Lackovići: Želimo imati još dječice

Majčinstvo svaku ženu učini drukčijom, posebnijom, sretnijom... Ta istodobno najteža i najljepša životna uloga donosi i neke nove emocije koje su do tada bile u potpunosti nepoznate. S time se prije dva mjeseca, kad je na svijet donijela sina Luku, susrela i Nikolina Lacković. - Jednom riječju, biti majka neopisiv je osjećaj. Na samom početku sve bude čudno i poma­lo zbunjujuće, ali sada shvaćam da mi je život potpuno ispunjen tim malim slatkim bićem! - otkriva mlada mama. Naravno, isti osjećaji ni­su zaobišli ni ponosnog tatu Blaženka koji ni za što nije želio propustiti trenutak kad se rađao njegov nasljednik. A što je supružnicima ta­da prolazilo glavom, kažu, ni sami ne znaju.

- To me dosta ljudi pitalo. Osjećaji su se is­prepletali i sve se činilo doista nestvarnim! Luka mi je bio jako lijep, nimalo zgužvan ni plav tako da sam bila zadivljena. I jedva sam čekala da ga vidim, a kad su mi ga stavili na prsa... uistinu nikad veće sreće - u dahu je ispričala diplomirana ekonomistica. Rukometaš je nastavio u istom tonu: - Bio je to jedan od najljepših trenutaka u mom životu! Bio sam toliko sretan i baš sve se činilo nestvarno, a zapravo sam bio svega svje­stan i ponosan na Nikolinu i na to da mi je podarila dijete. U sjećanju mi je ostao način na koji je prigrlila Luku, s toliko ljuba­vi, sreće i pažnje - iskreno je ispričao igrač njemačkog kluba HSV koji je sa suprugom zbog tog ugovora prije nešto više od godinu dana počeo graditi dom u Hamburgu, gdje je njihov sin i rođen. Dolaskom u drugu zemlju, dvoumili su se hoće li se dječak zvati Lukas ili Luka, no prevagnulo je ovo drugo jer im je, kažu, ipak bilo malo ljepše i više hrvatsko. I iako mnogi kažu da prinova potpuno mije­nja život, Nikolina i Blaženko ističu da to gledaju na pozitivan način. - Dobili smo samo jednu obvezu, odnosno brigu, ali onu najslađu koja ti se u životu može dodijeliti! Nastavljamo dalje sa svojim obvezama; Blaž s treninzima, a ja s učenjem njema­čkog, a uz sve to, sada imamo i Luku koji je na prvome mjestu! Ali kad se čovjek navikne na promjene i kad je spreman žrtvovati se, ništa u životu ne bi trebao biti problem - govori 27-go­dišnjakinja koja na pitanje namjeravaju li imati još potomaka, odgovara: - Pitali smo Luku i on bi htio brata ili seku. Naravno da želimo i mi! Ali ima vremena, još ćemo malo pričekati. Kad Bog da, veselit ćemo se - kaže skladan par koji, otkako im je u život ušao maleni dječak, ne zanemaruje jedan drugog. Dapače. - Naši osjećaji i odnos samo su se produbili, a razumijevanje je najvažnija karika koja nas drži čvrsto u braku. Naravno da dio vremena koje smo prije provodili sami sada dijelimo s našim anđelom. Luka je još malen, ali doći će vrijeme kad ćemo opet moći sami izlaziti. Vo­limo se družiti. No i sada se uskladimo i nađe­mo vremena za sebe, a nadamo se da će tako i ostati. Mislim da to uopće nije problem zato što se uz dobru organizaciju i volju sve stigne i može - priča Nikolina koja uživa u svakom trenutku provedenom s Lukom jer je, kaže, to probija­nje leda s prvom bebom jako zanimljivo. Ku­pa­nje sinčića za cijelu je obitelj ipak najzabavnija aktivnost. A kako i ne bi bilo kad je Lu­ka dobra beba. - Predobar je, nadamo se da će tako i ostati! Jede, spava, smije se, a plače samo kad je gladan. Najsretniji je kada ga spremimo u skafander jer već zna da nekamo ide - kažu mladi roditelji koje ipak nisu zaobišla noćna ustajanja, a upravo se na to bilo najteže naviknuti. No, srećom, njihov dječačić ogladni samo dvaput tijekom noći. Tada se ustaju oboje; Nikolina jer mora na­hraniti Luku, a Blaženko iz solidarnosti kako bi bio pokraj svojih voljenih. Kad je o odgoju riječ, ljepša polovi­ca ovog para smatra da će zbog prirode posla njezina dragog pre­uzeti strožu ulogu. Jer kaže, Blaženko pone­kad dulje izbiva iz kuće pa joj se čini da će zbog toga biti popustljiviji. No oboje sa smiješkom zaključuju da će ih Luka vrtjeti oko malog prsta. A što drugo kad ih osmijeh njihova sina usrećuje više od ičega.