ROBERT KURBAŠA ZA STORY O SUPRUZI, KRUNICAMA I POVLAČENJU IZ MEDIJA: 'Manje pohodim događanja jer postoje prioriteti' 

Popularni glumac, 44-godišnji Robert Kurbaša, svojim umijećem, talentom i iskustvom istaknuo se u masi.

U ekskluzivnom razgovoru za Story.hr otkrio je našim čitateljima koje ga uspomene vežu za TV sapunice, zašto je izrađivao molitvene krunice i koji je razlog što se povukao iz medija.  

Story: Jako ste uspješan glumac. Glumili ste u brojnim filmovima, kazališnim predstavama kao i u televizijskim serijama. Veliku popularnost stekli ste ulogom Davida Glowatzkog u TV seriji 'Ne daj se, Nina'. Kakve uspomene Vas vežu za tu seriju, a i za ostale uspješnice u kojima ste igrali?

Volim sve te serije jer sam u njima ostavio dio sebe. Lijepo je biti dio nečega što ljudi pamte i lijepo je kad te publika prepozna po tvojim ulogama. Ipak najljepše je kada publika, bilo kazališna, bilo televizijska ili filmska, zapamti tvoje pravo ime jer to znači da te uistinu cijeni kao umjetnika.

Story: Koji Vam je najdraži projekt u kojem ste glumili i zašto?

Možda dramska serija 'Urota' jer je bila u to vrijeme veliki hit, iako se uopće nije prikazala do kraja. Vjerujem da razlog tomu nije politički, iako je glavni kriminalac u seriji premijer države što je vrlo indikativno s obzirom da je u to vrijeme Ivo Sanader vedrio i oblačio.

Story: Koliko je zahtjevno biti glumac?

Kako za koga. Ovisi na koji način glumac pristupa svom pozivu. Za mene je taj poziv svet, jer glumac mora biti svojevrsno ogledalo društva u kojem živi. Što je to ogledalo čišće to je i posao bolji.

Story: Kada je riječ o televizijskoj glumi, svima nam se čini kako je iznimno teško učiti scenarije. Kakva su Vaša iskustva?

Učio sam te tekstove u hodu. To je ona vrsta memorije čiji sadržaj odmah po snimljenoj sceni zaboraviš. Brzi televizijski format sapunica ili TV novela zahtjeva takav pristup jer se dnevno snime skoro dvije epizode pa ako igraš glavni lik moraš naučiti do tridesetak kartica teksta svaki dan. Sve se može kad se mora.

Story: Koji Vam je najdraži glumac s kojim ste surađivali?

To bi svakako bio neukusan odgovor jer kolege ne dijelim na drage i ne drage. Prijatelja u stvarnom životu je jako teško steći, ali ja eto imam sreće da sam naišao na par i u branši, ali to je zapravo intimno pitanje. Cijenim i poštujem sve svoje kolege, iako među nama ima dosta njih koji se uporno trude biti manje dragi.

Story: Dugo Vas nismo gledali na malim ekranima. Mediji su pisali da ste izrađivali molitvene krunice. Kako ste došli do takve ideje?

Gluma je moj posao i moja strast, iako u posljednje vrijeme radim isključivo autorske predstave pa sam često dramaturg, režiser, producent i sve što zatreba. Krunice sam radio u suradnji s umjetničkom organizacijom Elkana i napravili smo svega stotinu primjeraka. Ponosan sam na to jer su krunice jako lijepe i unikatne.

Story: Govorili ste da je vjera jedini pravi put kojem se čovjek treba okrenuti. Što za Vas predstavlja vjera?

Truditi se biti bolji čovjek. Biti na pomoć drugom čovjeku. Razvijati empatiju u ovom društvu koje je autodestruktivno u svojoj egocentričnosti.

Story: Kakvo je Vaše mišljenje o današnjoj glumačkoj sceni? Je li teško novim mladim glumcima uspjeti?

Svima je iznimno teško jer su vremena teška i to ne samo zbog COVID situacije nego općenito. Živimo vrijeme tehnološkog napretka i kakofonije sadržaja gdje kvantiteta redovito poništava kvalitetu. Umjetnost je tu sputana i svedena na brojke. Mladi glumac da bi se afirmirao mora podleći tim neprirodnim konceptima korporativnih institucija i izgubiti vlastitu originalnost. Pri tome prostor društvene afirmacije zauzeli su neki novi koncepti na uštrb kazališne ili filmske umjetnosti kao što su razni influenceri ili instant zvijezde raznih TV produkcija. O lakim notama, svadljivim političarima i pre naplaćenim nogometašima da i ne govorim.

Story: Imate predivnu obitelj, suprugu i troje djece. Na koji način odgajate svoju djecu? Biti roditelj koji je prijatelj s djetetom ili biti autoritet?

Kod mene je jedno neodvojivo od drugog .Baš kao što je to i inače u životu. Bez ravnoteže i stalnog balansiranja nema napretka. Biti roditelj je najljepši, ali vjerojatno i najteži zadatak koji sebi čovjek može zadati. Supruga i ja smo ušli u to potpuno svjesno.

Story: Vaša supruga nije javna osoba. Otkrijte nam je li joj ikada smetalo to što ste 'palili' scenu i je li razlog obitelj zbog koje ste se povukli iz medija?

Nisam se ja nikada povukao od medija iako moram priznati da manje pohodim društvena događanja jer jednostavno postoje prioriteti.
Kristina nikada nije bila osoba kojoj je to imponiralo ili smetalo. Naša veza je puno dublja od tog.

Story: Planirate li imati još djece Vaša supruga i Vi?

Ne. Mislim da je troje djece sasvim lijepa brojka, a i želimo im omogućiti pristojan materijalan život koliko je to u našoj moći.

Story: Jesu li i kod Vas počele božićne pripreme? Kako inače provedete Božić?

Jesu, adventski vijenci su tu, pale se svijeće, još malo pa će doći i jelka, a treba nešto staviti i ispod nje. To su sve lijepi običaji i djeca se tome jako raduju. No pri tome dosta razgovaramo o njihovim željama i potrebama i nastojimo im objasniti duh Božića koji zapravo nema veze s današnjim pretjeranim konzumerizmom.