil', izjavio je jednom prilikom.
'Perfekcionist sam. Ovaj je posao na neki način bildanje ega. Nema ništa ljepše nego biti dizajner i reći: “Ovako se trebate odijevati, a ovako bi trebali izgledati vaši domovi, a svijet bi trebao biti ovakav.” No svjestan sam da je to sve na neki sulud način ujedno i farsa', priznaje.
U vrijeme kad je talijanska modna kuća Gucci imala financijskih poteškoća i nastojala ojačati svoju žensku konfekciju u sklopu potpunog remonta robne marke, tadašnja kreativna direktorica tvrtke Dawn Mello početkom devedesetih angažirala je Forda kao glavnog dizajnera ženske mode pa se Amerikanac napokon preselio u Europu, odnosno u Milano.
'Razgovarala sam s mnogo ljudi, a većina nije htjela posao i onda se američki dizajner preseli u Italiju kako bi se pridružio tvrtki koja nije bila samo marka. To je bilo prilično rizično', izjavila je Mello.
Ford i njegov dugogodišnji partner, modni novinar Richard Buckley, preselili su se u Milano tog rujna 1990. godine kad je Gucci ponovno zasjao u punom sjaju, i to zahvaljujući upravo Teksašaninu. Njegova uloga u Gucciju brzo se proširila i na druge segmente osim ženske konfekcije te za samo šest mjeseci rada u Gucciju počeo je dizajnirati i mušku konfekciju, ali i cipele. Preuzeo je i brigu o oglašavanju i javnom imidžu kompanije, koji je dolaskom Forda doslovno procvjetao. Jedna od poznatih kampanja bila je i ona ‘Public Enemy’ koju je 2003. godine snimio Mario Testino.
'Oglašavanje je, naravno, važno jer je ono konačni dizajn. To je posljednji sloj koji govori klijentu što nudite', znao je isticati Ford čije su kampanje nerijetko bile proglašavane najkontroverznijima.
Intimna frizura u obliku slova ‘G’ na manekenki Carmen Kass šokirala je svijet, a zanimljivo je i da je od 18 najkontroverznijih modnih kampanja ikad, prema izboru jednog internetskog portala, čak pet odnio upravo Tom Ford. Ovaj modni velikan ili privlači ili iritira publiku pa ga modna publika ili voli ili zaobilazi u širokom luku. Žensko tijelo redovito prikazuje seksualno, vrlo eksplicitno, a muškarce kao vladare nad ženskim spolom, čime je na sebe navukao i negodovanje brojnih feministkinja. Ni pobune protiv njegovih kampanja nisu ga navele da promijeni smjer, nego je i dalje provocirao gdje god se pojavio.
'Nikad nisam upotrebljavao naziv pornochic. To je kovanica koju treba ostaviti vremenu u kojem je nastala. Danas je modi potrebno udahnuti više senzualnosti, a to je nešto potpuno drukčije od agresivne seksualnosti koja je promovirana devedesetih', ističe.
'Moja je baka bila prva žena za koju sam pomislio da je lijepa. Bila je nevjerojatno elegantna, imala je dugačku kosu, velike oči i grudi. Imao sam vjerojatno tri godine, ali ona je bila poput lika iz crtića. Uletjela bi u naš život s poklonima i kutijama, a uvijek je super mirisala i izgledala. Očarala me kao žena', otkrio je i dodao da mu je ona muza kad dizajnira.
'Ima mnogo dizajnera koji su puno talentiraniji od mene, ali oni možda nemaju moju strast koja me pokreće, možda neće raditi toliko naporno, možda nemaju fokus, želju. Morate imati talent, ali i upornost jer na kraju dana, ako hlače koje dizajnirate ne čine da nečije zadnjice izgledaju sjajno, neće ih nitko kupiti. Vrlo je jednostavno', tvrdi.
Gucci je pod Fordovom kreativnom palicom ponovno vratio stari sjaj kakav je ova talijanska modna kuća imala u osamdesetim godinama, a osim toga, 1999. godine Ford preuzima odgovornost i za ready-to-wear kolekciju francuske kuće Yves Saint Laurent, koju je tada kupila Gucci grupacija.
'Moda je i sredstvo zavođenja. Komad odjeće često može biti sugestivniji i izazovniji nego nago tijelo. Prednost je odjeće što prikriva naše nedostatke i ističe prednosti. Usto, fine tkanine i luksuzni materijali omogućuju intenzivno taktilno iskustvo, potiču na dodir, čine vas vrlo senzualnima', izjavio je.
Unatoč lovorikama na kojima je Ford u tom trenutku živio, sam Yves koji je bio glavni dizajner couture linije, nikad nije bio zadovoljan Fordovim modnim izričajem. Iako je kuća Saint Laurent pod Fordom oživjela, do kraja svog života Saint Laurent nije priznao ovog vrhunskog kreativca kao kvalitetnog dizajnera.
- Nijedan komad odjeće ne simbolizira ženstvenost. Najvažnije je pokazati što imamo, istaknuti svoje vrline. Usuditi se pokazati noge ako su lijepe, ključnu kost, rame, dekolte... Ono što je najljepše kod ženstvenosti jest znati što pokazati, a što prikriti - kaže dizajner.
Iako je na poslovnom planu iz dana u dan bio sve uspješniji, Ford se godinama borio protiv svojih unutarnjih demona, depresije zbog koje bi često, kad ne bi radio na novim kampanjama i kolekcijama, tonuo u paklu droge. Rad i po 18 sati na dan utjecao je na dizajnera pa je neko vrijeme sve češće posezao za različitim drogama. U razdoblju dok je radio za Gucci nerijetko bi razmišljao i o suicidu.
- Čini ti se kao da je u tvom životu sve predivno, samo je toliko toga. Zvučat će grozno, ali kada imate toliko toga predivnog, to više i nije predivno jer nemate vremena u tome uživati - otvoreno je progovorio o problemima i svemu s čime se u sebi sukobljavao još od djetinjstva.
Nekoliko je puta zatražio i stručnu pomoć, odlazio na rehabilitacije, a uz njega je uvijek vjerno stajao njegov 13 godina stariji suprug Richard Buckley. Iako tvrdi da je monogamija vrlo umjetna tvorevina, on je svome partneru vjeran već pune 34 godine.
'Mislim da se pri odabiru partnera važno pouzdati u intuiciju. Richardove duhovne i karakterne kvalitete, koje su me snažno privukle, uočio sam već tijekom prvog susreta. Ne znam može li se generalizirati da je za uspješnu vezu potrebna usklađenost afiniteta, no u našem slučaju ona se jednostavno dogodila. Ako s nekim osjetite snažnu povezanost, treba je pažljivo čuvati i uvijek biti budan. Veza zahtijeva neprekidan napor, no to i zaslužuje', opisuje Tom Ford.
U dobru i zlu, tako je doslovno u životu Toma Forda i njegova supruga Richarda, s kojim se upoznao 1986. godine, još dok je Buckley pisao za magazin Women’s Wear Daily. Od tada su nerazdvojni. Richard se s njim preselio i u Italiju, bio uz njega dok je Ford bio na odvikavanju od droga, a Tom mu je uzvratio brigom kad je Buckley bolovao od zloćudnog tumora.
'Na početku naše veze ja sam bio komunikativan, ekstrovert, a on introvert, no ako biste nas upoznali danas, pomislili biste drukčije. Ako Richarda pozovete na zabavu, on će biti oduševljen. Ja sam više za večere s četiri do šest bliskih ljudi', izjavio je jednom.
Godine 2012. par je dobio sinčića Alexandera Johna Buckleyja Forda kojeg im je na svijet donijela surogat-majka.
'Ako ikad budem imao djecu, to nitko neće doznati prije nego što se rode. I nitko neće nikada vidjeti to dijete jer ga sasvim sigurno neću koristiti kao oružje za privlačenje medija. Ako budem imao dijete, nećete ni znati da ga imam, možda ćete ga vidjeti kad mu bude 18 jer ću ga držati podalje od svjetla reflektora' izjavio je.
No ni dugoiščekivano rođenje njegova sina i sreća u braku nisu mu donijeli potpuni mir i izlazak iz depresije.
'Uvijek sam želio djecu, ali utrka za karijerom i vječnim problemima gurnuo je moj san o djetetu u drugi plan. Kad se Jack pojavio u našoj obitelji, to je nadimak Alexandera Johna, bio sam u ozbiljnoj depresiji i nisam se mogao kontrolirati. Najgore je što sam dopustio da budem blizu djeteta u tako neprimjerenom stanju. Teško mi je shvatiti da sam ga jednom ispustio na stubama, a u drugoj prilici slučajno ga spalio cigaretom', prepričao je svoje mučne trenutke.
Ne skriva da je idealizirao roditeljske dužnosti te nije razumio sve odgovornosti, ozbiljnost i složenost koje očinstvo donosi. S vremenom je počeo shvaćati i učiti na svojim pogreškama.
'Sin je jedina osoba za koju se mogu žrtvovati. Nakon svega što me snašlo uklonio sam misli o samouništenju iz glave. Očinstvo je postalo teško, ali važna lekcija za mene', priznaje.
Ljubav prema obitelji i posvećenost poslu pokreću ovog dizajnera koji ove godine slavi 14 godina od osnutka vlastitog brenda. Danas kuća Tom Ford ima više od 140 trgovina diljem svijeta, a prosječna godišnja zarada korporacije je oko milijardu dolara. No odjeća unutar brenda Fordu već dulje nije bila u prvom planu, nego je u suradnji s kućom Estée Lauder pokrenuo vlastitu liniju dekorativne kozmetike i parfema. Prvi parfem Black Orchid iz 2006. godine polučio je golem uspjeh, a uz njega danas ima 67 parfema sa svojim potpisom. Uz njegove se kampanje, naravno, vežu kontroverze pa je reklama s golom Sophie Dahl bila zabranjivana.
'Beauty proizvodi jedna su od mojih velikih strasti jer su izvanredan katalizator. Na njima sam mnogo radio, silno sam se posvetio tome da napravim iznimnu paletu sjenila i lakova sjajnih boja koji dopunjuju proizvode za njegu i ljepotu. Vrlo sam sretan prijemom. Neprekidno dodajem nove boje. Nikad mi nije bio cilj kreirati ‘pariški miris’, nego ponuditi miris koji će odgovarati ukusu kozmopolitske klijentele. No valja priznati da Francuska ima dugu tradiciju kad je riječ o mirisima i ona je utjecala na mirise u cijelom svijetu', dodaje kreativac poznat po odijelima i naočalama koje nosi i koji su s vremenom postali njegov zaštitni znak.
'Tamna odijela definitivno su moja uniforma, i na poslu i za izlazak u grad. Ali, naravno, imam i odjeću prikladnu za pješačenje po brdima oko Los Angelesa, za jahanje na ranču u Santa Feu. Vikendom obično nosim isto što i tijekom tjedna. Navečer se svučem, odjeću bacim na pod i ujutro je pokupim te ponovno navučem. Ne opterećujem se izgledom osim za izlaske. Ima dana kad je bolje da ne vidite kako izgledam', priznaje ovaj umjetnik koji sve što dotakne pretvara u zlato. I to doslovno.
Kolekciju ruževa Lips and Boys, prvi put izdanu 2014. godine, rasprodao je putem interneta u dvije minute. Ford je svaku nijansu ruža nazvao po nekom od muškaraca koji ga inspiriraju, a najtraženiji je bio ruž nazvan po omiljenom mu glazbeniku Drakeu.
I u svijetu filma ovaj 60-godišnji Amerikanac ostavlja neizbrisiv trag. Od dva filma koje je režirao, ‘Samac’ iz 2009. godine i ‘Noćne životinje’ iz 2016. godine, glumci Colin Firth i Michael Shannon bili su nominirani za Oscar.
'Volio bih ujediniti dvije karijere, dizajnersku i redateljsku. Idealno bi bilo snimiti film svake tri-četiri godine. Divno je ploviti između ta dva posla', izjavio je Ford koji kaže kako bi ga nasmijalo da netko snimi film o njemu.
'Ne mislim da moj život zaslužuje film. Moja biografija? Publika bi zaspala', kaže kreativac, a mnogi u svijetu koji cijene njegov rad ne bi se složili s tom tvrdnjom.
Kao ključ uspjeha navodi sreću, a za recept dobrog izgleda tu su ipak geni i odricanja, kaže, odradili svoje.
'Sreća se čita s lica. Ako ste dobre volje i pozitivni, i u poznijim ćete godinama izgledati mladoliko. Dakako, dobri geni pomažu dobrom starenju, kao i posvećivanje brige svome tijelu te, naravno, mnogo vježbanja. Ako me pitate jesam li ikad bio na plastičnoj operaciji, moj je odgovor nisam. Stavio sam botoks i restylane, ali to ne nazivam operativnim zahvatima', priznaje i dodaje.
'Živim svaki dan onako kako želim. Sad sam nešto stariji pa lakše biram što želim raditi, ali vjerujte mi, za to vam ne trebaju ni novogodišnje, a ni rođendanske odluke', zaključuje svestrani dizajner.
