NAJSLAVNIJI TRENUTAK KARIJERE BIO JE I NJEZIN KRAJ: Karijeru legendarnog dinamovca uništila je tragična slučajnost

Legendarni Dinamov nogometaš Stjepan Lamza preminuo je u 82. godini života.

Nakon utakmice, slavio je sa suigračima u Vili Rebar, tad luksuznom restoranu, u podnožju Sljemena, a u jutarnjim satima probudio se i shvatio da je zaključan u sobi. Pokušao je izaći preko balkona, ali je pao i doživio teške ozljede.

Čak četrdeset godina kasnije, Lamza je progovorio o nesreći i ispričao detalje kobnog pada u emisiji 'Ostati živ' Nove TV.

'To je bila sudbina. Što se drugo može reći nakon svih ovih godina koje je definirala ta nesreća’, započeo je Lamza.

‘Bio sam umoran, prepun emocija i u glavi mi je vladao košmar. U Vilu Rebar stigli smo autobusom, a tijekom večeri gledali smo snimku utakmice i dobro se zabavljali. Legli smo na počinak oko 1 sat. Sobu sam dijelio sa suigračem Marijanom Brnčićem’, prenosi njegove riječi Jutarnji list.

Ujutro se, kaže, probudio prvi, te sišao do bara i počeo piti rum.

 ‘U glavi mi je još bio košmar i tu noć nisam dobro spavao. Popio sam cijelu bocu dok se suigrači oko pola deset nisu spustili na doručak. Još sam malo bio s njima, a zatim me konobarica odvela u sobu da malo odspavam’, rekao je.

Iako je istaknuo da je konobaricu zamolio da ne zaključava vrata, ona je to ipak učinila, a Lamza koji se probudio još pijan, odlučio je sreću iskušati preko balkona.

'Još pijan izišao sam na balkon koji je bio truo, ali u tom stanju nisam to mogao vidjeti. Sjećam se kako sam propao.Pijan sam opal sa balkona i niš' se više ne sjećam', ispričao je. 

Lamza je nakon pada imao lomove na glavi, a karijeru mu je zapečatilo to što mu se poremetio centar za ravnotežu. Proveo je 40 dana u bolnici, a propao mu je i transfer za belgijski Liege koji je potpisao netom nakon kobne utakmice.

‘Nakon skoro godinu dana vratio sam se u momčad, ali novi trener Ivica Horvat nije mi davao prilike. Promijenio sam još nekoliko klubova, još su me svuda zvali da igram, ali svima sam govorio 'nisam više onaj Lamza, gospodo'. Zaposlio sam se kao referent za osiguranje u Prvomajskoj gdje sam trenirao tvorničku momčad. Početkom 90-ih godina u restoranu Domagoj Zdravko Mamić i Ćiro Blažević pitali su me hoću li doći raditi s juniorima. Prvi sam put odbio jer sam tada mnogo pio, a tri mjeseca poslije pio sam malo manje pa sam prihvatio njihovu ponudu’, ispričao je bivši nogometaš.

Igrao je još za Segestu, Zagreb, Branik Maribor, Rijeku, Châteauroux i Croatiju Melbourne, a upisao je i sedam nastupa za jugoslavensku reprezentaciju.