PRVA SUPRUGA AKIJA RAHIMOVSKOG: 'Jednostavno nije išlo, mislio sam da je bolje biti sam nego u lošem braku'

'Glazba je moj život i dokle god mi Bog da zdravlja, bit ću u njoj i s publikom. Nema se kamo otići jer nijedan pravi glazbenik ne može otići u mirovinu. Tek kad nas Onaj gore pozove, jer Hendrix možda zatreba prateći vokal' - objasnio je za Story Aki Rahimovski, frontmen Parnog valjka, jedan od najboljih rock vokala još iz bivše države, glazbeni velikan koji nas je iznenada napustio prošle subote.

- Napustio nas je naš dobri duh, prijatelj i suborac, Aki - čovjek koji je živio za pjesmu, binu i svoju publiku. Još smo u šoku, nevjerici i dubokoj žalosti te trenutačno nismo u stanju davati osobne izjave za medije. Veselili smo se predstojećoj turneji i novom singlu. Ovo je preveliki gubitak dragog nam prijatelja te vas u ime njegove obitelji i benda molimo za razumijevanje. Ovim putem želimo zahvaliti publici, prijateljima i kolegama na porukama podrške i izrazima suosjećanja. Znali smo koliko je voljen, no neizmjerno smo dirnuti silnom ljubavi i reakcijama koje dolaze iz svih krajeva svijeta. ‘I na kraju, dozvoli da ti kažem, ljubavi dobijaš koliko i daješ’, a Aki je davao i davao - poručio je Hus.

Iako se u medijima navodi da je Akiju naglo pozlilo stezanjem u prsima kobne subote ujutro kad je sa svojom partnericom Barbarom Vesel, s kojom ima dvoipolgodišnju kćer Antoniju, krenuo na izlet u okolicu slovenskog Novog Mesta gdje živi posljednjih nekoliko godina, prema riječima Damira Osredečkog, menadžera Kristijana Rahimovskog, doznalo se da je Kiki danima prije imao loš predosjećaj u vezi s tatinim zdravljem.

- Akiju je jutros naglo pozlilo, odmah su ga odvezli u bolnicu u Novom Mestu. Nažalost, ubrzo je preminuo. Ne znamo još točno što se dogodilo, nisu nam rekli, ali pretpostavljamo da je srce u pitanju. Posljednjih se dana dosta loše osjećao - otkrio je Osredečki za Slobodnu Dalmaciju.

Sve to na kraju dana postane nevažno jer kad ode ovakav strastven i moćan vokal, ali i osobnost pozitivne energije - utjehe nema nego samo sjećanje i sreća svih kojima je obogatio život.

- Bio je fantastičan performer koji se na pozornici i u životu davao sto posto. U sebi nije imao ni zrno ljubomore na ostale kolege - prisjetila se rokerica Tina Kresnik koja je s Valjkom nanizala brojne nastupe, dok je Jurica Pađen rekao da ne može vjerovati kako više nema njegova prijatelja s kojim je dijelio život na turnejama i da će mu silno nedostajati. Nedostajat će i stanovnicima Novog Mesta koji su ga opisali kao ljubaznog, pristupačnog i nasmijanog susjeda. A tu je i publika s kojom je strastveno dijelio sebe…

Zbog ovog tužnog povoda posegnuli smo za našom bogatom arhivom kako bismo kroz Akijeve razgovore i promišljanja približili njegovu karijeru i život.

Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. u Nišu, a ubrzo je s obitelji preselio u Skoplje. Sa sedam godina upisao je glazbenu školu, učio je svirati klavir i pjevanje. Da s glazbom misli ozbiljno, potvrdio je kada je kao tinejdžer bio član nekoliko bendova - Vakuum, Krvna braća i Torr. Njegova obitelj isprva nije bila oduševljena tim ambicijama.

- Makedonija ima jaku obiteljsku tradiciju, jako je patrijarhalna. Tamo se obitelj mora održati po svaku cijenu jer čovjeku daje sigurnost i značaj. Tako sam i ja poprimio takvo razmišljanje. A što se tiče moje glazbe, isprva su je moji roditelji shvatili kao prolaznu fazu. Očekivali su da ću završiti fakultet. Mnogo se klinaca uhvati za muziku jer tu su cure, lova i zezanje, ali ako to u kratko vrijeme ne uspije, maknu se, završe faks i postanu ‘solidni građanin’. Kod mene je bilo jasno: tata je bio glazbenik, a mama se bavila folklorom. Iako je bila panika kada sam počinjao zbog moje duge kose… No, evo, danas imam posao koji me veseli - objasnio je Rahimovski koji je rock ozbiljno počeo shvaćati kad se 1975. doselio u Zagreb s jednim kovčegom. Tada je poznavao samo Husa i menadžera Vladimira Mihaljeka.

- U početku sam stanovao s Husom i tada se stvorilo neraskidivo prijateljstvo. Onda je počelo klasično podstanarstvo. Nema kvarta u Zagrebu u kojem nisam živio - prisjetio se.

Govorio je i da mu je Trešnjevka najdraža te da je bio miran stanar. Ali kada je bio na turneji, prijateljima bi ostavio ključ od stana, a oni bi imali stalna druženja zbog čega je znao dobiti po nosu od stanodavca. Glazbenik Tihomir Popović Pop pričao je kako Akiju isprva nije bilo lako. Parni valjak nije imao puno svirki, a tu je već pokazao da je velik čovjek i glazbenik koji nije odbijao suradnje. Kad je 1975. s Husom osnovao bend, prvi Valjkov postav činili su i Srećko Antonioli, Jurica Pađen i Zlatko Miksić. Prvi album ‘Dođite na show’ izdali su 1976., godinu poslije ‘Glavom kroz zid’, a 1979. ‘Gradske priče’. ‘Vruće igre’ snimili su godinu poslije u Milanu i tada je, kako je primijetio Rahimovski, bendu krenulo. Nizali su se i drugi albumi i hitovi poput ‘Jesen u meni’, ‘Vrijeme je na našoj strani’, ‘Uhvati ritam’, ‘Molitva’, a 1995. Parni valjak objavio je jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma svih vremena - ‘Bez struje: Live in ZeKaeM’.

Aki se tijekom cijele karijere trudio privatni život držati po strani, a ostala je zapamćena njegova rečenica kako su poznati glazbenici ‘javne kurve’, ali da Valjak uvijek gradi svoju priču kroz glazbu bez skandala. Prvu suprugu upoznao je sredinom 70-ih kad nije bilo popularno biti oženjeni roker. Vjenčali su se u Starogradskoj vijećnici u najvećoj tajnosti i dobili sina Kristijana.

- U Zagrebu sam se zaljubio u prvu ženu Danijelu. No jednostavno nije išlo i bez obzira na to što sam tradicionalan, . Svjestan sam da žene sa mnom u vezi moraju pristati na određenu žrtvu, tu ljubomori nema mjesta - objasnio je.

Drugu suprugu Ingrid upoznao je na turneji ‘Uhvati ritam’. Radila je u organizaciji i s njom je dobio kćer Edinu. Za nju je govorio da je jako ponosan na njezine uspjehe u ritmičkoj gimnastici. U razgovoru za Story prije desetak godina na pitanje kako se Ingrid nosila s obožavateljicama rekao je da su predugo zajedno da se zbog gluposti izgubi povjerenje i da joj odgovara njegova popularnost među mladima.

Govorio nam je i o sinu Kristijanu, njegovom odlasku u sjemenište, a potom u glazbene vode. Pitali smo ga i jesu li istinite glasine da neko vrijeme nisu imali dobar odnos, na što je odgovorio kako je Kiki u glazbi sve postigao svojim radom, nosi križ zbog poznatog oca i nemaju razmirica. Naprotiv, najveća mu je nagrada što je nastupio s njim u Umagu. Sazdan od emocija i ‘zeznutog’ makedonskog temperamenta, kako je za sebe znao reći, zauvijek će ostati upisan u antologiju hrvatske glazbe, a mi se nadamo da tamo gore nastupa s Hendrixom.

KRISTIJAN RAHIMOVSKI:

“Tata moj, otišel si mi prerano. Puno prerano. Kažu ljudi da je Bog tako htio... Bili smo si više pjesmom nego riječima, drugačije nisi znal, nisi znal sići u glavi s te pozornice pa sam ti jedino pjesmom prilazio. A mogli smo puno više, tatek moj. Boliš neopisivo. Utjeha mi je da ću te imati bar dio u svojim pjesmama, kao i u onim što si mi ostavio. Ali mi to sad nije dovoljno... Znali su ljudi sve o nama, a ništa nisu znali... Znali smo ti i ja... Fališ, tatek, svima nam fališ. Tatek moj, sad odmori pa rokaj gore s ekipom... Tatek moj, rekel si mi prije par dana: Sine i ja tebe volim, ajde begaj tamo i vidimo se. Vidimo se, tata, jednog dana... Bok tata, volim te, tata… Vidimo se...“, tako se od oca oprostio njegov neutješni sin, glazbenik Kristijan Rahimovski.

HAMED BANGOURA:

“Često smo se znali vidjeti u lokalnom kafiću i ugodno porazgovarati o svemu, prisjećajući se vremena kada smo početkom rata nekoliko puta zajedno nastupili na nekim događanjima. Vijest da je otišao iznenadila me i jako rastužila.”

VANNA:

“Interpretator kakav se rađa rijetko i uvijek ledi krv u žilama. Aki Rahimovski, uvijek ćemo biti tvoja publika koja ti se divi i uživa i uči slušajući.”

NINA BADRIĆ:

“Bože moj, koja tuga... Strahovit muzičar, jedan od onih koji nema zamjene, glazbeni div od kojeg smo svi učili. Iskrena sućut obitelji i bendu. Počivaj u miru divni, radosni čovječe!”