ON JE NOVA NADA DOMAĆEG GLUMIŠTA: Igrao je u Netflixovom filmu, a djevojke će poludjeti za njim

Eugen Stjepan Višić sigurnim koracima ulazi u svijet poznatih i uspješnih glumaca.

Prošlogodišnje izdanje bilo je skromnije zbog pandemije, no ove godine dodjela Nagrada hrvatskog glumišta održana je u Hrvatskom narodnom kazalištu.  Za najbolje dramsko ostvarenje proglašena je predstava 'Matiaš Grabancijaš Dijak' u režiji Krešimira Dolenčića. 

Nagradu za najbolju glavnu mušku ulogu dobio je Siniša Popović, kojemu je pripala uloga Henrika u predstavi 'Kad svijeće dogore', dok je nagrada za najbolju dramsku žensku ulogu otišla Blanki Bart Hajoš za ulogu Majke u predstavi 'Alabama'.

Zrinka Cvitešić i Bojan Brajčić dobili su nagrade za najbolje sporedne uloge, a ono najzanimljivije su nagrade za ostvarenje mladih umjetnika. Nagrade za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina u drami ove godine odnijeli su Eugen Stjepan Višić i Dea Presečki.

S novim naraštajima dolaze i novi, mladi umjetnici čije ćemo radove i uloge tek pamtiti. Jedan od njih je svakako 25-godišnji Eugen Stjepan Višić koji je tek počeo osvajati domaću glumačku scenu.

U razgovoru za Story.hr glumac je odgovorio na pitanja poput kakav je osjećaj dobiti ovakvu nagradu, u kojem Netflixovom filmu je glumio te s kojim hrvatskim glumcem bi rado dijelio scenu.

Izvor: Privatna fotografija

Story: Što je za tebe gluma i koliko je zahtjevno biti glumac?

Gluma je za mene naprosto igra (kada su posloženi svi preduvjeti za tu igru). Sam rad na ulozi je neprestana potraga za istinom. Podrazumijeva konstantno 'kopanje' po sebi, sa sobom nosi puno upitnika, preispitivanja, traženja. Ponekad znaš zapasti u neki kanal iz kojeg ne vidiš izlaz. Te vrste 'kriza' su najzahtjevnije jer ih sa sobom nosiš za laku noć i dobro jutro dok napokon taj kanal ne probiješ. A kad uspiješ, vjerujte mi na riječ kad vam kažem da je to najbolji osjećaj! Ako dođem do toga, onda sve ide s lakoćom i tada nastupa prostor igre.

Story: Što tebi kao umjetniku predstavlja nagrada za najboljeg umjetnika glumca do 28 godina?

Nagrada kao takva je nekakva vrsta validacije učinjenog, neka potvrda iz vani. Svakako da mi je velika čast i odgovornost dobiti tu vrstu priznanja od ljudi kao što je velika dramska umjetnica, prvakinja HNK u Zagrebu Branka Cvitković. Međutim, pored svega toga, smatram kako je najvažnija potvrda ona naša nama unutar nas samih. Ono na što sam iznimno sretan i ponosan vezano uz ovu nagradu je zasigurno ogromna količina poticaja koje je nagrada izazvala kod mladih kolega i kolegica (čitam u porukama koje mi šalju) te motivacije i spoznaje da se može biti prepoznat i kada nemaš veliku kazališnu kuću i produkciju iza sebe.

Izvor: Privatna fotografija

Story: Tko te najviše inspirira od hrvatskih glumaca i s kim bi volio dijeliti scenu?

Inspiriraju me ljudi iz svakodnevice nevezano uz zanimanje kojim se bave. Puno je tu starijih kolega čiji je put inspirativan. Svakako iznimno cijenim rad i život Rade Šerbedžije. Volio bih stati na scenu sa što je moguće više različitih profila glumaca jer smatram da me svako takvo iskustvo samo obogaćuje i jača moj glumački alat. Jako je teško i nezahvalno nekoga izdvojiti ali svakako bi mi bilo zanimljivo na daskama stati s Hrvojem Kečkešom i Lindom Begonjom, a pred kamerama s glumcem Dejanom Aćimovićem.

Story: Glumio si i u jednom Netflixovom film. O kojem filmu je riječ?

Da, glumio sam u filmu 'Happy New Year' koji je uspješnica u slovačkoj i češkoj. Par dana sam snimao.

Izvor: Privatna fotografija

Story: Koja ti je najdraža uloga koju si odigrao?

Jako je teško odgovoriti na pitanje o najdražoj ulozi. Iz glumačke perspektive to je kao kada se roditelju postavi pitanje koje mu je dijete draže. Puno sam naučio od svake uloge koju sam do sada igrao. Gradeći je, a potom i 'igrajući' glumac utka udah liku i taj lik postane živ. S obzirom na to da su gluma i život neodvojivi svakim rastankom od uloge zatvaram i svoja privatna poglavlja.

Story: Kakva je situacija po pitanju mladih glumaca u Hrvatskoj? Je li teško naći angažmane, probiti se na domaću glumačku scenu?

Bivša država je s pet puta većom populacijom imala gotovo jednak broj Akademija koliko i mi sada. To je odgovor sam za sebe.

Izvor: Privatna fotografija

Story: Kakvi su planovi za budućnost? Vidiš li se u Hrvatskoj ili ipak negdje vani?

Što se tiče budućnosti, ne gledam puno unaprijed. Pokušavam što više živjeti u trenutku. Jedino što bih želio od budućnosti je zdravlje i sreća mojih bližnjih ljudi. To je jedina stvar o budućnosti o kojoj razmišljam.