Glumica Helena Minić posljednjih mjeseci uistinu zrači. Osim poslovnih uspjeha, pre­dstave ‘Saloma’ Istarskog narodnog kazališta u Puli, a zatim i ‘Bok, žurim, nazovi’ na sceni Knap, toj 31-godišnjakinji zaraz­nog osmijeha cvjetaju ruže i na privatnom planu. Story: Dobili ste odlične kritike za glavnu ulo­gu u predstavi ‘Saloma’. Je li to vaša najzahtjev­nija uloga do sada? Svaku ulogu doživljavam kao svoje dijete, učim je hodati, ponašati se, davati joj karakterne osobine. Teško mi je odvojiti bilo koju ulogu kao najdražu ili najzahtjevniju. Zna­la sam da ću igrati Salomu šest mjeseci prije nego što smo počeli s probama u kazalištu pa sam se stigla psihički pripremiti. Koliko god sam se veselila ulozi, toliko me i bilo strah - što zbog odgovornosti koja se našla preda mnom, što zbog velike želje da sve prođe u najboljem redu. Uložen je veliki trud, radilo se s ljubavlju i rezultati nisu izostali. Story: Kakav je bio osjećaj u predstavi odjenuti vjenčanicu? Haljina podsjeća na vjenčanicu, ali nije joj to primarna svrha. Saloma je prekrasna princeza obasuta dijamantima, tako da je ta haljina bila nužna kako bi nosila cijelu priču. Igrajući različi­te uloge, već sam nekoliko puta nosila vjenčanicu i bila udana tako da nisam opterećena ni famom oko vjenčanice, ni ceremonijom vjenčanja. Story: Ipak, priželjkujete li uskoro odjenuti svoju pravu vjenčanicu? Ne opterećujem se time. Kad je o nama riječ, to se mo­že dogoditi već sljedeće subote ili za godinu dana, ovisi kako energetski kliknemo. Želim da to isključivo napravimo zbog nas i dragih nam ljudi. Forma kod nas ne postoji.

Story: Želite li reći da niste razmišljali kako biste voljeli da taj dan izgleda? Hrvoja i mene ne zanima tradicio­nalno vjenčanje prepuno pravila i op­terećenja. Prijatelji nas zafrkavaju da ćemo ih jednog da­na samo nazvati i reći im kako mora­ju biti za dva sata na vjenčanju. Moguća je i ta varijanta, zašto ne? Učiniti to samo zbog čina, ne dolazi u obzir. Već se osjećamo kao da smo u braku i sumnjam da će papir išta promijeniti. Story: S glumcem Hrvojem Klo­bučarom u vezi ste četiri i pol godine, a od prvog dana živite zajedno. Koliko je život ljepši udvoje? Imam osjećaj da se poznajemo cijeli život. Sve se jednostavno posložilo. Postoje zajednički interesi, poštovanje, komunikacija, kompromisi na koje smo uvijek spremni, a najvažnije - ljubav. Doista sam blagoslovljena što imam takvog čovjeka uz sebe. Story: Postoji li pravilo za uspješnu vezu? Nema pravila, ali ljudi se nikako ne smiju podrazumijevati. Iz dana u dan treba se truditi i uno­siti svježinu u vezu. Trenutačno razmišljam kako ću iznenaditi Hrvoja kada se vrati s gos­tovanja; hoću li mu skuhati omiljeno jelo, nešto lijepo napisati ili zapaliti svjećice po stanu i stvoriti mu ugodnu atmosferu. Sitnice su te koje puno znače. Story: Je li prisutna ljubomora? Možda mala, ali ona je tu samo da malo začini odnos.
Story: Tko je u vašem domu zadužen za kućanske poslove? Obožavam kuhati tako da je to moj dio, i radim ga s velikim užitkom, a Hrvoje povremeno uskoči po potrebi za ostale poslove. Konkretnih podjela nemamo, radimo kako tko što stigne. Story: Jeste li mu pokazali svoje plesno umijeće iz ‘Salome’? Kod kuće nema ekshibicija kao na sceni. Neka tako i ostane. Story: U posljednje se vrijeme stvara prilično velika fama oko nagih scena. Predstavlja li to vama problem? Ne mogu vjerovati da smo u 21. stoljeću i da o još razgovaramo o golotinji. Još mi je veći apsurd govoriti o golotinji u funkciji umjetnosti. Ako sam profesionalac, što i jesam, i mogu odigrati predstavu prehlađena, ne vidim kako bih redatelju mogla reći da se neću u potpunosti predati liku i skinuti se na sceni. To je dio mojeg posla. Nije golotinja zbog golotinje, to je dio te priče koji je upotpunjuje. Ako smo profesionalci, budimo takvi do kraja. Story: Ovo je bio vaš prvi put da ste se skinuli na sceni? Tako je. Do tog trenutka nisam uopće razmiš­ljala o tome. Jednostavno sam takva, ne optereću­jem se hipotetskim situacijama dok one ne postanu konkretne. U tom trenutku nisam na sebe gledala kao na Helenu Minić, nego kao na Sa­lomu. Poslije kad sam razmišljala o tome, kao da sam se ogradila od toga. Story: Postoji li nešto što nikada ne biste učinili za ulogu? Volim ovaj posao, tako da nema toga što ne bih učinila. Story: Čak biste se udebljali petnaestak kilograma, kako se to često traži od vaših kolegica u Americi? Iako su to radikalni potezi, učinila bih to, samo se nadam da bi uz nas bio tim ljudi koji bi se brinuo o našem zdravlju. Story: Što biste bili da niste glumica? Opet i uvijek samo glumica. Ponekad se šalim da je gluma odabrala mene, a ne ja nju. Moja je teta u vrtiću bila balerina i gledajući me kako sam stalno nešto izvodila, predložila je mojim roditeljima da me upišu u dramsku skupinu. I tako je sve počelo sa šest godina i, srećom, još nije stalo. Story: Možete li reći da su vam se posložile sve karte u životu i da je sve onako kako ste željeli? Sretna sam i zadovoljna. Sve je sjelo na svoje mjesto.

Razgovarala Jadranka Tomić Snimke Matea Smolčić Styling Lana Nedanova