GOSPODIN SAVRŠENI ZA STORY OTKRIO KOJA MU SE POZNATA HRVATICA SVIĐA: 'Moja je simpatija oduvijek'

Dok komentari na izgled Gospodina savršenog, njegov nevjerojatan životopis i odnos s djevojkama u gledanom showu ne prestaju, atraktivni splićanin Toni Šćulac u iskrenom intervjuu za Story govori kako se njemu zapravo ništa nije promijenilo.

Ništa mi se nije promijenilo, smiješno mi je što neki misle da sebe doživljavam savršenim. Bolje bi mi odgovarala riječ neženja koji ima što ponuditi prijavljenim djevojkama. Smatram se prilično ispunjenom osobom, ostvario sam se u karijeri, mislim da sam privlačan, a sve je to dovelo do odluke da se prijavim u show. No tu ne govorimo o savršenstvu. Zap­ravo, i meni bi bilo neobično da se neki drugi muškarac smatra takvim.

Story: Postoji li uopće savršenstvo? Kako vi gledate na to?

U fizici postoji, ali kad je o ljudima riječ - ne. Zapravo, savršenstvo je u oku promatrača i za svaku osobu postoji jedna takva. Tako sam i ja, nadam se, savršen muškarac za tamo neku ženu. Svatko ima različite preferencije, svi imamo mane. Moram pronaći onu osobu koja će zavoljeti moje mane, kao i ja njezine. Tada ćemo jedno drugome biti savršeni.

Story: Govorimo li o kompatibilnosti?

Upravo to. Da se partneri slažu na više razina, od emotivne do seksualne. To je cijeli svemir. Najlakše se zaljubiti. Ljubav treba graditi, održati, puno soli pojesti zajedno. Smiješ­no mi je kad netko nakon dva mjeseca veze izjavljuje veliku ljubav partneru, a još ga nije vidio u lošem izdanju, posvađao se s njim...Poanta je da ti je partner još draži nakon toga. Tek onda možemo govoriti o ljubavi.

Story: Budući da ste iz Splita, sredine koja obiluje vicom i humorom, kakvi su komentari vaših prijatelja na sve to. Gledaju li show?

Kad sam im rekao za show, odmah su me počeli zafrkavati. Jedva su dočekali da se javno dozna da sam to ja. Posebno su im dragi komentari na forumima, i to oni mrziteljski. Imamo grupu u kojoj oni izaberu nekoliko ‘najboljih’, jer je cilj do kraja sezone skupiti najsočnije. U međuvremenu ih i oni sami smišljaju. Zasad ljudi nisu inovativni jer su prijatelji predvidjeli sve one tipične poput: “Ako je tako pametan, zašto se prijavio u show ili još dosad nije pronašao curu?” Prijatelji su mi velika podrška, a sve je, naravno, prošarano našim dalmatinskim humorom.

Story: Eto, i ja ću postaviti to tipično pitanje s foruma - zašto u realityju tražite djevojku?

Volim misliti da dosad nisam imao sreće. Dajem puno, a toliko i tražim zauzvrat. Pritom ne mislim na financije, nego više na nekakvu sigurnost. Upoznao sam puno djevojaka koje su mi se svidjele, ali kad bismo se upustili u vezu te kad bih shvatio da nešto važno i veliko ne funkcionira - prekidali bismo na vrijeme. U smislu da se priča ne odulji pa poslije nekoga još više povrijediš. Možda je moje prokletstvo što sam dosta mlad, nakon jedne duge veze, shvatio što mi treba i što tražim. Tako da to dosta brzo znam prepoznati, nema zavlačenja. Osim toga, ne volim predrasude. Gdje su bili ti isti komentatori kad se o meni ili nekom drugom kolegi pisalo zbog dvojnog doktorata i raznih nagrada? To gotovo nikoga nije zanimalo, što je lančana reakcija. Takve se vijesti manje čitaju, nema klikova ni zarade. A sad je potpuno druga priča. Poručio bih svima koji me prozivaju neka promisle jesu li i oni dio tog problema. Moje prijavljivanje može se gledati kao alegorija današnjeg društva. Možda populariziram i fiziku. I to mi je bio razlog za prijavu - demistificirati fiziku i dokazati da se, baveći se mojim poslom, može putovati i širiti horizonte.

Story: Kako odnosi s djevojkama funkcioniraju izvan showa? Prilazite li ili ste sramežljivi?

O sebi volim reći da sam visoko funkcionalni sramežljivac. Definitivno nisam zavodnik, nisam od onih koji će u klubu vidjeti djevojku koja mu se sviđa i prići joj bez imalo ustručavanja, oboriti je s nogu i uzeti njezin broj. Pro­nalazim drukčije načine preko poznanika, prijatelja... Kad ostvarim prvi kontakt, sve zaživi - i moja pričljivost, šarm...

Story: Zašto ne prilazite?

Mislim da to čak nije pitanje samopouzdanja. Čovjek se rodi takav. Primjerice, neki trogodišnjaci bez srama i straha pitaju nepoznatu osobu deset kuna. Karikiram. Kao dječak nisam volio prilaziti strancima, zadirati u tuđi privatni prostor. Daleko od toga da direktan pristup nije katkad seksi, ali to nisam ja. Davno sam riješio te komplekse u glavi.

Story: Što je za vas definicija džentlmena, frajera?

Muškarac uz kojeg se djevojka osjeća sigurno bez usiljene ljubaznosti. To se osjeti. Nemoj djevojci na prvom spoju otvarati vrata ako to nećeš raditi do kraja života. Koliko god mrzim rodne razlike u smislu poslova i plaće, muškarac ipak treba biti zaštitnik.

Story: Kakve vas žene privlače?

Nemam tip djevojke! Uvijek su me intrigirale male plave vrckave, a nikad nisam bio u vezi ni s jednom takvom. Naprotiv, završio bih s visokim šutljivim brinetama. Zapravo su mi najintrigantnije bile žene na ‘drugi pogled’. One za kojima se ne bih okrenuo na ulici, prema kojima nisam imao fatalnu privlačnost, ali nakon susreta, dva oborile bi me s nogu, najčešće humorom i inteligencijom.

Story: Jednoj od djevojaka u showu priznali ste da su vas u osnovnoj školi nazivali štreberom, ali i zadirkivali zbog kojeg kilograma viška. Je li vam ova priča intimna satisfakcija?

Ne, objasnit ću vam i zašto. Kao dijete imao sam te nesigurnosti i vršnjaci su me zadirkivali, no imao sam, srećom, vrhunske roditelje koji su mi to sve objašnjavali. No nije isto kad nisi među popularnom djecom. Dolaskom u srednju školu sve je to prošlo, išao sam u matematičku gimnaziju u kojoj smo svi bili štreberi i više nisam imao višak kilograma. Ipak, ostalo je to nisko samopouzdanje. Umjesto da krivim one koji su me zafrkavali, odlučio sam raditi na sebi. Kad sam upisao doktorat, posvetio sam se vježbanju. Svijet nam ionako ništa ne duguje... Niti se sramim svojih starih fotografija, niti sebe od prije. Naprotiv, sretan sam što sam napredovao!

Story: Jeste li možda inspirirali nekoga iz svoje sredine?

Kako ne! Jedan sam od onih koji treniraju, uče i rade na sebi. Dobronamjernim je ljudima drago kad vide rezultate. Nemam puno pratitelja na Instagramu, ali kako sam član CERN-a (Europskog laboratorija za fiziku čestica), javljaju mi se ljudi iz cijelog svijeta. Primjerice, student fizike iz Indije pitao me za savjete vezane uz trening i prehranu.

Story: Imate zavidno obrazovanje, dvojni doktorat iz fizike, međunarodno usavršavanje. Je li to obiteljska crta?

Ma kakvi! Tata i mama matematiku su mogli pratiti do 4. osnovne, a s druge strane, moja sestra još je bolja od mene. Na doktoratu je u Parizu, a četiri je godine mlađa od mene. Za­frkavamo se da nas je roda ukrala nekoj obitelji znanstvenika i dovela našim roditeljima.

Story: Može li se ljubav izračunati?

Naravno da ne može. Zanimljivi su mi, iako u tome nisam stručan, biokemijski procesi i lučenje hormona kad je čovjek zaljubljen.

Story: Kako je išlo vaše obrazovanje?

Nakon gimnazije završio sam trogodišnji preddiplomski studij matematike i fizike u Splitu te diplomski računarski studij. Prije nego što sam diplomirao, posljednjih šest mjeseci proveo sam u Lundu u Švedskoj gdje sam upisao magisterij. Radio sam kao asistent na FESB-u, mentor mi je bio Ivica Puljak, donedavno splitski gradonačelnik, a paralelno sam upisao dvojni doktorat iz elementarnih čestica u Zagrebu i École Polytechnique u Francuskoj. Potkraj 2018. obranio sam doktorat u Parizu. Od 2019. docent sam na Prirodo­slovno‑matematičkom fakultetu u Splitu.

Story: Koliko kolegija održavate?

Analizu podataka u fizici visokih energija, specijalnu teoriju relativnosti, simetriju u fizici, programske alate u fizici... ima toga još.

Story: Gdje ćete s tom velikom pameću?

Nije to pamet! Volim to, a naše se društvo dogovorilo da prođem sve te korake kako bih radio to što volim.

Story: Iz čega imate doktorat?

Obranio sam temu Higgsova bozona.

Story: Famozna božja čestica?

Fizičari mrze kad se Higgsov bozon tako naziva jer nema veze s Bogom. Fizika još ne daje odgovor na pitanje postoji li Bog, to je svačija osobna stvar. Higgsov bozon jako je važna čestica jer je dala odgovor na pitanje: Odakle dolazi masa? To je jedno od fundamentalnih pitanja na koje su fizičari pokušali odgovoriti posljednjih stotinu godina.

Story: Vjerujete li u Boga?

Ne, ali ne dajem nikome smjernice kako sam došao do tog odgovora jer je to jako važno za svakog od nas. I svi do toga moramo doći na svoj način, svojim pitanjima.

Story: Kako gledate na pojam duhovnosti?

Kao znanstvenik mislim da imam golemu rupu u znanju što se tiče svjesnosti. Ne znamo zašto su neka živa bića svjesna. Naime, i vi i ja izgrađeni smo od istih atoma kao i kamen, spužva, zvijezda... Ali ti su atomi kod nas složeni tako da možemo razgovarati, imati emocije. Tu svijest zovemo duh, duhovnost. Hoće li znanost to ikad moći potpuno objasniti, ne znam. Zanimljivo mi je da pokušava dati odgovor na to pitanje ili da konačno kaže kako ne može objasniti čovjeka bez duhovnosti. S druge strane, postoji mogućnost da znanost u dalekoj budućnosti objasni čovjeka bez duhovnosti. To su iznimno zanim­ljiva pitanja koja su me često držala budnim.

Story: Koje ste knjige čitali u tinejdžersko doba?

Nisam gutao knjige, ali pogledao sam tonu internetskog materijala, dokumentaraca... Koliko god netko mislio da sam načitan, u slobodno vrijeme više volim pogledati dobar film ili seriju. Mislim da sam u srednjoj školi pogledao sve dokumentarce o crnim rupama.

Story: Gledate li u zvijezde, nadograđujete li možda znanje i onim iz područja astronomije?

Prijatelj i ja pokrenuli smo novi diplomski studij astrofizike i fizike elementarnih čestica. Astrofizika je također naša velika strast, ljudi poput Hawking me fasciniraju, kao i oni koji mogu shvatiti opću teoriju relativnosti.

Story: Družite li se samo s fizičarima ili?

S kolegama samo na poslu. Kad sam angaži­ran u sklopu CERN-a, to mi je super jer sam u kontaktu s fizičarima iz cijelog svijeta. Velika većina mojih prijatelja je iz srednje škole, a neki s fakulteta. Imam i prijatelje koji se bave građevinom, geodezijom ili su zaposleni u IT sektoru.

Story: Koliko vam je važan novac?

Čim sam na profesorskoj poziciji, to nešto govori. Da sam u privatnom sektoru i da radim matematičko programiranje ili analizu velikih podataka, što je jedan od najplaćenijih poslova, to bi bila druga priča. Obožavam svoj posao, pedeset posto je znanstveni rad, a ostatak podučavanje. Time sam savršeno zadovoljan. Od slobode koju mi pruža do fakulteta koji me podržao u mojoj ‘savršenoj’ avanturi. Pokazuju koliko nemaju predrasuda. Iskreno, lova je najveće civilizacijsko zlo. Volim razmišljati utopijski, da nema granica, novca... Jasno mi je da zbog naše prirode to ne može, pa ljudi su najopasnija životinja koja postoji. Možda ćemo evolucijom doći do toga.

Story: Kakav ste profesor?

Volim misliti da sam strog, ali pravedan! Kod mene nema prepisivanja ni krađe. Možda baš zato što sam stvorio određenu odbojnost prema državi u kojoj živimo - kad ti ne pomažu trud i znanje nego presudnu ulogu imaju nepotizam, korupcija i zapošljavanje preko veze. Kod mene su zato na prvome mjestu rad, i znanje. Mlade želim naučiti da nikad neće proći dobro ako budu lagali i varali. S druge strane, uvijek ću podržati studenta koji možda ima manje kapaciteta od ostalih, ali trudi se i radi. Nastojim da su moja predavanja opuštena i zanimljiva. Drago mi je da postoje anonimne godišnje ankete koje rado pročitam i uvažim.

Story: Na što ne biste pristali u odnosu?

Kompromis je ključ veze, ali za životna pitanja, poput osnutka obitelji, nema kompromisa. To je, primjerice, nešto čega se nisam spreman odreći.

Story: Postoji li koja poznata dama na našoj sceni koju uvijek rado vidite?

Jelena Rozga, moja simpatija oduvijek.

 Više Tonijevih fotografija pogledajte u galeriji.