Vlatka Pokos ponovno je u Zagrebu.
Posljednjih mjesec dana sate je provodila u plesnoj dvorani, no u nedjelju je napustila show ‘Ples sa zvijezdama’ koji pratimo na Novoj TV. Ova svestrana dama, uspješna voditeljica i pjevačica koja je novi život potražila u dalekoj Kanadi otkrila nam je kako se osjeća nakon ispadanja i koji su joj daljnji planovi. Iskreno nam je govorila o razlozima odlaska iz Hrvatske, kako se snašla u Torontu, o poslovnim željama, optimizmu, mogućem povratku, nostalgiji, ljubavi, samoći, hrabrosti, poštenju...
Story: Kako komentirate ispadanje iz showa ‘Ples sa zvijezdama’? Hoćete li još neko vrijeme ostati u Hrvatskoj i hoćete li nastaviti s plesom?
Sigurna sam da Mateo Cvenić i ja nismo zaslužili prvi ispasti iz showa, ali svijet zasigurno neće stati. Imali smo prekrasnu energiju na sceni bez obzira na moje neiskustvo u ovakvoj vrsti nastupa. Želim mu više sreće s plesnim partnericama u budućnosti. Da, namjeravam se baviti plesom i dalje, za svoju dušu, a u Hrvatskoj ću ostati još kratko.
Story: Je li ljubav prema plesu zaista bila tako velika da ste za to odvojili nekoliko mjeseci i iz Kanade došli u Hrvatsku?
Ljubav prema plesu je golema, nedostajali su mi scena i taj umjetnički aspekt mog života. Od svih show programa koji su se pojavili u posljednjih dvadesetak godina, ‘Ples sa zvijezdama’ daleko mi je najdraži jer u njemu ima glamura koji je nestao iz većine televizijskih programa.
Story: Zbog čega vas ples ispunjava?
Oduvijek se divim plesačima i mislim da je ples jedan od najljepših načina izražavanja emocija. Uz to, plesni trening oblikuje tijelo na prekrasan način i omogućuje vrlo lijepo držanje. Obožavam i sport, ali u plesu postoji umjetnička dimenzija koje u sportu, barem onom rekreativnom, nema. Kad plešem, osjećam se živom, radosnom, poletnom... Iako, plesom se može izraziti bilo koja emocija, pa i tuga. Ples predstavlja izazov našem tijelu i duhu, a ja rado preispitujem vlastite granice. Uostalom, glazba je jako važan dio mog života, a ples dolazi kao logičan nastavak te ljubavi.
Story: Kako ste se snašli u društvu profesionalnog plesača? Koliko ste trenirali dnevno?
Svaki dan trenirali smo najmanje tri sata i bilo je vrlo naporno, ali apsolutno predivno! Usprkos razlici u godinama, mislim da smo Mateo i ja bili izvrsno pogođen par jer smo karakterno jako slični i zaista sam ga odmah zavoljela. Vrlo je mlad, zahtjevan i strog pa sam se ponekad malo bunila, ali uglavnom sam bila dobra učenica. Inače, u društvu talentiranog profesionalca osjećaš se kao neznalica, što i jesi. Puno smo se smijali i rado se družili i izvan treninga i snimanja. Nisam mogla dobiti boljeg partnera. Kao plesač je fascinantan, a kao osoba drag i topao.
Story: Što vam se svidjelo u trenerovu pristupu?
Uvijek sam voljela stroge učitelje pa tako i njega, od milja ga zovem (M)učitelj. Iako sam cijeli život na sceni, ovo je za mene bilo nešto potpuno drukčije i novo. No beskrajno sam uživala! Puno smo radili na tehnici, što može biti malo dosadno i naporno, ali jednostavno morate savladati neke osnove. Nažalost, Mateo i ja nismo mogli trenirati gotovo dva tjedna zbog karantene i bolesti pa mislim da se to odrazilo na moj prvi nastup koji nije bio najbolji. Nije bilo dovoljno vremena da steknem potrebnu rutinu i sigurnost. Našu prvu koreografiju praktički smo pripremili u samo nekoliko dana.
Story: Jeste li otprije plesali standardne i latinoameričke plesove? Imate li predznanja?
Nemam nikakvo predznanje u profesionalnom plesu. Naravno, privatno volim plesati, ali profesionalni ples puno je zahtjevniji - moraš paziti na držanje, položaj stopala, kako se krećeš u prostoru... Gledateljima možda izgleda lako, no vrlo je zahtjevno i fizički i mentalno u smislu koncentracije. Obožavam latinoameričke plesove.
Story: Koliko ste godina izbivali iz Hrvatske prije nego što ste prihvatili poziv Nove TV?
U Kanadi živim pet godina, a posljednje tri uopće nisam bila u Hrvatskoj zbog pandemije.
Story: Jeste li bili uzbuđeni kad ste došli?
Naravno da jesam! Veselila sam se dragim prijateljima i zagrebačkim ulicama koje ponekad i sanjam. Bilo mi je potrebno neko vrijeme da se aklimatiziram na Zagreb, iako mi je dom, jer ovo mi je bilo najdulje izbivanje. Ne skrivam da mi nedostaju lijepe stvari i običaji iz Hrvatske, a najviše dragi prijatelji. U planu je i odlazak na moje najdraže more.
Story: Što ste prvo posjetili u Zagrebu? Što vam je najviše nedostajalo?
Obožavam centar grada, a ondje i stanujem kod drage prijateljice. Najprije sam prošetala po Jurišićevoj, Trgu bana Jelačića i posjetila Dolac. Obožavam kupovati na Dolcu, to mi u Kanadi nedostaje. Iako ondje, usprkos predrasudama, ne nedostaje izvrsne hrane koju možete kupiti i izravno od proizvođača na farmama. Popila sam izvrsnu kavu na terasi mog omiljenog kafića jer je bilo iznimno toplo i susrela nekoliko dragih poznanika na Cvjetnom trgu.
Story: Činjenica je da ste se hrabro u zrelim godinama odlučili na novi život ‘preko bare’.
Uvijek sam bila hrabra i pokazalo se da Bog pomaže hrabrima. Donijela sam tu odluku jer sam bila u bezizlaznoj situaciji, kao i mnogi drugi koji su odlučili napustiti domovinu. Ne volim se vraćati u prošlost, no sigurno nisam otišla zato što sam bila sretna i zadovoljna svojim životom ovdje. Mislim da je javnosti poznata tortura koju sam trpjela godinama, dok mi se paralelno urušavala karijera. Doista nisam imala drugog izbora nego otići.
Story: Pretpostavljam da počeci nisu bili laki. Na što ste se najteže priviknuli?
Ne bih ništa posebno izdvojila jer sam otišla s čvrstom odlukom i pozitivnim stavom. Kanada me nije razočarala, naprotiv! Izdvojila bih polarni vjetar koji je vrlo neugodan, ali svejedno moram naglasiti da su priče o zimi pretjerane. Barem u Ontariju gdje živim. Uostalom, Kanada je toliko savršeno organizirana zemlja da nije toliko strašno podnijeti zimu. Ljudi su vrlo kulturni i ljubazni. Nisam imala jezičnu barijeru pa sam se vrlo brzo prilagodila životu ondje i pronašla mjesta koja me čine sretnom.
Story: Koja je razlika u mentalitetu u odnosu na nas?
Ljudi poštuju vašu privatnost i ne brinu tuđu brigu. Na Balkanu se to smatra ‘hladnoćom’, no meni to jako odgovara. Kanađani uopće nisu hladni, naprotiv, vrlo su empatični kad je potrebno. Naravno da se u početku osjećate usamljeno, novi ste, ne poznajete nikoga. Potrebno je vrijeme da biste se uklopili u društvo i upoznali ljude koji vam odgovaraju. I kad je o tome riječ, ja sam za kvalitetu, a ne kvantitetu. Individualac sam, nemam potrebu pripadati stadu. Crna ovca.
Story: Pretpostavljam da ste s vremenom stekli neke prijatelje. Znaju li da ste u Hrvatskoj poznata osoba?
Da, znaju i ljudima se to sviđa i impresionira ih. Pitaju me zašto sam otišla jer svi imaju idealiziranu predodžbu o show businessu. Budu šokirani kad čuju kakvu sam kalvariju proživjela u Hrvatskoj. Dakako, to dijelim samo s bliskim ljudima.
Story: Kako je poslovno išao vaš put?
Kratko sam radila u agenciji za nekretnine i to mi je bilo dragocjeno iskustvo. Nakon nekoliko mjeseci sam se predomislila jer sam željela više zarađivati. Naime, bez licence za agenta ne možete dobiti proviziju nego radite za plaću. Koledž za nekretnine ne možete ni upisati ako niste stalni stanovnik. Nakon toga pronašla sam posao u Dioru i otada radim u trgovini luksuza. Nije moj posao iz snova, ali odlično se može zaraditi i imate brojne privilegije. Modu, naravno, jako volim i dobro poznajem.
Story: Priuštite li si skupocjene brendove? Na što ste slabi?
Malo mi je smiješno ovo pitanje, naravno da je odgovor potvrdan! Kad radite u visokoj modi, čini mi se da trošite i više nego što biste inače. Što mi je slabost? Sve! Možda bih ipak izdvojila torbe.
Story: Kako biste opisali stil prosječne Kanađanke?
Praktičan i udoban. Tipična Kanađanka nije pretjerano posvećena izgledu, ne koristi šminku niti posjećuje frizera. Najnjegovanije i najljepše su Azijke, barem je moj dojam takav. Azijci općenito imaju puno stila, vole modu, vrlo su elegantni i vitki.
Story: Na društvenim mrežama često komentirate aktualne situacije u Hrvatskoj. Imate izraženu crtu za pravdu i ne libite se izreći svoje mišljenje.
Ne libim se izreći svoje mišljenje, iako ga u posljednje vrijeme izbjegavam iznositi na društvenim mrežama. Naime, ne želim biti u moru nepismenih i neinformiranih komentara i ‘mišljenja’. Mišljenje pojedinca u današnjem je svijetu precijenjeno jer ga ljudi često iznose, a da doista nemaju pojma o temi kojom se bave. Nastojim se jako dobro informirati o onom što se događa i što me zanima pa onda stvaram vlastiti stav. Informiram se iz pouzdanih i znanstveno priznatih izvora, a ne na društvenim mrežama i opskurnim portalima.
Story: Jeste li kad zažalili zbog toga?
Ne mogu reći da sam doista zažalila, ali ponekad je teško podnositi razne niske i degutantne napade i uvrede. Uglavnom od anonimnih polupismenih mrzitelja. Međutim, kad je riječ o istini i višem cilju, spremna sam podnijeti i tu žrtvu.
Story: Koliko vas je iskrenost stajala?
Vjerojatno puno. No istina i pravda ključni su dio mog karaktera i postojanja, za mene tu nema kompromisa. Moja savjest i dostojanstvo nemaju cijenu. Sretna sam što mogu reći da mirno spavam te da sam zadovoljna sobom i svojim životom.
Story: Što biste još voljeli ostvariti u Kanadi sljedećih godina?
Kad je o mojim ambicijama riječ, u Kanadi sam na samom početku! Još nemam do kraja riješen status i to je ograničavajući faktor, ali imam puno planova i ambicija vezanih uz Kanadu. Izvrsna sam u prodaji pa se nadam da ću svoj talent iskoristiti u trgovini nekretninama.
Story: Kako vam ondje izgleda jedan slobodan dan?
Dan počinjem sportom pa, tijekom toplih mjeseci, nastavljam kavom u vrtu uz pjev ptičica. Okružena sam životinjama poput vjeverica, rakuna pa i zečeva i tvorova. Nakon toga volim se urediti i otići u centar u vrlo elegantan dio grada koji se zove Yorkville. Obično ručam s bliskom prijateljicom, a ponekad i sama. Naime, sprijateljila sam se s vlasnicima i voditeljima talijanskih lokala koje volim pa ne osjećam da sam sama. Mislim da ću ubuduće dijeliti malo više svog života u Torontu na društvenim mrežama. Volim Toronto, ima predivnu energiju.
Story: Što bi vas moglo trajno vratiti u Hrvatsku?
Teško mi je to reći, život može biti nepredvidiv. Možda neka iznimna poslovna ponuda ili fatalna ljubav, tko zna?! Ne vjerujem, doduše, ni u jedno ni u drugo, čvrsto stojim na zemlji. Doduše, nakon ovog predivnog iskustva sa Storyjem i, naravno, s Novom TV, možda promijenim mišljenje.
Story: Krase vas mladolikost i odlična linija. Koja je tajna vaše njege?
Zdrav način života, ali doista vrlo zdrav, nisu to prazne riječi. Dobra genetika, kvalitetna njega i prehrana. Disciplina, rano lijeganje, rano ustajanje, konstantan rad na sebi i učenje. Pa i ovo sudjelovanje u ‘Plesu’ dio je toga. Nikad, ali baš nikad neću se opustiti i predati! Ljudi najprije ostare iznutra, a onda tek izvana.
Story: U razgovoru za Story.hr otkrili ste da ste se naviknuli na samoću. Može li se čovjek na nju trajno naviknuti?
Naravno da može! Moja samoća moj je izbor i volim biti sama. To ne znači da nisam društvena osoba, ali moja je samoća ispunjena stvarima koje volim - nije prazna ni tužna. Čovjek može biti sam i tužan i kad je u vezi i kad je u kući punoj ljudi. Kad bolje razmislim, uvijek sam voljela samoću i to mi je bilo prirodno stanje.
Story: Što vam je najvažnije u romantičnom odnosu? Na što nikad ne biste pristali?
Međusobno poštovanje, razumijevanje, podrška i luda privlačnost. Želim partnera koji me inspirira i razumije, koji mi daje moju slobodu i uvijek je uz mene bez obzira na sve. Koji je moj ljubavnik i najbolji prijatelj. To nije lako naći, zar ne? Nikad više ne bih pristala na to da mi muškarac upravlja životom.
