Često nas prave zvijezde iznenade skromnošću i jednostavnošću. Takav je i rukometaš Manuel Štrlek koji je s našim dečkima na završenom rukometnom Europskom prvenstvu izborio srebrnu medalju. Proglašen je i najboljim lijevim krilom prvenstva, a tek mu je 21. Da je prije godinu dana mogao vidjeti budućnost, bilo bi mu puno lakše. Tada je teška ozljeda ligamenta zaustavila njegovu karijeru, i to pred Svjetsko prvenstvo. Nije zaigrao pred domaćom publikom, uslijedila je operacija, a potom i oporavak. No imao je snažnu volju da se vrati bolji nego ikad. I uspio je. Sada mu telefon ne prestaje zvoniti. Svi mu žele čestitati, čuti kako se osjeća, što namjerava... A mi smo željeli doznati i kakav je privatno. Manuel je došao s treninga, malo iscrpljen, ali sretan i dobro raspoložen. Bez ikakvih zahtjeva slušao je upute fotografa. Na sva je pitanja odgovorio iskreno, bez puno razmišljanja. Poslije ležernog intervjua otišao se naći s djevojkom Inom, studenticom pete godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, čija je podrška itekako zaslužna za njegove uspjehe... Story: Sad kad su se dojmovi ipak malo slegnuli, kakav je osjećaj u 21. godini imati srebrnu medalju s Europskog prvenstva? Sretan sam i ponosan jer smo ostvarili izniman uspjeh. To sam shvatio tek kad sam to prespavao jer je normalno što smo bili razočarani zbog poraza u zadnjoj utakmici. Ipak, nemamo pravog razloga za to. Story: Kako ste se osjećali kad je označen kraj utakmice? Bio sam tužan, pogotovo zato što smo bili tako blizu pobjedi. Story: Koga nazovete nakon takvih situacija? Mamu, tatu i djevojku. Tata mi je rukometni trener pa s njim prokomentiram utakmicu, razgovaramo o pogreškama i onome što bih trebao promijeniti. Djevojka mi, pak, kaže da me voli i da joj jako nedostajem, kao i ona meni; za nju su rezervirane nježnosti. Story: Kako podnosite poraze? Ponekad mi odgovara samoća, a ponekad da netko bude uz mene i pruži mi potporu. Story: S obzirom na to da ste vrlo mladi, koliko ste psihički jaki? Dosta sam jak jer sam već puno toga prošao. Psihički sam ojačao i nakon ozljede koja mi se dogodila. Bili su to teški trenuci, morao sam se pribrati u glavi i pronaći način za dalje. Zbog toga sam jači. Story: Kad ste se odlučili baviti rukometom, jeste li bili spremni na brojna odricanja? Odmalena sam se odricao nekih stvari kao što su maturalci, izlasci, maturalne večere, ali nije mi žao jer sam oduvijek želio ovakav život. Ne pada mi to teško i mislim da mi ono što sam propustio zbog sporta neće nedostajati. Uostalom, mislim da sam prošao puno više nego neki drugi jer sam upoznao puno ljudi, ostvario brojna prijateljstva, proputovao mnogim različitim zemljama... Story: Čini se da sportaši ni u tinejdžerskoj dobi nemaju vremena biti buntovni. U tom razdoblju svatko ima svojih mušica, pa sam ih i ja imao, ali ništa ekstremno. Story: Koje su danas vaše mušice? Smatram da sam dosta miran, ne volim puno ni izlaziti, više volim s curom otići u kino ili na večeru. Obožavam filmove i to me opušta. Story: Dakle, između izlaska s dečkima i odlaska u kino s djevojkom birate ovo drugo? Uvijek pronađem vremena i za jedno i za drugo, ali rijetke su situacije kad mi, dečki, možemo izaći pa se to ne propušta. Cura to razumije i ona mi sama ne bi dala da odem s njom u kino umjesto s dečkima u izlazak. Story: Jeste li ljubomorni? Jako sam ljubomoran, smeta mi puno stvari, ponekad se dogodi da joj postavljam pitanja poput: s kim izlaziš, zašto... Ina zna da imam povjerenja u nju, a ja znam da ništa ne bi učinila da me povrijedi. Ipak, ako si u nekog zaljubljen i ako nekog voliš, smatram da mora postojati određena doza ljubomore. Story: A kakvi ste u vezi? Ina kaže da sam kompliciran i zahtjevan. Zahtijevam puno pažnje i ljubavi, želim da mi osoba koju volim daje isto onoliko koliko i ja njoj pružam, a kad mi je stalo, puno ulažem i dajem sve od sebe. Story: Koliko ste spremni na kompromise? Onoliko koliko i druga strana, ako za mene netko nešto napravi, i ja ću za njega. Story: Kakvi ste kad se razljutite? Nisam ljutljiva osoba, ne volim se svađati i uvijek to pokušavam izbjeći. Kad dođe do toga, nisam temperamentan, naljutim se, ali brzo popustim. Ponekad kažem i da je druga strana u pravu iako to ne mislim. Story: Što vam je u vezi najvažnije? Iskrenost i povjerenje, bez povjerenja ništa ne može uspjeti. Story: Kad bi netko izigrao vaše povjerenje, biste li mu oprostili? Zavisi kakva bi bila situacija, preko nekih stvari se može prijeći, a preko nekih ipak ne. Story: A preko prevare? Mislim da to ipak ne bih oprostio. Story: Koliko ste puta bili povrijeđeni? Ovo mi je prva prava ljubav i ovakve osjećaje još nisam imao, tako da se nisam baš imao ni prilike razočarati. Story: Pokazujete li emocije? Nisam preosjećajan tip, ne plačem, a emocije pokazujem samo u određenim situacijama. Story: Koji je vaš stav o seksu na jednu noć? Iako sam trenutačno u vezi, imam pozitivno mišljenje o tome i ne osuđujem ljude koji se u to upuštaju. Story: Dečki danas često koriste taktiku toplo-hladno, jeste li i vi jedan od takvih? Uvijek sam za otvorene karte, tako da svima sve bude jasno. Story: Malo je vaših vršnjaka koji se žele vezati, ali djelujete spremno za ozbiljnu vezu. Prije nego što sam upoznao Inu, nisam razmišljao o tome i nisam bio spreman za nešto ozbiljno. Počeli smo se družiti kad sam se ozlijedio i nisam trenirao, a ona je neprestano bila uz mene i pružala mi golemu podršku. Jako sam se vezao uz nju i s vremenom se rodila divna veza. Nismo očekivali da će to biti ozbiljno. Story: Kako ste se upoznali? Nakon prošlogodišnje Lige prvaka vratili smo se u Zagreb i imao sam dogovor za piće s njezinim bratom s kojim sam trenirao dok sam bio mlađi. Ina je došla po njega... Story: Tko je učinio prvi korak? Ipak sam ja muško pa sam to ja odradio, ali bilo je obostrano. Story: Čime vas je privukla? Prvo izgledom, a kad sam upoznao sve njezine vrline i mane, zaljubio sam se. Story: I koje su njezine najveće kvalitete? Iskrenost, smisao za humor, inteligencija, sposobna je, uvijek spremna pomoći. Story: Može li se voljeti ista žena cijeli život? Ako odabereš onu koja ti pruža sve što želiš i koja ti odgovara, nema potrebe tražiti drugu. Story: Tako su vas roditelji odgajali ili? I jesu i nisu, svaki je čovjek jedinka za sebe. Da budem iskren, nikad nismo previše razgovarali o takvim temama. Story: Koliko vas je pogodio razvod roditelja? Bili su to teški trenuci u mom životu. Tada sam kretao u srednju školu i često bio usamljen. Smatram da sam zbog svega prije odrastao. Uz to, uvijek sam trenirao sa starijim dečkima. Story: Tko vam je tada bio najveća podrška? Ne bih nikoga izdvajao.Zapravo mi je rukomet bio najveća podrška. Naime, treninzi su mi omogućili bijeg od stvarnosti i problema. Story: Kakav danas imate odnos s roditeljima, kome ćete se prije povjeriti? S oba roditelja imam odličan odnos, povjeravam se i jednom i drugom. Ovisno o temi. Story: Razgovarate o ljubavnim problemima? Ne, to volim zadržati za sebe, eventualno ih podijelim s prijateljima. Story: Vjerujete li u instituciju braka? Apsolutno i jednog bih dana želio zasnovati obitelj. Još je rano govoriti o tome jer ni moja cura ni ja trenutačno ne razmišljamo u tom smjeru. Premladi smo. Story: Kako se slažete s pet godina mlađim bratom Filipom? Filip živi s mamom, a ja sam živio s tatom prije nego što sam počeo živjeti sâm pa je to malo komplicirano. No imamo dobar odnos. Story: I kakav je samački život? Ispočetka sam bio dosta usamljen, ali sad to ne bih mijenjao ni za što. Malo me muči čišćenje, ali s vremenom će se i to riješiti. Story: Je li vam vjera važan dio života? Pobožan jesam, ali nije da se, primjerice, molim prije utakmice, no kao što sam rekao, vjerujem u Boga. Story: Vjerujete li u sudbinu? Gledajući kako se odvijaju stvari, smatram da se ništa ne događa bez razloga.
Razgovarala Vedrana Čarapović Snimila Matea Smolčić Styling Marko Grubnić Zahvaljujemo hotelu Dubrovnik na prostoru
