Unatoč naletu emocija, neprospavanoj noći, prisustvu najbližih i pripremama za daljnje utrke na Zimskim olimpijskim igrama, naša dva najbolja skijaša, 30-godišnji Ivica Kostelić i 23-godišnji Nat­ko Zrnčić Dim, odlučili su izdvojiti vrijeme kako bi s nama podijelili dojmove samo dan poslije vrlo važne utrke. U superkombinaciji održanoj prošle nedjelje Ivica je oko vrata stavio srebro, a njegov je kolega uspješno završio na 20. mjestu. Kako skijaši slave, što ih opušta te pomažu li si međusobno izvan sporta, primjerice, u kompliciranim ljubavnim situacijama otkrili su nam u jednom od rijetkih slobodnih trenutaka koje imaju dok su u Vancouveru. Story: U Kitzbühelu ste obojica ostvarili najbolje rezultate u karijeri. Kako ste to proslavili? Ivica: Uz čašu šampanjca nakon pobjede i petog mjesta u kombinaciji. Natko: Nazdravili smo čašom Baileysa jer zbog gustog rasporeda nismo imali vremena za pravu proslavu. Čekat ćemo kraj sezone. Story: Kakav je osjećaj stajati na postolju? Ivica i Natko: Predivan. Pogotovo kada stojimo zajedno. A kroz glavu nam prolaze misli poput: “Uspio sam! Kako je dobro sta­jati gore s najboljim skijašima...” Story: Možete li nakon pobjede zaspati normalno ili ste još pod naletom adrenalina? Ivica: Pod naletom sam adrenalina. Natko: Nisam još pobijedio, ali nakon velikog rezultata ponekad sam preuzbuđen da bih odmah zaspao. Story: Što očekujete od nastupa na Olimpij­skim igrama? Je li došao trenutak da vas obojicu vidimo na pobjedničkom postolju? Ivica: Nadam se. Moj je cilj medalja. Natko: Očekujem potvrdu rezultata koje sam da sada ostvarivao u Svjetskom kupu. Vri­jeme će pokazati je li sada pravi trenu­tak za to. Možda je i nezahvalno to očekivati zbog izrazi­to jake konkurencije, ali bi bilo jako lijepo. Story: Kako se opuštate prije natjecanja? Imate li neke rituale? Ivica i Natko: Trenutačno su ritua­li slušanje pjesama ‘Are We Human’ The Killersa i ‘I Gotta Feeling’ Black Eyed Peasa, a dan ranije radimo stabilizaciju trupa, sviramo gitaru i pjevamo neke omiljene pjesme. Story: Kakav je vaš stav o dopingu? Ivica i Natko: To je najveće zlo suvremenog sporta. Pobjeda koja nije stečena na pošten način doista ne vrijedi ništa. Story: Na skijašku je stazu u Whis­tle­ru tijekom treninga zalutao ris. Jeste li se vi ikad susreli s nepoželjnim gostima na stazi? Ivica: Imao sam susret s vjevericom koja mi je pretrčala preko staze. Natko: Nisam se nikada susreo s tako nečim, ali je moj prijatelj Ivan Ratkić imao bliski susret s divokozom koju je jedva izbjegao. Da je došlo do sudara, moglo je završiti kobno. Story: Kako se pogibija gruzijskog sanjkaša odrazila na vas i ostale sudionike Igara? Ivica: Bio sam šokiran tom tragedijom. Natko: Grozna tragedija zbog koje sam bio užasnut. Mislim da je potrebno povećati sigurnosne mjere. Story: Jeste li ikad bili u opasnoj situaciji? Ivica: Da, često. Natko: Svakodnevno se nalazim u opasnim situacijama. Story: Kako trenutačno izgleda jedan vaš dan u Vancouveru? Ivica i Natko: Teško je reći jer je svaki dan drukčiji. Smješteni smo u Whistleru, gradiću koji je na dnu skijališta i spavamo u apart­ma­ni­ma kod ciljne arene. Budimo se ovisno o obve­zama taj dan. Skijanje je uglavnom prijepodne, a poslijepodne je rezervira­no za odmor, kondiciju, gledanje filmova ili či­tanje knjiga. Navečer je sastanak za sljedeći dan, tretman kod fizioterapeuta i pregled snimki sa skijališta nastalih taj dan. Spavanje je dosta rano, već oko 21.00. Story: Što radite u slobodno vrijeme? Ivica i Natko: Tu i tamo pogledamo neki film. Prije Kitzbühela tradicija je pogledati neki užasno loš film. Ivica: Sviram gitaru, čitam, spavam... Story: Ima li svatko svoju sobu? Ivica i Natko: Ponekad smo cimeri, a ponekad imamo svatko svoju sobu. Ovisi o mo­gućno­stima hotela i o tome kakvu rezervaciju imamo. Story: Imate li snage za izlaske? Ivica i Natko: Možda bi i bilo snage, ali kad smo na skijaškoj turneji, nemamo vremena za to jer se posvećujemo skijanju. Vrijeme za izlazak nađemo kad smo u Zagrebu, i to uglavnom ljeti, kad nije skijaška sezona. Story: Kako se skijaši zabavljaju? Ivica: Raspašoj. Natko: Dobra svirka, poneko piće i dobro društvo prijatelja i djevojaka. Story: Odmalena ste puni obveza. Jeste li ika­da poželjeli odustati od takvog načina života? Ivica i Natko: Nikad nismo poželjeli odustati, ali je istina da je bilo teških trenutaka. Story: Možete li se prisjetiti kad ste osvijestili da se odricanje isplati? Ivica: Da, hvala Bogu mogu se sjetiti mnogih takvih trenutaka. Natko: Svaki put kad uživam u onome što radim, a to je često, i kad sam sretan. Također kad se popnem na postolje ili napravim neki dobar rezultat jer tada se sve teško zaboravlja. Story: Na putovanjima ste če­sto zajedno. Ka­ko se slažete? Ivica: Natko je jedan od mojih najstarijih prijatelja, smatram ga mlađim bratom. Natko: Svi se slažemo jako dobro. Atmosfera u ekipi je odlična, a također sam u dobrim odno­sima i s kolegama iz drugih reprezentacija. Ve­dra sam osoba i svima pristupam s pozitivnim stavom pa mi se to i vraća u istoj mjeri. Story: Družite li se i privatno? Ivica: Da. Natko: Privatnim smatram i ovo druženje na skijanjima jer ipak najviše vremena zajedno provodimo izvan Zagreba. Ali družimo se i kad smo kod kuće. Story: Što vam najviše nedostaje na putu? Ivica: Hrvatska. Natko: Obitelj i prijatelji, grad i zemlja. Story: Koliko se često čujete s voljenima? Ivica: Gotovo svakodnevno. Natko: Svaki ili svaki drugi dan. Story: Bi li vam bilo lakše da su najdraži i obi­telj uz vas ili vam to otežava koncentraciju? Ivica: Lijepo je kad su uz mene, ne smeta mi to, znam se usredotočiti. Natko: Bilo bi najbolje kada bi stalno putovali s nama, ali to je nemoguće. Story: Dajete li jedan drugome savjete vezano i za ljubavni život? Ivica: Da. Natko: Često pričamo o stvarima nevezanim uz skijanje, pa tako i o ljubavnom životu. Story: Natko, koji je najbolji savjet koji si ikad dobio od Ivice? Skijaj kao na treningu na Hintertuxu. To je bilo uoči slalomske vožnje na našem prvom zajedničkom postolju u Val d’Isè­reu. Story: Svađate li se ponekad? Ivica i Natko: Nikad se nismo posvađali, ali ponekad dođe do prepirke zbog oprečnih stavo­va o nekoj nevažnoj temi. Story: Postoji li među vama sportsko rivalstvo? Radujete li se uspjesima jedan drugoga? Ivica: Uvijek. Kad je netko is­pred mene, tome se veselim, pa to valjda nije rivalstvo. Natko: Rivalstvo svakako postoji, uvijek nastojimo pobijediti jedan drugoga, ali radujemo se svaki put uspjehu onog drugog. Story: Hoće li ova sezona i zbog čega biti presudna za vašu daljnju karijeru? Ivica i Natko: Svaka je sezona presudna, ali nikada ne umanjuje stare uspjehe.

Razgovarala Nikolina Kunić Snimke AP, Getty, Story press