NAJSKROMNIJI DOMAĆI NOGOMETAŠ ZA STORY PROGOVORIO O ZARUČNICI: 'Prvo smo bili prijatelji...'

Kad bi se birao Mister simpatičnost među Vatrenima, 26-godišnji Josip Juranović odnio bi titulu! Skromna nogometna zvijezda koja je se iskazala i na nedavnoj utakmici protiv francuske reprezentacije u Ligi nacija, obećala nam je intervju - iako je bila na odmoru sa zaručnicom i bliskim prijateljima.

U Dubrovniku. I to mi je prvi put u mojih 26. godina, uskoro 27. I stvarno me oduševio.

Što vam se posebno svidjelo?

Prošetali smo Stradunom, obišli znamenitosti, prekrasno je. Doduše, nismo bili na zidinama, ali fasciniraju me stare građevine, i kako su očuvane. Dubrovnik je svjetski fenomen!

Što ste sve još obišli?

Brač, Hvar i Vis za kojeg smo stvarno pogodili.

Zašto?

Nije bio pretrpan turistima, i zanimljiv je. Pravi mediteranski biser. Bili smo i u Modroj špilji na Biševu. Ta azurna boja oduzima dah! Doduše, nismo se okupali u njoj, zabranjeno je posljednjih sedam godina.

Kako inače na vas djeluje more i mediteranska klima?

Osjećam da me regenerira. Kao da pomlađuje, još kad pocrniš, uz blagotvoran utjecaj sunca, čini ljekoviti paket. Obožavam biti na moru, iskreno nisam bio dugo, jedva sam čekao zaroniti u more.

S kime krstarite?

S prijateljima, zaručnicom i kumovima.

Koje morske delicije volite?

Bilo koju ribu pečenu na gradelama.

Niste moderan tip; sushi i ostala japanska gastronomija?

Sushi baš ne preferiram.

U duši ste Dalmatinac?

Skoro...

Već kad smo toga pitat ću vas za vaše razdoblje u Hajduku, ali prije svega čestitam na partijama protiv Danske i Francuske (u Ligi nacija), gdje smo prvi put u povijesti pobijedili moćnu franscusku reprezentaciju. Vaša odlična igra u spomenute dvije utakmice dobila je puno pohvala stručnjaka i ljubitelja nogometa na društvenim mrežama, kao i ona protiv Škotske na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu. Koliko vam to znači?

Igrao sam lijevog beka, i htio sam odigrati najbolje moguće, pa sam se više fokusirao na obranu. Pozitivne kritike stvarno su me napunile samopouzdanjem. Tu je i nova sezona u Celticu i jedva čekam preostale utakmice u Ligi nacija u rujnu.

Kako inače podnosite kritike i kad se zalomi loša utakmica. Pogađa li vas to?

Ne smeta me, jer svatko ima svoje mipljenje. Nekima si dobar, nekima nisi, s time se moraš nositi. A i kad netko govori da nisi dovoljno dobar, želiš pokazati suprotno. A što se tiče Vatrenih, jednostavno, tko je najbolji taj će igrati. Nema ljutnje, gledamo momčad i uspjeh, a ne pojedinca.

S kime se najbolje slažete među Vatrenima?

Svi smo dobri međusobno. Ako bih morao izdvojiti; to su Domagoj Vida i Mateo Kovačić.

I vaša klupska karijera proživljava veliki uspjeh. Kako je došlo do transfera u škotski Celtic?

Svi znamo o kakvom se klubu radi kad je bio u Ligi prvaka. Celtic je jedan od najboljih klubova u Europi, fantastično medijski popraćen, sa sjajnim navijačima. Kad sam bio u Legiji i čuo da me Celtic traži, trener me nazvao, nisam dvojio ni sekunde. To je još jedna veća stepenica u mojoj karijeri, i pun pogodatak što sam otišao tamo.

Jeste li otprije poznavali nekog igrača iz Celtica?

Kapetana Calluma McGregora, zajedno smo bili na terenu prošle goodine u utakmici protiv Škotske. Imamo zajedničku fotografiju na kojoj držim loptu, a on stoji iza mene. Sad se smijemo kako su čudni ti putevi, u jednom trenutku igraš jedan protiv drugog, u sljedećem zajedno. Što se tiče Glasgowa prekrasan je grad, povijesno je bogat, ali i moderan. Sviđa mi se, i što je najvažnije ljudi su prijateljski raspoloženi i ugodni. Nisam imao neugodnih situacija; ni Rangersovih ni Celticovih. To je predivno što sam doživio.

Nisu Škoti bili ljuti kad smo ih pobijedili prošle godine na EP-u?

Ma ne. Kako bi mogli, pokazalo se tko je bolji, pogotovo kad se uzme naša vezna linija Modrić-Brozović-Kovačić; najbolja na svijetu. Baš kao što sam rekao, Škoti su ugodni, osjećaš se kao da si kod kuće, zamole fotografiju, znaju pozvati na piće. Topli ljudi.

Gdje ste se smjestili?

Zaručnica i ja pogledali smo par stanova, a osam mjeseci smo već u jednom. Moderno je uređen u staroj zgradi u središtu grada. Sve mi je nadomak ruke.

Kako ste upoznali zaručnicu Lanu Miholjević, buduću inženjerku prehrambene tehnologije?

Preko zajedničkog prijatelja prije pet godina. A prije dvije i pol godine ušli smo u vezu, i zaručili se.

Znači ljubav proizašla iz prijateljstva?

Upravo tako. Mislim da je to lijepo i kvalitetno.

Što vam se kod Lane najviše sviđa?

Njezina dobrota. To što ima cilj završiti fakultet, i ne ostavlja ništa drugima da naprave umjesto nje. Jednostavno, za mene najbolja!

Kako je tekao vaš nogometni put? Kad ste u sebi otkrili nogometaša?

Započelo je kad sam imao šest godina. Sa starijim bratom bio sam u današnjem Dubrava Tim Kabel nogometnom klubu. Bio mi je pet minuta od stana, ondje smo se igrali loptom. Tadašnji sportski direktor Igor Ivec došao je do nas, i rekao da potpišemo za taj klub jer je vidio nešto u nama. I tada je započeo moj interes za nogomet. I niti jedan propušteni trening.

Od malih nogu kod vas nije bilo zabušavanja, preispitivanja o nekom drugom putu?

Više je bilo nogometa, manje škole u mojem odrastanju i razvoju. Nogomet je bio prvi i zadnji, zbog njega sam ustajao rano, kasno išao spavati. Moja prva ljubav.

Nikad niste osjećali da ste nešto propustili?

Ma ne. Nisam imao potrebu izlaziti vani, Družio sam se s prijateljima na igralištu, u parku, zezajući se. Uživao sam u onome što imam. Nije bilo toliko ni mobitela, danas je puno toga otišlo u drugom smjeru.

Mislite li da je to pogrešno? U smislu tehnologije?

Drugačiji je svijet. Ne znam je li pogrešno ili nije. Vidjet ćemo. Po meni ljudi se trebaju družiti i komunicirati uživo. A lijepo je vidjeti i dječju igru u parku.

Vašu karijeru obilježio je i petogodišnji ugovor s Hajdukom u kojem ste bili kapetan. Po čemu to vrijeme najviše pamtite? Kako vas je prihvatila Torcida?

Počeo bih od početka. Igrali smo protiv Istre i tadašnji sportski direktor Hajduka Goran Vučević došao me pogledati. Odigrao sam stvarno dobru utakmicu, i poslije je sve bilo dogovoreno oko mog preseljenja u Split. Tada je kapetan bio Mario Maloča, pozvao me u svoj kafić koji ima u Dubravi. On je objasnio što mogu očekivati, i da mu se javim što god mi bude trebalo. I danas smo jako dobri. Njemu se mogu zahvaliti što mi je pokzao kakav moram biti kao čovjek. Nije sve u novcima, netko te treba prihvatiti kao osobu. Rekao mi je što mogu očekivati i od Torcide koja je naša najbolja navijačka skupina, a i šire. Gdje god smo išli pratila nas je i bodrila u teškim trenucima. Bez Hajduka ne bih bio ovo što sam danas.

Split kao grad?

Ljeti jedna od najljepših destinacija gdje se može otići u Hrvatskoj, koliko sam čuo i što se tiče izlazaka, festivala, a ima i dobrih plaža. Obožavao sam ići na Obojenu svjetlost i Kašjune. A Split ima i dušu.

Što voliš kod tamošnjeg mentaliteta?

Dišpet. Ono što se naumi, mora se dogoditi. To me je zadržalo u Splitu.

Da niste nogometaš bili bi...?

Nisam razmišljao o tome jer sam se posvetio nogometu od malih nogu. Svaki slobodni trenutak imao sam loptu i išao na teren. To je bila jedina ljubav...

Ipak, kako odmarate glavu od nogometa?

Mi nogometaši nakon treninga znamo imati i dosta slobodnog vremena, nedavno sam pogledao skoro cijeli Netflix; serije 'Moć, 'Slatke male lažljivice', 'Peaky Blinders'...Ali i kad mi zaručnica dođe onda idemo istraživati grad. Odemo i s prijateljima na ručak ili večeru. Uživam koliko god mogu.

Kakva vas tematika intrigira kod filmova i serija?

Najviše znanstvena -fantastika, zanimljivi su mi i horori, a od serija drame.

Koji biste film preporučili?

Sve od Harryja Pottera. Najdraži filmski serijal.

Glazba?

Od Olivera do stranih hitova...

Koje su vam vrijednosti u životu? Kako gledate na novac?

Vrijednosti? Dobro pitanje. To su obitelj, poštenje i biti dobar čovjek! Na novac gledam tako da mojoj obitelji i budućoj ženi i djeci ne fali ništa, mislim da svatko tko radi razmišlja na taj način.

Nije vas zaslijepio zvjezdani sjaj?

Nikad nisam mislio da sam zvijezda. To je moj posao koji ću raditi do neke godine, a poslije ću se baviti nečim drugim. Da ne ostanem nezaposlen. Od svog života želim napraviti što je najbolje moguće, ali raditi treba. Prije sam pomogao prijatelju koji je imao kafić, bio sam i konobar.

Kakvi ste bili konobar?

Dobar. Tako kažu. Volio sam popričati s gostima.

Ništa nije ispalo s tacne?

Nije.

Razgovarate s Lanom o vjenčanju?

Da, i uskoro krećemo u organizaciju.

Budući da se razumije u nutricionizam, drži li vam prodike što jesti?

Ne volim brzu hranu, a ako uzmem nešto nezdravo, upozori me. Sluša se žena u kući. Mora se, da kasnije bude dobar život!