Port-au-Prince došla sam s vrećom za spavanje i ruksakom u koji je stalo malo vode, nekoliko energetskih pločica, dezinfekcijska sredstva, kutija prve pomoći te nešto odjeće - započela je svoju priču Branka Slavica, HTV-ova dopisnica iz Washingtona i prva hrvatska novinarka koja je svakodnevno u emisijama nacionalne dalekovidnice hrabro izvještavala gledatelje o događajima iz potresom razrušenog Haitija. Istog trenutka kad je čula za katastrofalni potres koji je 12. siječnja razorio i opustušio tromilijunski grad Port-au-Prince, zbog čega je pet milijuna ljudi ostalo bez domova, a više od 110.000 proglašeno mrtvima, u Branki su proradili novinarski duh i plemenita želja da svojim radom pomogne nesretnim stanovnicima razrušenog grada. Sa snimateljem i četvero američkih novinara, odlučna je Splićanka u zemlju pogođenu nevjerojatnom tragedijom krenula helikopterom iz Miamija u vojnu bazu Guantanamo, a nakon 24 sata čekanja napokon je stigla na haićansko tlo. Iako je izvještavala s hrvatskih ratišta i iz uraganom opustošenog New Orleansa, Branku su prizori na Haitiju iznenadili i šokirali. - Preplavile su me emocije i nisam ih znala ni željela zaustaviti. Vidjela sam patnju, bijedu, nemoć, tijela koja nema tko pokopati... I prije sam vidjela ljudsku nemoć i one koji trpe, ali nikada takav nedostatak organizirane pomoći. Haićani su stoici! Tiho podnose muku koja ih je snašla. Najviše razmišljam o napuštenoj djeci u kampovima koja veselo trče i poziraju pred mojim fotoaparatom. Uglavnom su bila gladna i žedna - prisjetila se ne skrivajući emocije 40-godišnja novinarka koja je u osam dana boravka na Haitiju spavala na različitim mjestima - u šatoru u vojnoj bazi Guantanamo, sobi punoj insekata i prašine i u američkom nosaču zrakoplova Carl Vinson. Unatoč krađama i ubojstvima koji su zavladali Haitijem, Branka se osjećala sigurno, ali tijekom noćnih podrhtavanja tla, obuzimao ju je nemir. - Nije mi bilo nimalo ugodno kad me oko dva u noći probudio potres. Danju je uglavnom sigurno, čovjek ima osjećaj da se nekako i može spasiti. No taj je osjećaj prividan jer je u jednoj minuti uništen Port-au-Prince. Noću ljudi spavaju na ulicima, čuju se glasovi, vika... - prepričava Branka koja je tijekom boravka na Haitiju sa svojom obitelji u Splitu komunicirala SMS-ovima. - Moji su najbliži strahovali za mene. Moja mama je 21. siječnja proslavila 61. rođendan i kad me vidjela u ‘Dnevniku’, znala je da sam dobro, što joj je bio najveći dar - prepričava Slavica koju sestra i brat u šali zovu ‘otimačica djece’ jer obožava svoje nećake, Špiru, Anu, Piju i Gabrijela. Trenutačno nije zaljubljena, no novinarka ne skriva želju za vlastitom djecom. Iako se u četrdesetima fizički osjeća slično kao i u tridesetima, emotivno je ranjivija. - Lakše govorim: hvala, oprosti, volim te - iskrena je Branka koju u Americi vesele male stvari; svakodnevne kave, čitanje novina, šetnje, dobri filmovi, nove haljine te druženja s prijateljima s različitih strana svijeta. - Amerika vas tjera da se ne prestanete truditi. Volim tu energiju! No život je ljepši u Hrvatskoj. Ove sam zime provela tri tjedna kod kuće, vidjela puno dragih ljudi, a povratak u DC pao mi je teže nego inače. Kad završim posao u Washingtonu, planiram se vratiti u Hrvatsku - zaključuje HTV-ova novinarka pred kojom su, bez sumnje, još mnogobrojni profesionalni izazovi.
Napisao Vinko Paić Snimke privatni album
