Redakcija Storyja razgovarala je s Kim Kosanović o kobnoj noći u Budvi, teškom oporavku, ali i planovima za budućnost... Vidi li se ponovno u modnom svijetu?
Prelijepa iznutra i izvana, bivša hrvatska manekenka Kim Kosanović, bila je na vrhuncu karijere kada se dogodilo nezamislivo.
Sa samo 22 godine, domaća ljepotica pretrpjela je moždani udar tijekom ljetovanja s prijateljima u Crnoj Gori, a oporavak je bio težak. Kim je puknula žila u mozgu zbog čega se onesvijestila, a liječnici su mislili kako neće doživjeti jutro. Probudila se misleći da ima 13 godina te se ničega nije sjećala, a tek onda je krenuo 'pakao' iz kojeg je izašla jača no ikad.
O prošlosti i budućnosti, Kim je porazgovarala s redakcijom Storyja, a njezina pozitivna energija je zaista zarazna. Ovo je njezina priča.
Story: Kim, prije tog kobnog dana, bila si jedna od najuspješnijih domaćih manekenki. Kako je počela tvoja karijera te gdje i što si sve radila?
Moja karijera započela je kada sam imala 16 godina, ali i prije toga su me na ulici znali zaustavljati razni modni scouti. Na početku moja mama nije baš bila za to da krenem tim putem, ali je s vremenom popustila, pa sam se priključila modnoj agenciji, a tu je sve započelo. Odmah sam počela nositi sve hrvatske Tjedne mode, snimala editorijale, reklame i kampanje. Ipak, rekla bih da je highlight moje karijere bio ugovor s modnom kućom Guess, za koju sam i radila 2017. godine.
Story: A onda je stigla ta kobna noć u Crnoj Gori 2017. godine... Što se točno dogodilo i što se događalo nakon toga?
U Crnoj Gori sam bila na odmoru s prijateljima, te sam došla u Podgoricu posjetiti druge prijatelje. Bez ikakve najave samo mi je pukla malformacija u mozgu (koju sam znala da imam od negdje desete godine, ali sam samoinicijativno prestala piti lijekove nekoliko godina prije), te sam na svu sreću tada bila kod prijatelja u kući, a ne na putu za Hrvatsku, što je prethodno bio plan. Tada su me prijatelj i njegov brat odveli u bolnicu u Podgorici, tamo su mi, uz velike napore svog osoblja spasili život. Nakon toga su me prebacili u KBC Zagreb (Rebro) gdje je svo osoblje bilo divno i radili su puno više od opisa svog posla, pa su nekad medicinske sestre znale sjediti pokraj mene po noći kad bih se bojala i ne bih mogla spavati.
Story: Koliko je trajao oporavak?
Ja sam se zapravo oporavila nevjerojatno brzo, za što doktori govore da je čudesno. Meni se ta ruptura dogodila krajem sedmog mjeseca, a krajem devetog sam već na svojim nogama izašla iz bolnice, te otišla na operaciju u Francusku početkom desetog mjeseca. Međutim, iako je naizgled sada sve u redu, moj oporavak nije završio jer i dalje imam poteškoće s pamćenjem što se očituje u teškoćama s učenjem s kojima se svakodnevno susrećem, s obzirom na to da još studiram.
Story: Upisala si studij psihologije... Ima li to veze s onim što ti se dogodilo?
Ne. Ja sam taj studij upisala dosta prije tog događaja, ali je sada sve dobilo neki novi smisao.
Story: Jesu li ti neki prijatelji i poslovni suradnici okrenuli leđa kad je bilo najteže? Često kažu da su u modnom i showbiz prijateljstvu gotovo sva prijateljstva lažna... Zamjeraš li takvim ljudima ponašanje?
Da, mnogi... Postojalo je toliko ljudi tada za koje sam smatrala da su mi iskreni prijatelji, te da je taj naš odnos nešto što prelazi i granice tog posla kojeg smo svi bili dio. Međutim, nakon toga što mi se dogodilo oni su se samo preko noći prestali javljati. Iako sam se tada osjećala na neki način izdano, ne zamjeram im, jer smatram da svatko polazi od sebe i onoga što može sam razumjeti i s čime se može poistovjetiti, a ovakve ružne stvari u tom 'glamuroznom' svijetu ne postoje.
Story: Kakvi su planovi za budućnost? Gdje se vidiš za 5 godina?
Za 5 godina vidim se sretna, što god mi to u tom trenutku bude značilo. Da ste me to pitali prije nabrojala bih toliko stvari koje zapravo nisu važne, ali sada vidim da je ipak najbitnije biti okružen ljudima koji su ti podrška i raditi stvari koje voliš - zbog sebe i za sebe i svoje bližnje.
Story: Bi li se ikad vratila modelingu nakon svega?
Ako sam nešto naučila u životu, to je – nikad ne reci nikad, tako da zapravo ne znam kao što nitko od nas ne zna, što budućnost može donijeti. Međutim, iz trenutne perspektive, moj odgovor je ne. Smatram da je sve u životu iskustvo i škola na svoj način, a za mene je modeling ispunio svoju svrhu i naučio me brojnim bitnim lekcijama. Iz tog razloga nikad nisam poželjela da se nisam bavila modelingom, zahvalna sam na tome i uvijek ću se tog razdoblja života rado prisjećati. Na moždani udar koji mi se dogodio 2017. Godine, ne gledam kao na tragični događaj, već nešto najljepše što mi se dogodilo u životu. Dao mi je jednu novu životnu dimenziju i iz korijena me promijenilo i pretvorilo u kvalitetniju, zahvalniju i prisutniju osobu.
