Pulska glumica Jadranka Đokić; prijateljima Jaja, obitelji Jadra, a dečkima iz š­k­o­l­s­k­ih dana Đoka, za sebe će reći da je pravi horoskopski Jarac - tvrdoglava, uporna, o­d­govorna, ali i realna. Simpatična med­i­c­i­nska sestra Helga iz ‘Naše male klinike’ nedavno se vratila iz Kostarike, gdje je s kolegama ma­t­i­čnog k­a­­zališta ZeKaeM gostovala na festivalu um­j­e­tnosti s h­valjenom predstavom Paola Magelli­ja ‘Zagrebački pentagram’. Karizmatičnu glumicu u metropoli je nestrpljivo očekivao njezin dečko, 40-go­d­i­šnji multimedijski umjetnik Ivan Marušić Klif s kojim je 29-godišnja dobitnica Nagrade hrvatskoga glumišta i Zlatne arene u vezi oko godinu dana o kojoj je progovorila i u intervjuu. Story: Početkom travnja vratili ste se iz Ko­s­t­a­r­i­ke, gdje s kolegama iz ZeKaeM-a promovirali predstavu ‘Zagrebački pentagram’. Jeste li se uspjeli opustiti na tamnošnjim plažama? Bili su to tek kratki izviđački izleti do surferske plaže Jaco na Pacifiku. Ondje je palo prvo ovogodišnje bacanje po valovima, nije baš za plivanje... Posjetila sam i Karibe, ondje sam se posljednji dan doista opustila u jednom reggae ritmu na pješčanoj plaži.

Story: Čime vas je Kostarika najviše očarala te postoji li nešto što biste rado zaboravili? Oduševili su me stanovnici sviješću o zemlji koju imaju i pažnji s kojom se odnose spram nje, poštujući svu prirodu koja ih okružuje. Opu­štenošću kojom se odnose spram života i vremena. Neću zaboraviti noćnu i podulju v­o­­žnju s Kariba, kada je vozač zaobilazio pola metra duboke rupe na cesti i uz to pozorno pratio da slučajno ne pogazi rakove koji su prelazili cestu na putu prema oceanu.­ Story: Kako izgledaju vaši slobodni dani, u čemu uživate kad ništa ne radite? Uglavnom isključim mobitel i ostanem kod kuće. Ili po mogućnosti odem u prirodu, gdje nema puno ljudi. Story: Družite li se samo s kolegicama? Ima li zavisti među vama? Družim se i s kolegama i kolegicama, kao i onima koji se ne bave ovim poslom. Prijatelji su uvijek uz mene, kao i ja uz njh. Po­državamo se i razgovaramo o svemu. I veselimo se uzajamnim uspjesima. Nismo na natjecanju kada je o glumi riječ. Story: Kako se rješavate nakupljenog stresa? Nisam sigurna da to uvijek radim na dobar način, ali znojenje u ter­etani definitivno poboljšava ostatak dana. Story: Gledate li na svijet kroz ružičaste naočale, s dozom humora? Nosim naočale smeđih stakala, tako da je i s­v­ijet oko mene u tom nekom smeđem tonu. A humora katkad imam, katkad nemam. Story: U humorističnim serijama ‘Naša mala klinika’, ‘Moja tri zida’ i ‘Bračne vode’ pokazali ste se kao vrsna komičarka. Smatrate li da se više pronalazite u takvim ulogama nego u ozbiljnim? To znači da sam i te uloge, kao i one kazališne ili filmske, s podjednakom ozbiljnošću prihvatila kao izazov i novost u d­o­­tadašnjem profesionalnom iskustvu. Hvala na komplim­e­ntu, ali ipak se ne smatram vrsnom ko­mičar­kom, za to mi treba još puno r­a­da i iskustva. A ljudima n­e­dostaje smijeha u ovom dobu pa je i nji­hova pozor­nost usmjerena onome što nosi imalo humora. Story: Mnogi glumci kažu da se kazalište ne može ni s čim usporediti i glumca u potpunosti ispunjava. Slažete li se s time? Scena je svakako nemilosrdna, pojede vas ako nemate za nju snage, hrabrosti, ludosti, t­a­l­enta i želje nešto reći... A donosi euforiju kada ­u­spijete sebe i nju savladati. Story: Kad je o glumi riječ, za vas nema tabua. U Matanićevu filmu ‘Fine mrtve djevojke’ razgolitili ste se za ulogu prostitutke Lidije, lj­u­bili ste se s kolegicom Natašom Janjić u filmu Sare Hribar ‘Dan mrak’. Što ste sve sprem­ni napraviti za dobru ulogu: ošišati kosu, udebljati se, možda posjetiti estetskog kirurga? Ne možemo u istu kategoriju strpati - udeb­ljati se, ošišati i operirati... Postoje razlozi zašto netko uzima upravo vas za određenu ulogu ili si barem volimo utvarati da je tako. I neka zdravorazumska razina fizičke promjene koju želi. Nisam sigurna u dovođenje vlastitog života i tijela u nepovratnu preobrazbu operacijom. Mis­lim da se to događa kad osoba određenu promje­nu u svom izgledu ionako želi napraviti. Story: Kako vaša obitelj, bliski prijatelji i de­č­ko reagiraju i komentiraju vaše uloge i scene koje zahtijevaju razgolićivanje ili poljupce? Meni bliski i dragi ljudi prepoznaju ono što radim i poentu priče. Nisam se susrela s dodat­nim objašnjavanjima ili posebnim neugodnostima a da ih sama sebi možda nisam proiz­v­e­la. A ostatku svijeta ne ugađam i ne oč­ekujem od svih da razumiju. Story: Nedavno ste se pojavili u jednoj telev­i­zijskoj reklami u kojoj su v­as pretvorili u umirov­ljenicu, mlad­o­g muškarca, poslovnu ženu i st­u­d­e­n­t­­­icu. Koliko je takvo snimanje izazov, a koliko je vam je važan honorar? Važno je da ste plaćeni za ono što radite. To je, nadam se, svima jasno. Napravili smo dvije reklame za istog klijenta, za koje smatram da su dobro i na neagresivan način predočili svoj sadržaj publici. Redatelji su Dalibor Matanić i Andrej Korovljev, meni iznimno dragi ljudi s kojima mi je ugodno i lako surađivati. Postojale su i određene tehničke i fizičke transformacije koje nisam još imala prilike probati i vidjeti kako se rade. Story: Koja bi vam uloga predstavljala profesionalni izazov? U prvoj profesionalnoj predstavi ‘Buđenje p­r­oljeća’ glumila sam djevojčicu od 14 godina, W­endlu Bergmann; prošlo je gotovo osam godi­na i danas u ZeKaeM-u imamo probe s Oli­ve­rom Frljićem, koji mi je dao priliku ponovno odigrati upravo Wendlu Bergmann. Probe su nam iznimno zanimljive jer komad otvara temu seksualnog sazrijevanja i prati kako se ti ljudi nose s novim tabuiziranim spoznajama, kakvu ulogu ima društvo, obitelj i crkva u tom odrastanju te kamo ih odvode nametnuto neznanje, represija i pokornost. Mislim da se dotičemo važnih tema o kojima treba govoriti i raspravljati. Premijera nam je sredinom svibnja u ZeKaeM-u. I veselim se suradnji s kolegama Krešom Mikićem, Franom Maškovićem, Ksenijom Marinković, Sretenom Mokrovićem, Ninom Violić, Pjerom Meničaninom, Mili­vojem Beaderom i Zoranom Čubrilom. Story: Je li vam se nekad dogodilo da ste imali krizu, odnosno da ste željeli odustati od glume? Gluma je moj poziv i čini mi se da ne odus­t­a­je od mene čak i kad me preoptereti. Pretpostavljam da bih mogla raditi puno drugih poslova zato što sam sposobna, spremna učiti i radišna, ali ne znam bih li bila sretna. Uvi­jek ostane to pitanje u zraku... Story: S kojim poznatim glumcem biste voljeli snimiti scenu seksa? Ne maštam o tom gospodinu. Više maštam o sjajno napisanom scenariju s jakim ženskim ulogama koje nisu svedene na začin u kadru. Story: Možete li prepoz­n­a­ti kad vam muškarac glumi? Mogu osjetiti kada nešto nije u redu. Možda su ta čula malo istreniranija nego u prosjeku pa obraćam pozornost na više faktora; izbor riječi, ton i geste... Ali i to podliježe su­b­jektivnosti i pretpostavci. Story: Izjavili ste kako ste u djetinjstvu imali velike komplekse zbog svog izgleda - pr­e­veli­kog nosa, dubokog, gotovo muškog glasa i premalih grudi. Kako ste se riješili tih strahova? Onog trenutka kad sam shvatila da oni koji su mi to nametali kao problem, u sebi nose puno v­eći. I da to zapravo nije imalo veze s Jad­rankom. Uvijek sam o t­o­me razmišlja­la na način - ovako izgledam ja, sve moje i ako ih želite zv­ati manama, čine me ipak drukčijom od drugih. Story: Imate specifičan oblik nosa, mnogima simpatičan. Jeste li ikada pomišljali na estetsku korekciju? O takvoj promjeni nisam ozbiljno razmišljala, nisam imala razloga, ali već četiri mjeseca nos­i­m aparatić kojim odrađujem lijenost iz djetinjstva. Njegova je funkcija prvenstveno zdravstvena, ali usput će se dogoditi i određena estetska promjena protiv koje nemam ništa. Dapače. Story: Holivudska diva Barbra Streisand nika­da nije pomišljala na korekciju nosa, a onima kojima se ne sviđa njezin nos poručila je da joj gledaju noge. Razmišljate li slično? Barbra i ja imamo sličan smisao za humor! Nisam upoznata s njezinim riječima, ali mogu ih slobodno potpis­a­t­i. Story: Na koji dio svog tijela ste najponosniji? Ovisi o danu, no doista volim sve svoje dijelove, više me muči da ne zahrđaju. Story: Nerijetko za sebe kažete da ste pravi horoskopski Jarac: tvrdoglavi, upor­ni, rea­l­ni i strastveni... Jeste li takvi i u ljubavi? Takva sam u životu. Ipak, s godinama dobivam na mudrosti i shvaćam da stvari mogu b­iti puno lakše i jednostavnije. Taj tvrdi temp­e­ra­ment, usprkos sebi i valjda nekakvoj navici, p­o­ku­šavam omekšati na svim poljima na kojima mu nije mjesto. Story: U svađama s okolinom ili dečkom, tko prvi popušta? Svađa zna biti korisna jer potakne komunika­ciju, a ako se preokrene u razgovor, onda je i pr­oduktivna. No nije tajna da znam biti uporna kada je o nepravdi riječ. Story: U vezi ste s multimedijskim umjetn­i­k­om Ivanom Marušićem Klifom. Čime vas je osvojio? Otvorenošću i vedrinom. Story: Kako je izgledalo vaše upoz­n­avanje? Upoznali smo se na pr­e­m­­ijeri predstave ‘Zagrebački pentagram’ za koju je radio video. Radno, dakle... Story: Koliko imate vremena za vezu, s obzirom na to da ste jako zaposleni? Vremena za sve u životu imamo o­noliko koliko tog prostora ostavljamo. Za svoj privatan život sama stvaram vrijeme. Story: Što kod vašega dečka najviše cijenite? Iskrenost.
Story: Koja mu je najdraža vaša uloga? Mislim da voli predstavu ‘Zagre­bački penta­g­ram’. Story: Putuje li Ivan s vama kad odlazite na gos­t­o­vanja? Ne, ipak smo ljudi s odvojenim poslovnim životima i različitim radnim ritmom. Story: Razmišljate li o braku i o djeci? Ne, to su vrlo daleke i trenutačno nevažne teme. Razmišljam o kupnji stana. Story: Biste li zbog ljubavi i obitelji žrtvovali karijeru? Teško mi je na to odgovoriti i ne želim naga­đati o nečemu što s­matram za ženu velikom promjenom u svakom pogledu. Mogu samo promatrati kolegice koje znaju koliko vremena i pažnje zahtijeva je­dno biće spremno upijati sve sadržaje oko sebe i koje te treba istinski i bezrezervno. I sve to uz puno ljubavi, strpljenja, snage i najmilijih vidim da nije nemoguće. Story: Što smatrate najvećim uspjehom? Slobodu, samostalnost i sigurnost u sebe k­o­j­u osjećam. Spremnost da krenem u najrazličiti­jim smjerovima ne robujući predodžbama, pre­drasudama, unaprijed zacrtanim sigurnim pu­tevima i očekivanjima... Story: Kako se nosite s porazima? Nisu mi ugodni, ali ih opraštam sebi i iz njih izlazim snažnija.

Razgovarao Vinko Paić Fotografije Dražen Kokorić Šminka Pamela Elekeš Styling Esad Halimović Frizura Salon Ruža Zahvaljujemo AAG Interijerima na ustupljenom prostoru