Uz njezino se ime odmah povezuje pojam ‘seks i grad’, i to ne samo zbog knjige kolumni koja je postala jedna od najpopularnijih serija, poslije i film, nego i zbog potpuno novog trenda nastalog 1990-ih, samostalnih samosvjesnih slobodnih žena koje postaju lovci, a ne lovine. Ona je Candace Bushnell i uskoro će objaviti ‘Carriene dnevnike’, prvu od dviju knjiga o odrastanju glavne junakinje ‘Seksa i grada’. Iako bi se možda očekivalo da se rodila u Velikoj Jabuci, Candace Bushnell ondje je došla tek sa 19. Rođena je 1. prosinca 1958. u gradiću Glastonburyju pokraj New Englanda, kao najstarija od tri kćeri Calvina Bushnella, inženjera koji je patentirao gorivu ćeliju, koja je omogućila pokretanje Apolla, i Camille, turističke agentice koja se poslije posvetila djeci. Bila je to dobrostojeća obitelj u dosadnom gradiću. - U mom gradu nije bilo pisaca, ali ja sam obožavala pričati priče. Sa sestrama sam uvijek okupljala djecu iz susjedstva i onda bismo postavili neku predstavu. Nagovarale smo dečke da se urede samo za nas. Ali zapravo je najzabavnije bilo kad sam se skrivala u grmlju i špijunirala susjede pa bih to poslije zapisivala u bilježnice i tako su nastajale priče - rekla je Candace koja je i nastupala u svojim malim pričama koje bi poslije ‘postavila’ na scenu. Još kao djevojčica bila je svojeglava, sve je moralo biti kako je zamislila, a s obzirom na to da je obitelj imala tri konja, svakodnevno je jahala, ali i brinula se oko životinja. - Uvijek je bila glavna, prava mala šefica u kući - rekao je njezin otac, s kojim se često svađala, pogotovo kad je bila tinejdžerica. Ona je imala svoja pravila, a otac je postavio neka potpuno drukčija koja se mladoj Candace nisu sviđala. U školi je bila slična, prgava ali dobra učenica, pa su joj svi gledali kroz prste znajući da je buntovnost zapravo samo prolazna faza. - Sjećam se da sam često na satu krišom čitala knjigu, bilo mi je jako dosadno pa sam na taj način bježala od onog što sam slušala ispred katedre - priča Bushnell. Nakon srednje škole u kojoj je imala i prvog dečka, Mikea O’Mearau (on ju je vodio na maturalnu zabavu), kratko je radila kao honorarac u ženskom časopisu. - Prvi mi je zadatak bio da našiljim sve olovke! Šef mi je rekao da to odlično radim - našalila se Bushnell koja je upisala Rice University u Teksasu, ali je odustala nakon prve godine i sa 19 se uputila u New York. - Pobjegla sam s fakulteta, shvatila sam što zapravo želim, a studiranje nije bilo u planu - otkrila je Candace koja je najprije pokušala zarađivati kao glumica. No nakon silnih bezuspješnih pokušaja, brzo je odustala od te karijere i počela razmišljati o tome kako će i gdje početi pisati. Živjela je od konobarenja, a glavna razonoda tih prvih godina u New Yorku bili su joj brojni izlasci! Svakodnevno je odlazila u legendarni Studio 54, pila, uzimala kokain i mijenjala muškarce. Jedan od prvih bio je poznati producent i fotograf Gordon Parks, koji je tada imao 58! - Upoznala sam ga na humanitarnom teniskom turniru u Houstonu, bio je jako zabavan i ugodan! A ja sam jednostavno bila premlada da bih bila ozbiljna. Jednom je nazvao kući i javila se moja mama, rekla je da je vrlo šarmantan - prisjeća se Candace, koja se ne libi pričati o dečkima. - Bio je jedan od 34 godine, živio je u potkrovlju, i ja kratko s njim. U četiri ujutro slikao je nekim čudnim strojem; baš je bio super i bila sam zaljubljena u njega. Onda je bio neki jako nizak, meni do koljena, ali to je bilo tako bez veze. Norman je bio sladak. Kad bih ga zamolila da ode po nešto, odmah bi to učinio bez razmišljanja, pa Tony Shafrazi, njega još viđam, ponekad popijemo pjenušac... - nabraja Bushnell mnoge koji su joj bili društvo tih ludih godina. Ali koliko god uživala u izlascima, nije joj bilo lako; spavala je na madracu i posuđivala novac da bi mogla platiti stanarinu. Ponekad joj je bilo tako teško da je razmišljala o povratku kući. A onda je došla sjajna ponuda - izdavačka kuća Simon and Shuster predložila joj je da napiše dječju knjigu i dobila je predujam od tisuću dolara. Iako knjigu nikad nije završila, ta joj je ponuda odškrinula vrata svijeta izdavaštva. Počela je raditi za časopise u kojima je pisala o izlascima i događanjima iz noćnog života New Yorka. - Za mene to nije bilo samo da bih bila viđena ili nešto slično. Za to je trebalo imati novca, a ja nisam bila te sreće - rekla je. Iako je pisala po manjim novinama, njezin stil i originalne teme prepoznali su u New York Observeru i 1993. ponudili joj posao. Njezine reportaže o njujorškim poznatima na rehabilitaciji u Minneapolisu sjajno su prihvaćene i ubrzo nakon toga, u studenome 1994., počela je pisati kolumnu ‘Seks i grad’. Bile su to kronike života, ljudi i priča u gradu koji nikad ne spava. Naravno, sve iz vlastitog iskustva neumorne partijanerice. Kolumna je postigla instantni uspjeh i ubrzo postala najčitanijom robom u Americi. Tada su je primijetili producenti u Los Angelesu i ponudili joj da na temelju njezinih kolumni snime seriju. Njezin bivši dečko Ron Galotti postao je Faca s kojim glavna junakinja serije Carrie Bradshaw (za koju je poslije priznala da je njezin alter ego) ima vrlo kompliciran odnos. Sve ostalo je povijest... Nakon apsolutnog hita Candace je napisala još nekolicinu chick lit knjiga poput ‘Četiri plavuše’, ‘Lipstick Jungle’ (koja je ekranizirana u ne tako uspješnu seriju), ‘Trading Up te One Fifth Avenue’, a u planu je i knjiga o Carrienu djetinjstvu. A kako je popularnost serije rasla (doživjela je šest sezona, a upravo se snima drugi film), tako je i Bushnell rastao ugled i ubrzo su je prozvali Jane Austen s martinijem. Ljubavne su se veze nizale i nakon što je postala slavna. Zbog deset godina mlađeg Engleza Stephena Morrisa čak se preselila u London i umalo se udala za njega. No ipak nije s njim otišla pred oltar, nego s devet godina mlađim prvakom New York City Balleta, Charlesom Askegardom. Bushnell je došla na dobrotvornu zabavu za koju je ulaznica stajala 15 tisuća kuna. Charles je sjedio dva stola od nje, a upoznao ih je zajednički prijatelj nakon što mu je rekla da je ponovno prekinula s dečkom i da traži nekog s kim će plesati. Do kraja večeri već su bili u klubu, plesali i razgovarali. - Kad smo se upoznali, rekla sam mu da je previsok da bi bio baletan i pitala ga je li homoseksualac. Pomislila sam da je premlad, ali onda sam mu pogledala u oči i to je bilo to - prisjeća se prvog susreta 2002. Osam tjedana poslije, na državni praznik 4. srpnja, postala je gospođa, i to kada je imala 43 godine! - Vjenčanje mi se učinilo kao prava stvar zato što je on pravi muškarac. Čak mi ni prijatelji nisu ništa rekli, ali to je zato što im je laknulo što sam se udala - u svom stilu govori književnica koja uživa u braku i svom poslu. A gledatelji u njezinim originalnim idejama.
Napisala Tamara Borić Snimke Camerapress; Getty, Wireimage
