VALENTINOVSKI INTERVJU ALJOŠE I ANTONIJE ŠERIĆ ZA STORY: 'Nikad ne propustite priliku voljenoj osobi iskazati ljubav''

Za ljubav i glazbu kaže se da su univerzalan jezik za sve ljude svijeta…

Što im znači Valentinovo, kako ga obilježavaju, kako im izgleda život s dvije kćerkice, kada ih je pogodila Amorova strelica, kad Aljoša piše pjesme, zašto ga hvata očaj, ali i sreća, koje sitnice Tonka priželjkuje i još mnogo toga ispričali su za Story.

Story: 'Život je cvijet kojem je ljubav med', tvrdio je Victor Hugo. Kako vi gledate na tu njegovu misao?

Antonia: Pomislim kako je med ljepljiv i kako ga je zeznuto vaditi žličicom iz teglice. Zezam se, ljubav je definitivno slatki začin životu.
Aljoša: Med me asocira na čaj i mozak odmah počinje vrtjeti: “Kao pčela u žlici čaja dok drži dah”, pa se prebaci na ‘Pelin i med’, na tren pomislim kolika je šteta što je Dino Dvornik prerano otišao, a onda kako se njegova kći odselila u Istru i kako bih se i ja jednom preselio na more… Nedostaje mi more, ali volim Zagreb - ima dostavne servise i ne moram izlaziti iz kuće ako ne želim. Ipak se neću preseliti na more.

Story: Ovaj broj Storyja posvećujemo Danu zaljubljenih. Obilježavate li taj dan?

Antonia: Ove godine imat ćemo lijepu uspomenu, razgovor o ljubavi i fotkanje, upravo zahvaljujući Storyju. Inače, Valentinovo nikada pomno ne planiramo, spontano odemo na ručak u gradu. Znalo se dogoditi da sviramo baš na Valentinovo pa nam to ponovno priželjkujem.
Aljoša: Žao mi je što ne sviramo, kao i Antoniji. Često su nam proslave Valentinova bile radne, ali, eto, ove godine neću se izvlačiti na to. Dakle, neki cvijet i dostava hrane, vidite da je dobro što se nisam odlučio za selidbu na more.

Story: Ima i pragmatičnih cinika koji tvrde da je to samo patetična izmišljotina, da Valentinovo može biti bilo koji dan u godini. Ipak, koje su prednosti fiksnog datuma ljubavi u kalendaru? Koga mogu podsjetiti na ljubav?

Antonia: Ne smeta mi dan posebno posvećen ljubavi, zašto ne? Ako je to dodatni motiv za lijepu gestu, znak pažnje ili povod romantičnim trenucima za koje možda u svakodnevnoj ludnici nemamo vremena, onda taj dan ima smisla.
Aljoša: Lijep praznik, ne smeta mi što je novokomponiran i uvezen, slavimo najbolji osjećaj na svijetu, vrijedi ga obilježiti.

Story: Dan zaljubljenih obilježavate s nama, no imate li još neke planove proslave ove godinu s obzirom na dvomjesečnu bebicu?

Antonia: Skromna sam pa ove godine želim da s našim curicama prošetamo gradom, pojedemo pizzu, vjerojatno u rekordnom roku, bude li sreće zveknemo slaju i požurimo kući na kauč u zagrljaj. Bilo bi lijepo ako bismo se Aljoša i ja uspjeli nagraditi Netflixom. Nema posebnih planova, male stvari koje i inače radimo.
Aljoša: Netflix mi fali. Otkad je stigla Ava, imamo dvadesetak serija na listi, nikako pogledati. Živote robijo…

Story: Pa kako vam izgleda život otkako je Ava došla na svijet? Tko koliko spava, tko se budi, tko je vodi u šetnju?

Antonia: Zapravo smo dobro uigrani. Ujutro se pola sata natječemo u tome tko je lošije spavao. Aljoša ima čast Luni pričati beskrajne priče prije spavanja, a mene Ava zaokupi cijelu noć. Ujutro rutina, ako Luna kojim čudom nije u izolaciji, Aljoša je vodi u vrtić. Poslije skupa prošetamo, obavimo špeceraj, napravim ručak dok Ava pajki. Nema praznog hoda, a ako ga i ima, Aljoša se dosjeti da mu moram otpjevati neki demo. Bude li sreće, možda napokon nađem malo više vremena za kavu s curama, šoping proljetne garderobe ili odlazak na frizuru kod svoje Marije Cvitanović u Keune Colette.
Aljoša: Spavam u dječjoj sobi s Lunom i budim se redovito u 6 jer mozak ne da mira. Najčešće Luna ne ide u vrtić jer je u posljednja tri, četiri mjeseca bila možda ukupno dva tjedna u vrtiću zbog korone, izolacije i s tim povezanih mjera. Dakle, kad je Luna nekim sretnim stjecajem okolnosti u vrtiću, ja sam u kućnom studiju, tu i tamo uspijem napisati neku pjesmu pa shvatim da je glupa ili sam nehotice ukrao nečiju melodiju. Ostatak dana provedem u samosažaljenju jer od mene nikad neće biti dobrog autora, a dogodi se, rijetko, da ubodem i neku vrijednu, jednu od onih koje ostaju. Onda sam sretan, ali samo nakratko jer znam da ću sutra opet napisati neku lošu.

Story: Otkud to lijepo ime Ava?

Antonia: Vizualno mi je ime lijepo, podsjeća me na lijepu Avu Gardner, ima predivna značenja kao što su ptica, glas, živo biće. A i lijepo se slaže s imenom Luna.
Aljoša: Zato što je Antonia stavila veto na ime Cvita.

Story: Kako je seka prihvatila Avu?

Antonia: U početku je bila mrvu ljubomorna i to mi je jasno davala do znanja u vrijeme dojenja. Malenoj nisam baš mogla tepati niti joj govoriti da je slatka jer bi Luna odmah upitala: “A ja?! Jesam ti ja slatka?” Sad je puno bolje, Luna pazi na nju, pomaže mi, zabavlja je dok stavljam sušiti veš ili kuham ručak, ma divota.

Story: Čime vas je Luna iznenadila?

Antonia: S koliko nježnosti ljubi i grli svoju seku. Posebno mi je slatko kad joj skine čarapice da joj ljubi nogice pa mi kaže da su joj same skliznule s nogica. Zapravo se razlika od pet godina pokazala savršenom. Luna je sad već dovoljno samostalna, što mi olakšava svakodnevicu. Ravnopravno dijelimo neke nove emocije, zajednički uživamo u seki.

Story: Pleše li Luna i pjeva? Je li naslijedila vaše talente?

Antonia: Luna je sramežljiva, ne voli da je se gleda. Kao malena nikako nije voljela vidjeti mene i Aljošu na televiziji, sad se naviknula. Ne voli biti u centru pažnje, ali kad počne pjevati i plesati, Aljoša i ja je uvijek malo škicamo a da nas ne skuži. Ima talenta, odlično pjeva, jako brzo pamti pjesme, strane i naše, ide na ples u ZeKaM. Što da vam kažem - najljepša mi je i najdivnija na svijetu.

Story: Aljoša, kako biste opisali život sa svoje tri cure?

Sretan i ispunjen. Ismijavao sam moju pokojnu baku koja je stalno ponavljala: “Samo zdravlja, sinko!” Bio sam mlad i neuništiv i zdravlja je bilo koliko hoćeš. Sad sam ‘polustar’, kako kaže moja Luna, i potpuno se slažem s bakinim motom.

Story: Možete li se prisjetiti prvog susreta s Tonkom?

Došla je na audiciju za prateći vokal, dovoljno je reći da te večeri uopće nismo pjevali. Da nije sretno završilo, Tonka bi zapravo imala svoj MeToo trenutak.

Story: Zašto se iznova zaljubite u nju?

Nekako shvaćam kako može biti puno bolja od mene. Zapravo znam ja da ona zna da ja znam da ona može bolje, ali svejedno pristaje na mene… Zbog toga je još više volim.

Story: Iako je isprva bila riječ o dolasku u bend, očito je ljubav bila jača. Koji je to bio čarobni trenutak spoznaje?

Dijelimo mnogo toga zajedničkog: dalmatinski odgoj, odrastanje u Splitu, slušamo sličnu glazbu... Jednostavno, sve ju je vodilo k meni kako kaže barba Arsen.

Story: Pavel je prošle godine nagrađen s dva Porina za album ‘Ennui’. Vi ste autor pjesama, kritika ih često hvali, publika voli, a zanimljivo je da u vašim motivima ima i sebeljublja, ljudske gluposti, ljubavi, filozofije… Što vas trenutačno zaokuplja? Imate li novih pjesama?

Trenutačno se bavim pisanjem pjesama za prvi album Vande Winter, čemu se posebno veselim. Bit će još novih pjesama i za druge izvođače. Pomalo se piše i za idući album Pavela, ne žuri nam se. Imam viziju sljedeće faze benda, prije ljeta ćemo opet u studio kod Jere Šešelje, našeg producenta.

Story: Imate li koncertnih planova?

Postoji ideja o turneji po većim gradovima, pet-šest koncerata, ali kako živimo u vremenu u kojem nema mjesta čvrstim planovima, nema smisla najavljivati išta konkretno.

Story: Što je s vašom odvjetničkom karijerom?

Nisam odvjetnik već dvije godine, ispisao sam se iz Komore i sjajno mi je. Dugo sam se lomio, ali kako sam ziheraš, čekao sam da počnem pristojno privređivati samo od glazbe prije donošenja konačne odluke. Do­bro mi je, uspijevam preživjeti čak i u ovim vremenima korone koja su pogubna za glazbenike.

Story: Kako se to u vama spojio poeta i odvjetnik? Kako biste opisali taj spoj? Što vas još privatno veseli?

Spoj je bio, barem meni, potpuno prirodan. Oduvijek sam znao da ću biti u pravosuđu, od šeste sam godine bio fiksiran na to da postanem sudac, ali život je htio da sam se našao s druge strane i postao odvjetnik. U isto vrijeme znao sam da mi je glazba ljubav i da imam, eto, talent za skladanje pjesama, samo nisam znao hoću li moći živjeti od toga. Ispada da mogu i jedan sam od rijetkih sretnika kojima je hobi postao posao, još ne vjerujem da zarađujem za život pišući pjesme. Suludo, radio bih to i besplatno, ali nemojte to nikome reći.

Story: Tonka, po čemu pamtite prvi susret s Aljošom?

Sreli smo se na Ilici kod Britanca, pokraj slastičarnice Rukavina, kimnuli si kao da se poznajemo, a nismo se poznavali. Pohađala sam Likovnu akademiju, a Aljoša je išao s posla roditeljima. Mislim da je to bilo otprilike dvije godine prije službenog upoznavanja.

Story: Što je najromantičnije učinio za vas, osim što vam piše pjesme?

Zaprosio me u Pragu prije koncerta Eltona Johna. I još jedna stvar - na povratku iz izlaska u 4 ujutro donio mi je buket cvijeća iz obližnjih gradskih parkova. Bilo je tu i korijenja i zemlje, ali nikad ljepši buket dobila nisam. Sorry, Zrinjevac!

Story: Kakav je tata? Kako provodi vrijeme s curama?

Savršen, posvećen, pažljiv i brižan. Stoički podnosi sve naše prohtjeve. On i Luna su tandem kao stvoren za zezanje pa često poludim na njihova divljanja po stanu.

Story: Sjajno surađujete i na sceni. Započeli ste samostalni projekt Tonka i imali zapažen nastup s pjesmom ‘Pozitivizam’ na Zagrebfestu. Hoćete li to nastaviti?

Vjerojatno ćemo opet jednom napraviti moj solo album. No ne zamaramo se time, u planu je novi Pavel, a solo će biti kad skupimo dovoljno pjesama koje odudaraju od Pavelova habitusa. Sve spajamo na koncertima, a ‘Pozitivizam’ zvuči sjajno kad ga bend svira.

Story: Pišete li i vi pjesme?

Nažalost, nisam još otkrila taj talent u sebi. Volim pametovati Aljoši, to je moj najveći talent. Sva sreća pa me trpi, a neke ideje čak i prođu.

Story: Koje su vam najdraže anegdote s Pavelovih turneja?

Joj, ima ih puno, ali najdraža mi je kad smo zaglavili u Poreču - zatvorili kombi, a ključ ostao u njemu. Iz ove perspektive je smiješno, a tada nam nije bilo do smijeha.

Story: Kako vam je prošlo snimanje za našu naslovnicu? Čini li vam se luksuzom odvojiti vrijeme za to s obzirom na bebicu?

Apsolutni luksuz! Panika me hvata od pomisli da nećemo stići sve na vrijeme i stalno provjeravam mobitel kako bih vidjela koju Avinu fotografiju, spava li ili je budna. Moja mama nam trenutačno čuva Avu pa znam da je u najboljim mogućim rukama.

 Story: Što biste oboje poručili našim čitateljima za Valentinovo?

Antonia i Aljoša: Ne propustite nijednu priliku da voljenoj osobi pokažete ljubav i iskažete nježnost.