Kad ste mladi novinar i započinjete svoju karijeru, htjeli ne htjeli kroz neko vrijeme ćete poželjeti da vaš glas čuje veći broj ljudi.
Put koji se samim time nameće jest onaj koji vodi ka nacionalnimtelevizijama. Jednom kad vam pođe za rukom realizirati svoje želje, pokrenuli ste nešto o čemu niste mogli sanjati ni u najluđim snovima. No umjesto da na početku otkrijemo što točno, donosimo priče onih koji su iskusili sav 'sjaj' televizijskog svijeta...
Vodili smo se tom niti vodiljom pa odlučili istražiti gdje su nestala nekad popularna TV lica...
Daniel Delale
Pričati o televizijskim zvijezdama, a ne dotaći se Daniela Delalea, dugogodišnjeg urednika Red Carpeta, najpopularnije showbiz emisije koja se ikad pojavila u okvirima Lijepe Naše, bilo bi kao da ste nakanili skuhati juhu, ali imate samo vodu. Daniel je pronašao vremena u svom rasporedu da nam odgovori na nekoliko pitanja.
Kakav je bio tvoj put nakon Red Carpeta i In Magazina, nedostaje li ti ekipa s kojom si tamo surađivao i što je najvažnija lekcija koju si dobio na tim projektima?
'Moj put nakon spomenutih projekata je bio vrlo živahan. Na Novoj TV sam proveo skoro 11 godina i nekako mi se činilo da sam premlad da se skrasim tamo do penzije. Želio sam istraživati tržište, premda me netko nije tjerao s Nove, direktori su me željeli zadržati, ali da mi je vlastita majka rekla ''ostani'' mislim da ni nju ne bih poslušao i napravio bih po svom. Ekipa s kojom sam radio je bila divna, naravno da sam se zanosio u tim mladim godinama da ćemo mi nešto zauvijek ostati u kontaktu, piti kave, biti frendovi no u stvarnom životu to nije tako, to sam kasnije shvatio i dobro da jesam. Sve je to zapravo normalno, svi nekako krenu svojim putem. I dalje mislim da smo radili posao kakav nakon nas još nitko nije odradio, a to je imati pred svojim mikrofonom i kamerom regionalne, ali i većinu svjetskih celebova. Jedno vrijeme gledanost nam je bila na razini prijenosa nogometnih utakmica kada igra Hrvatska i naprosto smo uživali u proizvodnji emisije. Mi smo se samo dobro zezali i pokušali to prenijeti na ekran. A nakon Nove TV bilo je tu jako puno medija, projekata i svega. Zapravo uvijek sam tu negdje prisutan, malo sam se ''sklonio'' na Internet i radio sam razne video formate na YT, tamo je malo mirnije, posebno ako si godine i godine proveo u primetimeu Nove TV kao udarno lice. Lekcije koje sam naučio su razne evo nekih:
1. Ne zanosi se ljudima.
2. Šefovima nikad dosta gledanosti, nikad nije dovoljno.
3. Neke stvari si mogao i drugačije.
4. Manje je više, posebno u novinarstvu, bez nepotrebnog nabrijavanja ionako nabrijane situacije.
5. Kad si ''faca'' i kad si na ekranu imaš puno prijatelja, kada više nisi - svi nestanu, ostanu samo pravi. (nije da sam plakao za njima)
6. To što te zovu neki celebovi, koji te ne bi na ulici pozdravili da nisi to što jesi, je zato jer te trebaju.
7. Jedino bitna je obitelj.
8. Nakon pada ide ustajanje, pa opet pad pa opet ustajanje.
9. Danas jesi sutra nisi.
10. Konačno si shvatio tko su dobri, a tko loši ljudi u TV okruženju.
11. Ne žele ti svi dobro iako imaju masku kao da žele.
12. Čuvaj se nekih i kad darove nose.
13. Bez očekivanja molim.
Bi li se ikada vratio na nacionalnu televiziju (HRT, RTL, Nova) ili ti je suradnja koju trenutačno imaš ugodnija?
'Bih, zašto ne, samo treba imati dobar projekt. Nije da me nisu zvali sa svih televizija da se vratim opet u nekom obliku, ali nisu se poklopile stvari, osoba koja je prošla sito i rešeto na televiziji ne vraća se na nju pod svaku cijenu. Na televiziji sam doživio svašta, od smijeha do suza, to je iznimno stresan posao i jednom ću sva ta televizijska posla pretočiti na papir u obliku knjige. S toliko materijala i informacija baratam, već imam neke skice, dakle počeo sam pisati. Nije mi namjera nikoga prozivati već uvesti ljude u sve ono što se događa iza kamera, rat za TV lica, rat za gledanost, intrige, spletke, znoj, krv i suze. Ne mislim ići na nikoga osobno niti bilo koga imenovati, ali mislim opisati neka jako dobra i neka jako traumatična iskustva sa šefovima, kolegama, vlastitim razočaranjima, fejk odnosima, a oni će se već prepoznati, možda!'
Što misliš kakva je generalno budućnost televizije?
'Budućnost televizije je dobra, kod nas ljudi još uvijek najviše konzumiraju televiziju. Kvaliteta programa bi mogla biti bolja, previše se ide na ziher forme odnosno licencni program, izostaje domaće autorstvo i domaće emisije, barem na komercijalnim televizijama, ali to je njihov put i njihova strategija. Mislim da se može napraviti pametan balans licenci i autorskih emisija. Ne želim vjerovati da ćemo još narednih nemam pojma koliko godina gledati stupidne namještene reality emisije i takozvane domaće dramske serije odnosno sapunice. Televiziju konzumiram ciljano kada je konzumiram, više sam se okrenuo streaming servisima i američkoj televiziji, no za budućnost televizije se ne bojim sa mnom ili bez mene, jer kad jednom odradiš projekt kao što je Red Carpet gdje imaš mogućnost snimanja u cijelom svijetu i imao si intervju s Ronaldom tri puta, Angelinom Jolie, Bradom Pittom i svom silom stranih zvijezda, zabavljao ljude i s nekim balkanskim osobenjacima, jer zašto graditi neku paralelnu stvarnost, onda ti je sve ovo danas pomalo smiješno.'
Boris Banović - Fashion Guru
BorisBanović je diplomirao je dizajn na Tekstilno tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a dodatno je obrazovanje stekao u Londonu. Po povratku iz Velike Britanije radio je kao 'buyer', odnosno osoba koja odabire kolekcije za vodeće hrvatske modne kuće. Svoju prirodnu sklonost primjećivanja 'neusklađenosti' i oštrog komentiranja iste, razvio je kao kolumnist jednog hrvatskog portala, potom se po istom poslu preselio u tisak, a zatim i na televiziju, gdje je u Red Carpetu Nove TV iz tjedna u tjedan secirao i bez dlake na jeziku komentirao modni izričaj zvijezda. Na kraju svake godine sastavljao bi i Top listu najbolje i najgore odjevenih. Nakon odlaska s Nove TV na neko vrijeme gubi mu se trag u medijima. U njima je opet zabljesnuo na T portalu na kojem Fashion Guru perom oštrim poput britve napada modne 'prijestupnike'. Tako je nedavno gotovo 'potrgao' internet kritikom odjevne kombinacije HRT-ove novinarke, Mirte Šurjak.
Podsjetimo, Borisa je silno uzrujala kombinacija koju je Mirta odjenula za prijenos Sinjske Alke.
'Njezin stajling nije potrebno previše komentirati nego pogledati i razmisliti je li on primjeren pojavljivanju na javnoj televiziji? Je li moderan? Provokativan? Ukusan?,' napisao je, te dodao: 'Čipkasto donje rublje prekrila je vestom na duplo kopčanje, uskočila u gležnjače, nabacila tonu šminke… Eh da, koliko je ono stupnjeva bilo u Sinju u nedjelju? A vesta s jastučićima na ramenima, kao da gledam 'Dinastiju', ali onu iz 80-ih, ne ovu novu...'
Mirta mu nije ostala dužna.
'Neka svoje opaske pošalje u Milano, poznatoj talijanskoj kreatorici Elisabetti Franchi, čiju sam haljinu nosila. Iste modele nosi više talijanskih voditeljica poput Dilette Leotte. Čudi me kako modni znalac poput njega to nije primijetio. Što se gležnjača tiče podsjećam ga da sam ja na Alku išla raditi i moj zadatak uključuje da više puta pređem trkalište pokriveno pržinom i koječim zbog intervjua na različitim lokacijama. Nakon višegodišnjeg iskustva u izvještavanju s Alke znam da salonke i sandalice ne dolaze u obzir. U zanosu dalekometnog modnog pljucanja po meni iz metropole usput je ponizio i obezvrijedio manifestaciju koja je tradicija i ponos ovog kraja, nazivajući je 'vašarom' i uspoređujući s 'bacanjem kamena s ramena'. Pritom je očigledno predvidio da je Alka nematerijalna kulturna baština RH pod zaštitom UNESCO-a. Gospodinu komentiranje mog modnog izričaja nije prvi put i očigledno će se nastaviti i dalje. Ovim mu putem poručujem da bi se o njegovom stilu pisanja i zarađivanju kruha pljuvanjem po drugima itekako dalo razgovarati.'
Hamed Bangoura
Prije YouTubea, ljubitelji strane glazbe imali su Hit Depo. Godinama je to bio jedini hrvatski prozor u MTV produkciju. Uz Danijelu Trbović, vodio ga je HamedBangoura, zagrebački dečko porijeklom iz Gvineje.
U vrijeme najveće slave, Hamed je pokrenuo modnu agenciju Midiken, zaslužnu za neke od najblistavijih manekenskih karijera na ovim prostorima, a taj ga je posao s vremenom potpuno preuzeo, pa se nakon ukidanja Hit Depoa više nije vraćao na male ekrane. U medijima je prije nekoliko godina nakratko podignuo prašinu pokretanjem aktivističkog projekta Pahulje, kojeg je potom, nezadovoljan odazivom, i ugasio.
Barbara Radulović
Godine 2002. hrvatski je TV eter svjedočio dotad neviđenom fenomenu - u sklopu natjecanja "Story SuperNova" (prvog izdanja za nova TV lica) pronađen je velik broj mladih ljudi koji su se potom razbježali u potrazi za TV projektima. Jedna od uspješnijih lica bila je Barbara.
Vodila je neke emisije na Novoj TV, a onda postala zaštitno lice CMC-ja, prve hrvatske glazbene televizije. Čitatelji Indexa 2007. su je godine proglasili i najljepšom Hrvaticom. No svjetla reflektora Barbari nisu odgovarala, pa se povukla iza kamere. Danas povremeno snima reklame i posuđuje glas za crtiće.
Marin Tironi
Pobjednik Story Super Nova showa bio je MarinTironi, koji je prije petnaestak godina bez problema pomeo konkurenciju. Tironi je bio posve drukčiji, a upravo to je i razlog zašto ga više nema na malim ekranima. Nakon pobjede u Story Supernovi kratko je vodio "Red Carpet", a onda prešao na HRT, u kojem se prema mišljenju gledatelja odlično snalazio kao voditelj kviza "Upitnik". Zatim je otišao na CMC, a onda je kao fotoreporter završio iza kamere.
Tanja Tušek
Tanja je poznata postala bez progovorene riječi. Bila je hostesa koja otkriva slova na ploči 'Kola sreće'. Nakon godina provedenih s Oliverom Mlakarom, Tanja je napredovala i postala voditeljica, nakon čega se onda se povukla iza kamera i već godinama radi kao urednica.
Jurica Radović
JuricaRadović zabavljao je gledatelje In Magazina svojim prilozima do 2012. godine. Njegovi makeoveri ne samo da su zabavili publiku, već su pomogli i onima koji nisu imali ideje, a ni novaca za 'novo ruho'.
'Od 2008.mogu reći da neprestano radim na nekoj televiziji. Od 2008. do 2012. godine radio sam na Novoj TV, kao novinar reporter, nakon toga sam otišao u produkciju, dosta mi je bilo pokazivanja na televiziji, htio sam vidjeti kako bih uređivao neke projekte. Tako sam otišao na RTL, gdje sam radio na Annu, bio sam glavni urednik Kviza 5 na 5, radio za neke druge produkcijske kuće koje su surađivale s RTL-om', ispričao nam je Jurica, otkrivši nam nedostaje li mu televizija: 'A Bože moj, televizija vam uđe pod kožu. kad radite u tom svijetu budete u potpuno nekom... Kako da to slikovito kažem... Kao da radite pod nekom staklenom kupolom i unutar tog nekog svojeg svijeta u kojem se događaju čudesne stvari, a život izvan kupole brzo teče dalj, a u jednom trenutku kad izađete iz te kupole i okrenete se oko sebe, kažete: 'Bože sveti, di sam ja i što sam postigao, osim toga što sam na ovoj televiziji bio? Tako je i meni bio. Trenutak kad sam shvatio da mi ne treba televizija kao takva bio je kad sam se našao s pokojnim Sinišom Svilanom koji mi je rekao riječi koje nikad neću zaboraviti: 'Jurice, tebi ne treba televizija, ti jesi televizija'. Te njegove riječi su me kasnije potaknule da promijenim sve. Da se ostavim svih tih 'dobro plaćenih' poslova i napravim veliki korak - otisnem se u nešto potpuno nepoznato. U jednu ruku to je bila ludost, a u drugu - najbolja stvar koju sam mogao napraviti. Pronašao sam veliko tržište u Beogradu i pokušao svo svoje znanje koje sam stekao kroz televiziju i kontakte pretočiti u nešto vrijedno. Radio sam popularne makeovere za Novu TV, pa sam se zapitao zašto to ne bih radio za svoju firmu? Otvorio sam vlastitu agenciju za digitalni marketing. Uglavnom radim s liječnicima koji se bave estetskom kirurgijom, stomatologijom, antiageingom i izrađujem video content, specijalizirane video sadržaje za njihove poslove, a vlasnik sam i portala koji se bavi istom tematikom', ispričao nam je vječno nasmijani Jurica.
Zaključak?
Nacionalne televizije su katkad poput Zeusa - jedu svoju djecu. Ili barem to pokušavaju. No ono čega nisu svjesni oni koji, kreativcima poput ovih gore navedenih, pokušavaju krojiti sudbinu jest da se kreativnost ne može ubiti. Ona će naći svoj put. Jer ima svoj glas. I snagu o kojoj oni koji se bave isključivo brojevima mogu samo sanjati.