Igor Barberić (48) slavni je koreograf i redatelj kojega gledatelji obožavaju gledati u žiriju showa 'Ples sa zvijezdama', a iza sebe već ima zavidnu karijeru.
Put do slave i uspjeha vodio ga je Europom, a nakon 13 godina europske mjuzikl karijere vratio se u Hrvatsku. O svojim početcima, ali i dosad nepoznatim detaljima iz svog privatnog života, otvoreno je progovorio u intervjuu za Story.hr.
Danas ste vrhunski koreograf i redatelj s nizom nagrada iza sebe, no kakvi su bili vaši početci? Kakav je osjećaj bio probijati se u svijetu i stvarati životopis kakav vi imate?
Jedino što sam znao kao mali dečko je da sam jednostavno jako htio nastupati i da su me fascinirale izvedbene umjetnosti. Ali, realno, tek kasnije sam mogao to tako nazvati. Kad si mali onda jednostavno zapjevaš kad zapjevaš, zaplešeš kad zaplešeš i možda to češće radiš nego ostali.
A za 'probijanje' u svijetu, to je isto nešto što se jednostavno događa postepeno. Odlazak na akademiju, prvi posao kao glumac u mjuziklu u Nizozemskoj, odlazak na turneju po Europi u sljedećem mjuziklu, povratak u Hrvatsku nakon 13 godina mjuzikl karijere, itd. Mislim da se sve to događa i čovjek prolazi kroz to i tek nakon nekog vremena postaneš svjestan kamo si stigao. Ali svaki taj projekt, svaka nova uloga, sve je to imalo i jedan svoj žar koji dolazi od te inicijalne želje da to radiš. I trebaš se uštipnut tu i tamo da se sjetiš da su ti se snovi i ostvarili. A kad smo kod toga, i dan danas ja imam snove i ciljeve i žar za tim svojim poslom. To mislim da nikad ne staje. Poriv za stvaranjem.
Što vam je bilo najteže na putu do uspjeha? Pamtite li neki trenutak za koji danas možete reći da vas je oblikovao i ostavio dubok trag na vama?
Najteži su možda bili ti studentski dani u Belgiji gdje sam u jednom trenutku morao doslovno paziti na to da na hranu ne potrošim više od 20-ak kuna dnevno. Ali opet, kad ćeš ako ne u studentskim danima tako živjeti?
Na koji ste trenutak u svojoj karijeri posebno ponosi?
Bilo ih je dosta. Ali sam uvijek na njih ponosan malo kasnije, nakon što se dogode, umjesto dok se događaju. Taj ponos je više općenit. Ali isto tako moram priznati i da sam češće samokritičan pa mi stvari koje radim nikad nisu dovoljno dobre. Mislim da me i to tjera da radim dalje.
Koje se anegdote iz karijere najradije sjećate?
Malo je preprosta za ovaj prostor.
Biste li išta i što u svojoj karijeri promijenili?
Volio bih ovaj svoj današnji mozak i iskustvo staviti u mlađeg sebe koji je fizički bio sposobniji. Pritom ne mislim da sam trenutno nemoćan, ali jedna određena vrsta mladolike snage plus zreliji mozak.
Već ste dulje vrijeme vegan i na društvenim mrežama ste vrlo jasni oko svog stava o veganstvu. Kada i kako ste se odlučili na takvu vrstu prehrane?
Bio sam prvo nekih desetak godina vegetarijanac. Postao sam vegetarijanac na novu godinu 2000. Novo stoljeće, novi ja, kao novogodišnja rezolucija. I, eto, ostala je. Na veganstvo sam se onda odlučio kasnije nekako prirodno, u mojoj glavi više radi zdravlja, ali sam onda kroz vrijeme i postao svjesniji što radimo životinjama i veliki dio mog poriva da budem vegan sad ima veze i sa životinjama. Vegan sam sad već 12-ak godina.
Kada niste na poslu, kako volite provoditi slobodno vrijeme? Imate li neki hobi?
Trenutno jako puno radim tako da mi je najdraže doći doma i spavati. I nastojati što zdravije jesti. Inače kad imam malo više vremena volim glazbu, pisati, svirati.
S obzirom na to da ste u životu dosta putovali, postoji li neka destinacija ili mjesto kojemu se uvijek vraćate? Neko mjesto koje vas je posebno oduševilo ili se jednostavno 'uvuklo pod kožu’.
Ima ih dosta. Amsterdam, New York, Madrid, London. Volim putovati. Odnosno ne, volim biti na mjestima po svijetu, ali sam čin putovanja baš i ne toliko.
Za koga bi ste rekli da je najvažnija osoba u vašem životu? Onaj netko poseban za koga sve što radite istog trena ostavljate i stavljate tu osobu na prvo mjesto.
Prvo moram zbrinuti sebe da bih se mogao kvalitetno brinuti o drugima u životu ili voljeti kvalitetno. Zato bih rekao da moram prvo sebe dovesti u red i biti manje mazohističan prema sebi, da bih onda mogao kvalitetno biti nečiji prijatelj, član obitelji, ljubavnik. Ali ima dosta posebnih osoba u mom životu do kojih mi je stalo i čiju prisutnost u mom životu smatram jako dragocjenim.
Da se ne bavite ovim poslom, što biste drugo radili? Možete li se uopće zamisliti u nekom potpuno drugačijem poslovnom okruženju i na sasvim drugom karijernom putu?
Mislim da bih uvijek odabrao nešto što je kreativno. Arhitekt, vrtlar, postolar, što ja znam. U svemu je moguće naći barem malo onoga nečeg što je kreativno. Barem se tako nadam.
Više fotografija Igora Barberića pogledajte u galeriji.
